Nije lako ući u kliniku u kojoj radi predsjednički kandidat Dragan Primorac. To je privatna klinika, moraš imati love da bi se liječio tamo. Nas sirotinju počeli su iz općih, državnih klinika, bolnica tjerati u privatne. I to na perfidan način, psihološkim iscrpljivanjima. Imaš neku tešku bolest, a naruče te za šest mjeseci na pregled. Ostaje ti zajeban izbor – ili umrijeti doma u mukama ili kako god znaš i umiješ nabavit lovu za privatnu kliniku.

E, pa ja sam se odlučio pobuniti. Liječiti se u privatnoj klinici, ali bez da jedan euro ispljunem za liječenje. Dragan Primorac ima dio vlasništva nad klinikom u kojoj radi. Ta privatna klinika dobiva od države financijske injekcije u guzu, što će reći od moje love koju mi država uzima kroz porez na sve i svašta. Zašto se onda ne bih besplatno liječio u privatnoj klinici?

Službenicu na porti privatne klinike morao sam nadmudrit da bi me pustila unutra. Rekao sam da za doktora Primorca donosim tajnu poruku od samog premijera Plenkovića. Da budem što uvjerljiviji, zbilja sam sa sobom nosio kuvertu u kojoj sam falsificirao premijerovu poruku.

Primorca sam u njegovu laboratoriju u podrumu klinike zatekao kako strujom pokušava oživjeti nekakvu jadnu polumrtvu žabu. Prošlo mi je kroz glavu da je ta žaba savršeni simbol njega samog – u drugi krug predsjedničkih izbora ušao je na jedvite jade, polumrtav. Kao da te isprebijaju u birtiji, ali ne puštaju te da odeš, nego moraš ostati ležati na podu da te još gaze, pljuju po tebi. Treba to izdržati. Koliko love treba da se naplati takva muka, izbrišu psihičke traume?

Primorac kao da se prenuo iz noćne more kao me ugledao na pragu svog laboratorija. Znao me on već od prije, kad sam mu na ovom istom mjestu priznao da su me Rusi zavrbovali da ga ismijavam na društvenim mrežama. Tada sam od njega tražio da me besplatno pregleda, a ja ga zauzvrat neću ismijavati u svojim tekstovima. On mi je tada samo izvadio krv, ali mi se poslije uopće nije javio.

“Niste ispoštovali naš ugovor”, rekao sam.

“Ugovor s đavlom?” kiselo se osmjehnuo.

Aha, njemu je do šale, pomislio sam. Onda ću se i ja malo našaliti:

“Da, ugovor s HDZ -om. Obećao vam je da ćete zavladati čitavom državom, a onda vas, kao đavo Fausta, potpuno smlavljenog bacio u drugi krug pakla, odnosno drugi krug predsjedničkih izbora.’’

Na spomen HDZ-a i đavla žaba je naglo oživjela. Skočila je sa stola Primorcu na lijevo rame. S tom žabom na ramenu i pogledom umjetne inteligencije, doktor Primorac bio je slika i prilika suvremenog doktora Faustusa.

“Mogu vam spasiti dušu. Ali ovaj put ne tražim samo pregled nego liječenje…” zaustio sam.

“Dušu, kažete…” cinično je odvratio Primorac.

“Pa u predsjedničkoj kampanji izjavili ste da se samo Boga bojite. Znači, vjerujete da duša postoji…”

“Kao što vidite, upravo sam bez Boga, samo uz pomoć struje, oživio ovo biće od krvi i mesa”, Primorac je zaleđenog pogleda, robotskim pokretom podragao žabu na svom ramenu, kao gusar papigu.

“Okej, vidim. Ali duša se ne može spasiti strujom. Kao što ni genijalnu pjesmu, roman, scenarij ne može napisati umjetna inteligencija.”

“Kako se to spašava duša?”

“Kao deklarirani katolik trebali biste to znati… Duša se spašava dobrim djelima”, rekao sam.

A onda sklopio ruke i zavapio kao neki očajnik iz Dickensovih romana:

“Molim vas, izliječite me besplatno, učinite dobro djelo i spasit ćete dušu! Ako se brzo ne izliječim, nikad se više neću moći spojit s nekom ženom, imati potomstvo! A četrdeseta mi je blizu… Ne želim ostarjeti bez djece…”

Primorac se naglo uozbiljio.

“O čemu se radi?” upitao je.

“Dobio sam nešto nalik ječmencu. To mi je kazna jer sam se svojim činom na neki način rugao trudnicama, obiteljskim vrijednostima…”

Primorac mi se približio. Pažljivo se zagledao u mene.

“Ne vidim vam na oku nikakav ječmenac.”

“Nije na tom oku…”

“Nego na kojem, trećem oku?” opet je postao ciničan.

“Pa tako nekako… Da, na trećem oku, onom dolje… Nekoliko mjeseci bio sam intiman s jednim stranim radnikom, Nepalcem…”

Primorac je napravio zgađenu grimasu. Odmaknuo se od mene kao od gubavca. Mrmljao je nešto kako ova njegova klinika nosi naziv po svetici Katarini, nema nikakve šanse da na ovoj klinici liječi spolnu bolest koju sam dobio zbog svoje odvratne perverzije.

“Naglo ste postali veći katolik od pape… Pravite se tu svetiji od svete Katarine. A zapravo ste doktor Faustus. Pa, evo vam onda, doktore, presuda iz pakla”, pružio sam mu kuvertu s kojom sam obmanuo žensku na porti.

Primorac ju je otvorio brzim, nervoznim pokretima. Vidno uzbuđen, uznemiren, izvukao je papir iz kuverte i počeo naglas čitati: “Eto, i tebe sam iskoristio za svoje mračne ciljeve. Pustio sam te da napraviš budalu od sebe i doživiš potpuni potop na predsjedničkim izborima. Kao što je rekao moj omiljeni mislilac Kardelj: revolucija jede svoju djecu. A ja, njegov vjerni učenik, dodajem: HDZ jede svoju djecu. Tvoj A.P.”

Primorac je zgužvao papir, bacio ga na pod. Žaba je s njegova ramena, poput štakora s potopljenog broda, skočila na moje rame. Prirodna medicina kaže da žablja slina može izliječiti spolne bolesti. S doktorima poput Primorca i Vilija Beroša svima nam je bolje da se okrenemo prirodnoj medicini, pomislio sam dok sam sa žabom na ramenu odlazio iz privatne klinike Sveta Katarina.