Nastavio sam tražiti bilo kakav sadržaj u Zagrebu, nešto što će mi odvratiti misli od toga da ovo ljeto neću moći prismrditi moru jer su Dalmoši jebeno podigli cijene smještaja, hrane, pića… Tako sam se u subotu pridružio Antunovskom hodu mladih vjernika. Hrpa ženskih u bijelo-žutim majicama. I hrpa franjevaca u smeđim haljama. Pokušavao sam moliti, pjevati s njima. Nije mi baš išlo. Osjećao sam se kao stranac. Sve dok u gomili mladih vjernika nisam spazio voditelja Nove TV Petra Perežu. Pjevao je kršćanske pjesme bez imalo kompleksa. Progurao sam se do njega, pružio mu ruku, predstavio mu se kao kolega novinar iz Nacionala.

“Drago mi je da novinari počinju ići na ovakve duhovne skupove, a ne da samo sjede po birtijama, puše, piju. To stvara pogrešan dojam o novinarima kao propalicama i vucibatinama”, rekao je Petar.

“O, da, itekako sam svjestan toga. Prošlog ljeta udarne vijesti bile su iznenadne smrti novinara. Samo se o tome pričalo. Pogotovo o smrti vašeg kolege s Nove TV Mislava Bage. Uplašio sam se da ću i ja prerano umrijeti. Pokušao sam se odreći alkohola, cigareta i svega ostalog, ali nije baš lako.”

“Da, teško to ide bez vjere i pomoći Isusa Krista”, ozbiljnim će glasom Petar.

“Znam… Vi ste mi veliko nadahnuće. Ono kad sam na Tik Toku vidio kako podignutih ruku molite, pjevate i slavite Krista u crkvi na Svetom Duhu, doživio sam kao neko prosvjetljenje. Shvatio da novinari ne moraju biti samo cinični namćori, nego iskreni vjernici. Tako bih volio postat poput vas…” tronuto ću.

“Pa postanite. Osvrnite se oko sebe. U Hrvatskoj sve više mladih prihvaća Krista. Mladima puno znači kad vide da mi ljudi iz medija vjerujemo u Boga i da se ne sramimo toga. Koliko mladima to treba najbolji vam je dokaz ta snimka na Tik Toku koju ste spomenuli. Više od 70.000 puta pregledano je kako pjevam i širim ruke k Gospodu”, pomalo sramežljivo će Petar.

“Znam… Lako je to reći. Vama je puno lakše, vi imate dobre temelje. Odrastali ste u Solinu. Tamo svi živi bez ikakvog srama briju na vjeru, Boga, Crkvu… Nego, je li smještaj u Solinu jeftiniji nego u Splitu? Treba mi morskog zraka da me osnaži u vjeri. Možda biste mi vi mogli ustupit neki sobičak ili barem garažu? Pa bih se autobusom vozio do Splita na plaže. Ili bih pak po čitave dane provodio u Solinu. Kupao se u rijeci Jadro, ležao na travnjaku ispred one velebne crkve Gospe od Otoka”, zanio sam se kao vidjelica u Međugorju, već sam se vidio kako u Solinu na terasi jedem pršut i sir i razgovaram o vjeri s dobrom Petrovom obitelji.

S lica Petra Pereže naglo je nestalo one domaloprijašnje dobrohotnosti. Promrmljao je nešto kao pozdrav i s ostalim vjernicima krenuo put Ilice. To su ti kršćani, pomislio sam. Dobri su kad ti trebaju solit pamet svojim katoličkim spikama, ali čim ih zamoliš za neku uslugu, dobro djelo, odmah postanu hladniji od inspekcije za bespravnu gradnju na Jadranu.

Dozlogrdile su mi kršćanske pjesme, dozlogrdila mi je euforija mladih katolika. Otišao sam do Pifa tresnut jednu lozu. Pogledao sam ima li tko poznat na terasi. Za jednim stolom sjedila je glumica i redateljica Senka Bulić. Nešto je živo raspravljala s Prljom iz Leta 3. S njima je sjedio i glumac Asim Ugljen. Njega sam dobro poznavao, uvalio sam im se za stol. Pričali su o nekoj predstavi u varaždinskom HNK. Nisu baš izgledali oduševljeno što sam im se uvalio za stol. Ubrzo su počeli razgovarat o tome kako je Letu 3 zabranjen koncert u Pirovcu.

“U, baš su vas jako sjebali. Tko uopće želi ići u taj šugavi Pirovac. Tamo su, sjećam se, nekad ljetovali oni najsiromašniji iz našeg razreda. Jedino koga znam da tamo ljetuje od poznatih je Nevena Rendeli”, ubacio sam se u razgovor.

“Možda je tako bilo nekad, ali danas je Pirovac prelijepo uređen, tu sigurno ne dolazi sirotinja”, rekla je Senka Bulić.

“Kako god, mislim da Let 3 neće ništa izgubit ako mu ovo ljeto budu otkazani koncerti u Dalmaciji. Dosta mi je više tih Dalmoša, stalno se nešto dure, svađaju se s ostatkom Hrvatske. Valjda su se umislili, misle da su glavni jer nalupavaju lovu od turizma. I sad ovo s ovim hajdukovcem Livajom… Zašto se on uopće duri, zašto se svađao s navijačima, zašto je izišao iz reprezentacije? Ma zabole me jaja zašto se ljuti Livaja. Ti Dalmoši su stalno nešto nakurčeni. Ko i onaj njihov Vojko V. Proslavio se da teti u dućanu sere da mu ne može dat fetu više parizera ili čega već… Ma, odvratno”, izbilo je iz mene ogorčenje što ovog ljeta neću moći ljetovat u Dalmaciji.

Prlja je ustao sa stolice, rekao da mora nazad u Rijeku.

“Prlja, je li se ti bojiš ići ovog ljeta u Dalmaciju? Možda bi oni njihovi huligani stvarno mogli ostvarit svoje prijetnje. Pretući te i bacit u more”, nisam mogao suspregnut znatiželju.

“Bojim se samo fritula”, odvratio je.

“Fakat, nema ništa gore od onih njihovih masnih, zagorenih fritula. Usred ljeta ih prodaju na onoj njihovoj splitskoj rivi koja smrdi po kanalizaciji. Pojest fritule na plus 40 u tom smradu gore je nego da te pretuku dalmoški huligani.”

“Daj, Svirac, ne seri, dao bi ti dupe za fritule”, objedio me Asim Ugljen, također ustajući sa stolice.

Uskoro sam za stolom ostao solo sa Senkom Bulić.

“Čitao sam da vi imate svoj Hotel Bulić… Biste li mi sad u predsezoni mogli dati neki popust?” uhvatio sam se za zadnju slamku.

“Tako se zove moje kazalište. A i da imam hotel, ne bih u njega puštala ovakve neinformirane budale koje mrze Dalmatince”, platila je konobaru.

Prekasno sam se sjetio da je rodom iz Splita.