Teško je podnosila press konferenciju na kojoj su joj novinari brutalno, bez imalo takta, postavljali pitanja o kriminalnim radnjama u Ministarstvu kulture. Njezinog bivšeg pomoćnika Trupkovića uhitila je policija, strpala ga u auto kao zadnjeg kriminalca i odvezla u policijsku stanicu na ispitivanje. Trupkovićevo uhićenje zatražio je Ured europskog javnog tužitelja. Kakva bruka i sramota, sad svi u Europi znaju da je uhićen bivši pomoćnik ministrice kulture. I to zbog sumnje na krađu novca iz Europske zajednice. Novac koji je Europa dala za obnovu od potresa, Trupković i njegovi ortaci s Geodetskog fakulteta strpali su sebi u džep. Srećom, samo dio iznosa.

“Zgrožena sam! Ali tu nema nikakve moje odgovornosti… Taj moj suradnik zaposlen je u Ministarstvu već 20 godina! Kako sam ja mogla znati što on radi?” odgovorila je novinarima. Dok je odgovarala, osjećala je kako joj crvenilo nadire u obraze. Kad god bi joj postavljali pitanja o kriminalu, korupciji, koliko god se trudila, nije mogla suspregnuti crvenilo koje je naviralo u obraze. Gubila je hladnokrvnost, mirnoću, kad god bi joj se novinari obraćali kao nekoj kradljivici s dna društva, povezivali je s kriminalom. Nju, koja je potekla iz ugledne dubrovačke obitelji. Koja je marljivo učila, vježbala violinu, u roku završila fakultet.

Nakon te mučne konferencije za novinare Nina Obuljen vratila se u svoj ured totalno izmoždena, na rubu živčanog sloma. Znala je da neke od službenica u Ministarstvu kulture redovito piju ksanakse, većina žena u današnje vrijeme kljuka se ksanaksima. Pogotovo žene zaposlene u kulturi, glumice, redateljice, slikarice. Sjetila se kako joj je jedna poznata hrvatska režiserka na domjenku nakon nekog filmskog festivala zaneseno opisivala vrline ksanaksa. O ksanaksu je govorila kao o uzbudljivom ljubavniku koji joj donosi smirenje, opuštenost. Nakon današnje konferencije za novinare prvi put je osjetila želju popiti taj famozni kasanaks. Život joj je na prekretnici. Punih osam godina bila je ministrica kulture. Što je sve prošla, vidjela… Možda je vrijeme da se nakon osam godina povuče. Ne može više podnositi sav taj stres, stalna prozivanja novinara. Baš kao što premijer Andrej nikako ne može sastaviti novu vladu nakon izbora. Mora ući u koaliciju s Domovinskim pokretom, a primitivcima iz tog pokreta ona je crvena krpa. Doslovno crvena. Smatraju da pogoduje komunističkim redateljima, piscima. Po medijima je pušten glas da Domovinski pokret svakako želi preuzeti Ministarstvo kulture, da za ministra kulture žele postavit Zlatka Hasanbegovića. To je njezina najgora noćna mora. Da Hasanbegović ponovo preuzima Ministarstvo kulture, da mu ona mora položiti račune baš kao što je on morao njoj prije punih osam godina. Taj Hasanbegović je kao neka sila tame, uvijek prisutna, neuništiva. On je i doveo tog nesretnog Trupkovića u Ministarstvo.

Andrej sigurno neće Domovinskom pokretu dopustiti da Hasanbegovića postave za ministra kulture, hrabrila se u mislima. Jadan Andrej, nije mu lako ovih zadnjih nekoliko tjedana. Kakva sve poniženja mora gutati s lijeva i desna… Suspregnuti gađenje i pregovarati s tim besprizornicima iz Domovinskog pokreta koji su ga optuživali za izdaju domovine.

Netko je pokucao na vrata ureda.

“Uđite…”

U ured je zakoračila ravnateljica Uprave za medije Jasna Vaniček Fila.

“Jeste preživjeli?” upitala je ministricu.

“Jesam… Jedva. Koliko su ti novinari postali bezobrazni…”

“Što ćete, to im je posao. Često sam u kontaktu s njima, nije im lako, većina je na rubu gladi, a glad razdražuje. Važno je da se dobro opustite.”

“Imate li možda ksanaks?”

Vaniček Fila bila je vidno zatečena tim ministričinim pitanjem.

“Ne, što će vam taj otrov? Ja kad se želim smirit, opustit, vratit dobro raspoloženje, čitam svoje omiljene češke pisce. Obožavam njihov humor. Hoćete li da vam pročitam jednu Hrabalovu kratku priču? To će vas puno bolje oraspoložiti od ksanaksa.”

Umjesto odgovora, ministrica je upalila televizor. Književnost je očito doživjela još jedan poraz od ekrana. Kad si pun briga ne možeš se koncentrirati na knjige. Zato Hrvati toliko malo čitaju. Statistike u Noći knjige neumoljivo to pokazuju.

Na ekranu se pojavilo premijerovo lice. Novinari su mu postavljali pitanja ispred novoizgrađene škole u Čakovcu. Sigurnim glasom uvjeravao ih je da će bez problema sastaviti novu vladu. Vjerojatno i hoće, ali bez mene, pomislila je Nina. Ja sam mu sad samo na teret s ovim aferama u svom ministarstvu… Njegovim prijateljima u EU-u sigurno nimalo dobro ne zvuči ovo s krađom novca iz europskih fondova.

Jedva je smogla snage podignuti glavu i pogledati Andreju u oči na ekranu. Novinari su mu upravo postavili pitanje vidi li ministricu kulture u novoj vladi nakon što je uhićen njezin bivši pomoćnik.

“Ministrica je objasnila da je njeno ministarstvo zaustavilo isplate kad je uočilo nepravilnosti”, odvratio im je Andrej.

A onda dodao nježnijim glasom:

“Nina vam je suho zlato. Naravno da je vidim u idućoj vladi.”

Osjetila je kako joj val ugodne topline preplavljuje čitavo tijelo. Suho zlato… Kako je to iskreno izgovorio. Sve ženske u Ministarstvu bile su ljubomorne na Mariju Selak kad ju je pred prošle izbore njezin suprug Nino Raspudić nazvao malom lavicom. Andrej ga je sad ovom izjavom nadmašio. Lavica, to je nešto nametljivo, životinjsko, proždrljivo… A suho zlato nešto otmjeno, vrijedno, neprocjenjivo. Kakav Hrabal, kakvi bakrači! Samo Andrejeve riječi na nju imaju djelovanje kao ksanaksi na rastavljene, očajne žene na rubu živčanog sloma.