Nitko iz Nacionala nije htio ići pratiti Doru pa je urednik Berislav Jelinić meni uvalio taj zadatak. “Znači, tri dana mi je plaćen hotel u Opatiji? Napokon ću se odmoriti kako treba, udahnut malo svježeg, morskog zraka…”

“Kakav hotel? Pa u Zagrebu se ove godine održava Dora. Tamo na Prisavlju”, odvratio je Bero.

“Sad mi je jasno zašto nitko neće to pratit. I ta Dora je postala teška mizerija. Organizirali sve u Zagrebu, u zgradi HTV-a da što više uštede.”

“Pa da. Čim šaljemo Svirca da prati Doru, jasno je koliko je sve to propalo.”

I fakat sam se dobro uklopio na Dori. Prva večer bila je teška katastrofa, izvođači su sramotno falšali dok su pjevali, Saša Lozar pjevao je kao ja kad mrtav pijan revem Tompsonove pjesme u Kninu za Oluju. Bilo je užasno slušat te pjesme, paralo je uši, morao sam se u press centru naroljat da bih izdržao tu prvu večer. A onda sam takav naroljan, željan ikakve novinarske senzacije na toj prokleto dosadnoj večeri, s novinarom Večernjeg Samirom Millom otišao u HTV-ovski podrum jer sam čuo da su članove grupe Let 3 tamo zatočili neki divovski pilići.

“To su možda neki pilići koji su uzgajani tamo u onim dvorištima na Jakuševcu. Možda su postali radioaktivni od isparina na jakuševečkom smetlištu. I sad ti pilići kao ptice u Hičkokovim ‘Pticama’ haraju gradom, napadaju, zarobljavaju sve koji imaju veze sa strankom Možemo!… Te pilusine misle da je Možemo! krivo što se na smetlište i dalje odlažu otrovi od kojih su postali radioaktivni. A Let 3 itekako voli Možemo!. Mrletova supruga Ivanka Mazurkijević čak je bila voditeljica na onom prosvjedu na Markovu trgu koji su organizirali možemovci i njihovi priljepci ala SDP.”

“Svirac, koje si ti droge uzeo… I koje droge je uzeo onaj koji te poslao da pratiš Doru…”, Samir je uznemireno počešao svoju sad već skoro pa talibanski raskuštranu bradu. Čudio sam se kako mu urednik Večernjeg dopušta da se s tako neurednom bradom pojavljuje na Dori. Da, čak ni novinari više nemaju poštovanja prema toj manifestaciji. Pjevači još manje. Kao da se natječu tko će lošije pjevat i kretenskije izgledat. Nekog pjevača bilo je toliko sram što se pojavljuje na Dori da je na glavu nabio sadomazo masku da mu se uopće ne vidi lice, čak ni oči.

Letovce su u podrumu fakat zatočila žuta bića nalik pilićima. Mrletu i Prlji samo su glave virile iz nekakvog žutog perja. Čim je ugledao Samira i mene, Mrle je počeo zapomagati da mu pomognemo:

“Molim vas… Ne mogu ovo više izdržat… Jedan od pilića liže mi kurac… Svršit ću s hrvatske katedrale duha, odnosno HTV-a!” zapjevao je bolno kao da pjeva neki sevdah Šabana Šaulića.

“Ali ti nisi na vrhu nego u podrumu HTV-a. I kako ti pilić može lizat kurac kad pilići nemaju jezik, samo kljun, znam to dobro, baka mi je u Đakovu imala piliće”, rekao sam.

“Ovaj pilić ima jezik, dođi pa provjeri, novinar si.”

Reagirao sam baš kao požrtvovni novinari emisije ‘’Provjereno’’. Hrabro sam uskočio u sve to žuto perje, od sve te žute boje dodatno sam prolupao kao Van Gog kad je slikao suncokrete i usred polja si pištoljem pucao u čelo. Umjesto metka ja sam dolje u gomili perja dobio Mrletovim kurcem u čelo. Toliko jako da mi je što od udarca, što od alkohola i nedostatka kisika pozlilo. Samir mi je pomogao da sjednem na stolicu, a onda je otišao s letovcima popratit njihov nastup na Dori.

Taman sam malo došao sebi, kad su se letovci vratili u podrum. S njima je bila i neka crnokosa ženska u cirkuskoj, žutoj haljini. U rukama je držala ogromni čekić. Oko nje trčkarali su neki patuljci. Osjećao sam se kao da sam u bajci o Snjeguljici. Kao klinac jako sam se palio na Snjeguljicu. Ona njezina crna kosa, ispupčene grudi dok leži u staklenom lijesu, a princ je ljubi. Znao sam se skinut gol, leći u valov za svinje i nabreklog penisa zamišljat da sam Snjeguljica koja čeka princa da je poljubi i oživi.

I sad odjednom tu preda mnom živa Snjeguljica s patuljcima. Bila je sva izvan sebe, govorila je o nekoj zloj vještici koja je začarala pjevača Sašu Lozara i od tog inače pristojnog mladića napravila prostaka koji je njoj Snjeguljici nudio svoje omanje jaje. A onda mu se, prisjećala se zgroženo, priključio neki drugi pjevač, neki Eugen. Njega je također začarala vještica, pa je postao još više zao od Lozara. Eugen je pak Snjeguljici stavio jaje u ruku i rekao nešto u stilu: ja mislim da tebi držanje jaja stoji bolje od mene. Poskočio sam do Snjeguljice, kleknuo pred nju.

“Kraljice mog srca, položite mi taj čekić na glavu i ja ću postati vaš vitez. Spasit ću vašu čast, natjerat ću tog Eugena i Lozara da vam se ispričaju preko društvenih mreža!”

“Daj, Seve, mazni ga tim čekićem po glavi. Vidiš da te i ovaj mali zajebava. Klinci su te danas baš uzeli na pik”, dobacio joj je Prlja.

Tad sam tek shvatio da ja to ne klečim ispred Snjeguljice, nego ispred pjevačice Severine. Opizdila me čekićem po glavi. Srećom, bio je od nekog mekšeg materijala, pa sam samo blago zateturao. Htio sam se što prije maknut iz ovog hantertompsonovski tripoznog HTV-ova podruma.

Vratio sam se u prostoriju za novinare. Tamo sam voditelja Duška Ćurlića molio da prespavam kod njega u Utrinama jer mi autobus više ne vozi do moje potleušice pod Sljemenom.

“Ubila me ova Dora, nikad nisam bio na nekom groznijem događanju, a bio sam fakat svuda”, požalio sam mu se.

“Sutra će biti bolje. Sutra nastupaju Bejbi Lazanja i Marčela. Imaju odlične pjesme”, Ćurla je sebi i meni pokušao podići moral.

Na spomen Lazanje zakrulilo mi je u želucu. Ćurla je rekao da doma ima smrznute lazanje iz Špara. On je na strogoj dijeti pa će ih meni zagrijati u pećnici.