Mejlom mi se javila nekakva turska prevoditeljica i književna agentica. Došla je na Interliber upoznati suvremene hrvatske pisce. One koji joj se najviše svide, prevest će na turski. U Hrvatsku i hrvatski jezik, napisala mi je, zaljubila se preko sapunice Jelene Veljače “Ponos Ratkajevih”. Pogotovo je zavoljela Zagreb, markantne, profinjene muškarce u njemu. Doduše, ona je mislila da su Zagrepčani danas još kao u doba Ratkajevih. I baš zato odlučila je odsjesti na Gornjem gradu, da upije mirise tog starog Zagreba. Predsjednik Hrvatskog društva pisaca Zoran Ferić izašao joj je u susret, dao joj na korištenje prostorije u vili Arko na Gornjem gradu. U tajništvu HDP-a rasprostrla si je vreću za spavanje. Mejl je završavao rečenicama: “Čitala sam uzbuđeno vaše zapise… Savršeno opisuju današnji Zagreb, stvarne ljude koji tu žive. Dojma sam da ste savršen pisac za turske čitatelje. Vaše štivo primamilo bi moje sunarodnjake u Hrvatsku, baš kao što je knjiga Igra prijestolja primamila brojne Kineze i Koreance u Dalmaciju. Moram priznati i da ste veoma uzbudljivi u opisima seksa. Voljela bih da me posjetite u vili Arko da se uživo upoznamo i dogovorimo suradnju. Idućih pet dana bit ću na Interliberu do kasno poslijepodne, a navečer sam sama i željno vas očekujem.”

Pomamio sam se kao vepar. Turska je veliko tržište… Već sam vidio svoje knjige u ogromnim nakladama. I kako turski redatelji otkupljuju prava… Od mog života snimaju raskošnu sapunicu koja se odvija na relaciji Zagreb-Istanbul. Mene bi glumio onaj lijepooki, nježni, turski glumac iz sapunjare “Fazilet i njezine kćeri”, onaj na kojeg svršavaju sve hrvatske kućanice.

Odmah druge večeri zapičio sam u vilu Arko naći se sa Širin, tako je bilo ime toj entuzijastičnoj Turkinji. Vrata vile otvorila mi je u nekakvom orijentalnom haljetku, bio mi je poznat iz sapunjare Sulejman Veličanstveni. U Sulejmanovom haremu žene su nosile takve haljetke koji su, onako paučinasto prozirni, više otkrivali nego skrivali. Što u slučaju Širin nije bio zgoditak. To što je prozirni haljetak otkrivao, nije bilo oku ugodno. Širin je žena u godinama, sigurno ima više od pet banki, a po njezinim naslagama sala oko struka i na butinama vidjelo se da je uz konzumiranje hrvatskih sapunjara obilno knzumirala i turske slastice ala baklave i rahat lokumi. Podbradak joj je visio poput slanine na tavanu mog djeda Baje, a crnih, gustih brčića pod njezinim širokim nozdrvama ne bi se posramile ni muške zvijezde turskih sapunica. I po žbunju od kojeg joj je među nogama bio nabubren haljetak kao plahta na buri, jasno se vidjelo da prezire depilaciju.

Odvela me u prostoriju u kojoj se održavaju književne tribine. Na podu je rasprostrla turski tepih, begovski razbacala jastuke po njemu. Neka se tu raskomotim slobodno. Sjeo sam na tepih, odnosno prilegao. Donijela je bocu Balantajna koji je ostao od slavlja obljetnice nekog od metuzalemskih članova HDP-a. Obilno nam je natočila. Sva se zažarila kad je iskapila. Primaknula mi se. Krupne, salaste dojke ispale su joj iz haljetka. Gumbaste bradavice bile su uokvirene crnim dlačicama. Ubrzo mi ih je, dahčući, krenula turati u usta. Osjećaj je bio kao kad mi je razredni bekrija u usta ubacio odurnog, slavonskog dlakavonogog pauka.

Nisam se ni snašao, a Širin mi je energičnim pokretom skinula hlače, zajedno s gaćama. Vlažnim, međunožnim grmljem protrljala se o moje slabine, a onda sam osjetio kako ulazim u nešto vlažno i vrelo, kao da je moja još uvijek brašnasta, meka kiflica ubačena u vrelu, nauljenu peć da se unutra kifličasto tijesto nadigne i stvrdne.

Taman kad je tijesto u Širininoj pećnici lagano počelo bujat, dizat se, u prostoriju upadne bradati, postariji tip. Prepoznam erotskog pisca Peru Kvesića. On je i napisao pogovor mojoj zadnjoj knjizi “Kako bit hipster” koju sam, pun velikih očekivanja, donio Širin na prijevod. Bome me i brzinski prevela: žednog preko vode. Širin se uspaničila. Navukla je na sebe odbačeni haljetak, pokrila dlanovima grudi i odjurila u gornje prostorije vile Arko.

“Ovo Društvo pisaca pretvorilo se u bordel”, nakašlje se Kvesić. Ogorčeno mi saopći da je došao dati ostavku na svoje članstvo u HDP-u.

Doživio je na fejsbuku pravu hajku nakon što je komentirao stavove Jelene Veljače u “Nedjeljom u dva” u vezi zlostavljanih i silovanih žena. Neki su na svojim fejsbuk profilima tražili i da ga se izbaci iz HDP-a.

“A, da, čuo sam… Svi pričaju o tome. Da si napisao nešto u stilu da svaki seks bez pristanka nije silovanje… ” navlačio sam hlače.

“Krivo su me shvatili!”

“Ako si to fakat napisao, ja ti mogu potvrditi da si imao pravo. Barem u mom slučaju. Vidio si maloprije… Zajahala me Turkinja iako nisam htio. A kad je krenulo, baš mi se osladilo. I fino bih svršio da nisi ti uletio. Kad si bio mlađi, kao glavni urednik Erotike pomagao si nama klincima da lakše svršimo, a sad kad si ostario sputavaš nas u tome.”

Kvesić se smrkne.

“Znači, ti bi objavio svjedočanstvo da si se upustio u seks bez pristanka, ali da se ne osjećaš napastvovanim?”

Kimnem.

“Osjećam se napastvovanim samo od tebe… Spriječio si me da ejakuliram. I sad se moram spuštat u grad ovakav nadražen…” osvrnuo sam se oko sebe i dohvatio sa stola primjerak književnog časopisa Tema. Prelistao sam ga da vidim ima li unutra golišavih art fotki s potpisom Stanka Abadžića na koje bih se u nužniku mogao olakšat. Ništa, samo plahte smorastih, književnih tekstova. Moram, pomislim, sutra svakako na Interliber. Možda će tamo bit starih brojeva Erotike za kunu, dvije. Ionako je Interliber već odavno postao kao Hrelić.