U dionizijskom slavljeničkom zanosu Kika jurne prema cesti po kojoj je upravo vozio NOVI MERCEDES. Uhvati me paranoja – u njemu je ministrica Žalac, pogazit će Kiku! Zapao sam u histeriju, trzala mi se donja vilica…

Taman kad smo zapalili svjećicu na rođendanskoj torti za pse i zapjevali “lijepo ime, Kika”, sredovječni čovjek u tamnoplavom sakou došao je k nama na travnjak, graknuo:

“Kako vas nije stid! S tolikim psima prljat, zagađivat travnjak oko spomenika prvog hrvatskog predsjednika!”

Malo se zbunio kad je vidio toliko poznatih faca na jednom mjestu: od TV voditelja Zorana Šprajca do aktivistice za prava žena Sanje Sarnavke. Pribrao se i nastavio u još žešćem tonu:

“Zato nam mladi i odlaze iz Hrvatske… Vi, javne osobe koje biste trebale biti primjer, ponašate se kao divljaci.”

Onda je izvadio iskaznicu. Ispod grba grada Zagreba pisalo je: komunalni redar.

“Hoćete nas strpat u zatvor? Ministrica Žalac vozi dvije godine bez važeće vozačke dozvole, udari autom djevojčicu na cesti i ostane ministrica, a nas bi zbog pasa privodili”, ispriječila mu se Sanja Sarnavka.

“Pusti čovjeka, nikog neće privodit. Samo obavlja svoj posao”, promrmolji Šprajc.

Sarnavka kao da je samo to čekala:

“Ma, nemoj! Tako su ovdje u Zagrebu govorili fini građani i za vrijeme NDH, pustite vlast da radi svoj posao… A znamo dobro što su radili”!

“Nemoj sad u to uvlačit ustaše, partizane…”, kašljucne Šprajc.

“Aha, danas smo kao svi jako civilizirani, svima treba dati pravo da u javnosti iznose svoje oprečne stavove. Kao kad si u svojoj emisiji ugostio one dvije sestrice koje su deset minuta objašnjavale zašto istospolni parovi ne bi smjeli usvajat djecu. Što je sljedeće? Ugostit ćeš nekog tko će objašnjavat zašto Srbi, Romi i Židovi ne smiju usvajat djecu? Kad sam to napisala na svom fejsbuku, gospodin se uvrijedio i odmah me otfrendao…”

“A, da, one sestre usvajateljice… Koje se kriju iza dobroćudnosti i kršćanske stege, baš kao ona dijabolična sestra u Čendlerovom romanu Sestrica koji ste vi, gospođo Sarnavka, maestralno preveli…”, pokušao sam olabavit napetu atmosferu.

“Osobne iskaznice, molim!” autoritativno će komunalac.

“Neka vam je on dade, on je organizator”, novinar Romano Bolković pokaže na mene.

POVEO SAM KOMUNALCA NA STRANU. Umjesto osobne, tutnuo sam mu u ruku svečanu pozivnicu s pečatom predsjedničinog ureda.

“Evo, sad ste i vi uzvanik na ovom uglednom domjenku. Sklapajte korisna poznanstva, družite se.”

Promotrio je pozivnicu, a onda pokazao prema zgradi Poglavarstva.

“Glavni šef možda nas upravo gleda kroz prozor svog ureda. A vi me podmićujete nekakvom pozivnicom na pseći rođendan.”

“Bandić? Ne bojte se. Šta je on naspram predsjednice? Lutak…”

Komunalac je napuklim noktom strugao skoreni nanos bijelog korektora na kojem sam crnim flomasterom napisao “na Kikinu prvom rođendanu.” A ispod tog odštampanim slovima pisalo je: “Predsjednica vas poziva da joj se pridružite na komemoraciji na Bleiburgu”.

NAD KOMUNALČEVU SASTRUGANU pozivnicu navirio se Bolković.

“Čekaj, Svirac, ti si krivotvorio predsjedničine pozivnice!?”

Zažare mi se obrazi.

“Nisam… Našao sam ih u kontejneru za spaljivanje pored vile Vajs. Mislio sam, zašto da se unište kad se mogu prenamijenit u pozivnice za Kikin rođendan… Uostalom, predsjednica je u predizbornoj kampanji i obećavala da će joj štednja biti jedna od glavnih prioriteta…”

“Univerzalnost Katoličke crkve, kršćanski odgoj!” prekinuo me glas Filipa Šovagovića.

“Za dom spremni!” poviknula je Sarnavka.

Komunalac izbeči oči, izvadi malu, gumenu palicu. Valjda je mislio da na Tuđmanov spomenik mislimo našarat slovo U. Kao što su nedavno petokraku. Tuđman je bio univerzalna, kompletna ličnost, to se najviše vidi po tome što njegov spomenik trpi i u svoje značenje upija tako oprečne simbole.

KOMUNALCU OBJASNIM DA FILIP I SARNAVKA samo odgovaraju na 100 pitanja u testu koji mora riješit svaki stranac koji zatraži hrvatsko državljanstvo. Osmislio sam to kao rođendansku kviz zabavu. Filip je očito izvukao sedamdeset osmo pitanje: “Najviše vrednote ustavnog poretka su?”. A Sarnavka devedeset osmo: “Kojim stihovima započinje pjesma Marka Perkovića Thompsona Bojna Čavoglave?”.

Slavljenica Kika glasno zalaje, zatrči se niz travnatu padinu. Ostali psi za njom. U sekundi su izmasakrirali ježa koji je pretrčavao travnjak. Filip je zapao u histeriju: pojedene bodlje izbost će želudac psa Zigija kojeg mu je na čuvanje povjerila glumica Nina Violić, to će bit kraj njihove ljubavne veze! Umirivao sam ga – mali, neambiciozni Zigi nije uspio ni dotaknut ježa. HTV-ovka Branka Kamenski vlažnom je maramicom brisala njuškicu svojoj kujici Riti, nove maramice dodavao joj je novinar Dražen Ilinčić. Komunalac je, kao na očevidu, mobitelom fotkao ono što je ostalo od ježa. Sluđen krvlju, ježevim ispalim crijevcima nalik zgužvanim slamčicama, viknuo sam mu:

“Pošaljite prijavu ministrici obrazovanja! Eto što se događa kad Ježevu kućicu izbaciš iz lektire! Ježevi ostaju na milost i nemilost ulice’’!

Šprajc protisne da je sve to dio prirode. Na što ga se dohvati Sarnavka:

“Da, pomirimo se s time da jači istrebljuju slabije! Nađi stručnjaka koji će u tvojoj emisiji objasnit da to tako mora biti”!

U dionizijskom, slavljeničkom zanosu Kika jurne prema cesti po kojoj je upravo vozio novi Mercedes. Uhvati me paranoja – u njemu je ministrica Žalac, pogazit će Kiku! Zapao sam u histeriju, trzala mi se donja vilica. Mercedes naglo skrene na travnjak, zamalo se zabije u postolje Tuđmanova spomenika. Iz auta izađe dobro mi poznat čovjek iz predsjedničinog osiguranja, agent SOA-e. Za njim premijerov glavni obavještajac Robert Kopal. U crnoj, kožnoj rukavici držao je lanac. Povuče iz auta mišićavu dogu veličine teleta. Doga se zatrči do Kike, potjera je prema autu. Kao i Kopal mene.

U autu mi zabodu injekciju od koje u trenu zaspem. Probudio sam se u svome krevetu. Čitava proslava Kikina prvog rođendana odvrtila mi se u glavi kao neka tripoidna vizija.