Kad je prije desetak dana stara došla u Zagreb, toliko smo se posvađali da je otišla spavati kod Kekinovih. Stara se na prvomajskoj proslavi u Maksimiru skompala s Ivanom Kekin, žalila joj se da ima sina koji je nikad ne pozove da spava kod njega kad dođe iz Đakova u Zagreb. Ivanu je ta priča toliko dirnula da ju je pozvala da spava kod nje. Tako je počelo njihovo prijateljstvo. Kad god bi se sa mnom posvađala, otišla bi spavat kod Kekinovih. Tako je bilo i nakon te naše zadnje svađe prije desetak dana. Moja stara nekad je bila među glavnim facama đakovačkog SDP-a. S vremenom se razočarala u tu stranku, sve više naginjala možemašima, u njima je očito vidjela novu snagu hrvatske ljevice. Zato je toliko i bila oduševljena Ivanom Kekin.

Ljeti, kad svi nekamo odu, čovjek se u Zagrebu osjeća usamljen i jadan. Kroz glavu su mi prolazile slike kad me stara jednog ljeta povela sa sobom na Korčulu. Na tom otoku SDP-ovci su imali okupljanje za svoje istaknutije članove. Bilo je to u doba kad je SDP došao nakon smrti Tuđmana na vlast. Ja sam još klinac bio. U zraku se osjećao neki novi polet. Državna lova napokon se slijevala u blagajnu SDP-a. Na Korčuli sam tog ljeta živio u obilju. Ručali smo u restoranima, stara mi je na kiosku kupovala hrpu stripova o Zagoru. Sve je bilo idealno… Osim jedne traume. Potisnuo sam je duboko u sebi. Ali aktivirala se poput razorne bombe kad sam prošlog tjedna pročitao o skandalu u obitelji nobelovke za književnost Alis Munro. Njezina kćer izašla je u javnost s pričom da ju je mamin drugi suprug seksualno napastovao kad je došla k njima na ljetovanje. Imala je samo devet godina, otprilike kao ja dok sam ljetovao na Korčuli. Moja trauma toliko me počela izjedati da sam, potaknut svjedočenjima kćeri pokojne Alis Munro, odlučio nazvat staru i sve s njom raščistiti.

Javila se prilično nadrkano. Rekla je da je još u Zagrebu, kod Kekinovih. Njihova domaćica morala je nekamo otići preko ljeta, pa im ona sad pomaže s kuhanjem, spremanjem, čuvanjem djece. Želi se tako barem malo iskupiti za njihovo gostoprimstvo. Dok je to izgovarala prestala je biti nadrkana, u glasu joj se osjetila istinska sreća. Valjda zato što je našla neku svrhu u svom umirovljeničkom životu, malo se maknula iz čamotnog Đakova. Inzistirao sam da se što prije nađemo. Pristala je, jedna je mama.

Našli smo se u stanu Kekinovih na Britancu. Stara je na glavi imala zelenu maramu. Kakvo poniženje, pomislio sam. Mama mi služi kod Kekinovih. Ja sam, dakle, služavkin sin. Sjeo sam za stol u kuhinji, naslonio se na zid na kojem je bio uramljen plakat Hladnog piva.

“Jesi li mi se napokon došao ispričati? Jesi li napokon shvatio koliko si svih ovih godina bio nezahvalan, bezobrazan prema meni? Je li ti postalo jasno da ti mama ne služi samo za iskorištavanje?” stara će puna nade.

“Jasno mi je samo da me nisi zaštitila kad mi je to najviše trebalo!”

“Što je tebi?”

“A što je tebi bilo onog ljeta na Korčuli kad sam ti došao reći da me tvoj ljubavnik dirao po penisu!” gotovo sam kriknuo uslijed davnog bola.

Stara je problijedila. Čulo se otključavanje, netko se od Kekinovih vraćao u stan.

“On ti je samo pomogao prevući kožicu preko glavića… Požalila sam mu se bila da imaš fimozu i da ćeš možda morat na operaciju. Meni nisi dao da ti natežem u kadi, vrištao si kao curica. Pomislila sam da bi to muška ruka bolje odradila…”

“Bome je dobro obavio! Toliko dobro da više ne znam tko sam zapravo! Nisam ni muško ni žensko, ne znam što mi se više gadi bit! Zato ove godine želim upisat Rodne studije! Da tamo spoznam tko sam… Vjerojatno sam nebinaran jer nisam birao da se rodim. Ti ćeš me ponovo financirat kad upišem te studije. Tvoj ljubavnik mi je uništio seksualnost… Dužna si mi to.”

Ivana Kekin ušla je u kuhinju s cekerom punim povrća.

“Ovo vam je onaj moj…”, rekla joj je moja stara. “Sad je pak zamislio upisat Rodne studije i da ga ja financiram.”

Ivana je spustila cekere.

“Samo neka upiše Rodne studije. Tamo će ga moje kolegice naučit da uloga žene nije da se doživotno žrtvuje za svoje sinove.”

“Bravo Ivanice, moja slatka, odlično si to rekla!” stara joj je pomogla vadit povrće iz cekera.

Toliko sam bio užasnut da sam poput odbačenog janjeta zameketao:

“Nazvat ću tatu, on će mi financirat studiranje!”

“Samo izvoli. Neka se i ta protuha malo žrtvuje za tebe”, hladno će stara.

A bio sam uvjeren da će me spriječit da zovem starog. Sad nije bilo natrag. Fakat sam ga morao nazvat. Kad se javio, odmah sam ga pitao hoće li me financirat ako upišem Rodne studije.

“Ma, idi u rodnicu materinu! Točno sam znao da ćeš ti bit jedan od prvih na tim studijima za izrode i neradnike! Možda vam tamo uvedu i predmet gađanja iz snajpera. Da pucate po Trampu kad postane predsjednik. Ali trampavi kakvi jeste ni slona s metar razdaljine nećete moći pogodit, kamoli Trampa, haha!”

Nisam mogao slušati njegov ogavan smijeh, prekinuo sam razgovor.

“I hoće te tatica financirat?” zajedljivo će stara.

Odmahnuo sam glavom. Bez riječi sam krenuo prema vratima. Stan Kekinovih napustio sam na rubu suza. Zbilja sam se više osjećao kao povrijeđena, izdana djevojka nego kao odrasli, samouvjereni muškarac na pragu četrdesetih. Nisu mi trebali Rodni studiji da to osvijestim.