U natrulu, hrđavu peć ubacivao sam knjige hrvatskih autora koje sam za tešku siću na kile nakupovao na Interliberu. Taj Interliber je ogavni vašar neprodanih knjiga. Sve one knjige za koje su dobili lovu od Ministarstva kulture, a nisu ih uspjeli prodat jer su na njih na početku nabili ogromnu cijenu da bi ih po tim visokim cijenama uvalili knjižnicama, izdavači istovaruju na Interliberu i tu ih prodaju po mizerno niskim cijenama. Skužio sam da mi je jeftinije kupit knjige nego drva. A kiša pada i pada, vlaga se uvlači u kosti. S ljubomorom sam se prisjećao književnika Mire Gavrana, na Interliberu sam ga vidio kako se maltene privija uz ministricu kulture. Njemu slizavanje s ministricom itekako dobro čini, postao je i predsjednik Matice hrvatske. On nema problema s grijanjem, smještajem. Na Interliberu sam se izbezumio kad sam ga vidio kako se fotka s ministricom. Nisam se mogao kontrolirat, sasuo sam mu:

“Gavran je dostojanstvena ptica! Nosiš to dostojanstveno edgaralanpoovsko prezime, a ponašaš se kao da se prezivaš Kukavica kad smo već kod ptičjih prezimena. Tu se s tom ministricom stalno grliš, fotkaš, zabilježeno je i kako na obljetnici Matice hrvatske u dvorištu cupkate na Prljavce… Pa kakav si ti to pisac!? Onakav si kakva je i tvoja proza! Sve nešto beskrvno, sterilno! I sad bi ti i tvoji dog-matičari uvodili zakon o jeziku! Da svi pišemo sterilnim, pravovjernim stilom kao ti… Inače ćeš me oglobit! Možda i u zatvor strpat ako nastavim razjebavat gramatiku, sintaksu i engleske riječi, imena pisat po Vuku!”

Gavran se jako uznemirio. I ministrica Obuljen.

“Zašto puštate da vas ovako vrijeđa taj književni besprizornik?” spočitnula je Gavranu kojem su pokisla krila.

Ali brzo se pribrao.

“Meni tu spočitavaš da sam se slizao s ministricom, a svi na književnoj sceni znaju koliko si se ulizivao Bandiću, čak si i pjesmu napisao o njegovu psu! Sram te bilo!”

Sram te bilo, taj Gavranov graktaj odjekivao mi je u ušima sad dok sam u peć ubacivao njegov roman o Kafki, Kafkin prijatelj. Pomislio sam kako bi se roman o Gavranu mogao nazvat Ministričin prijatelj. Opaki Gavran kao da mi je kveljovskom bijelom magijom vratio za moju opakost – svuda iz peći počeo je sukljat dim crnji od gavranova pera. Gušio sam se. Brzo van na zrak!

Dok sam istrčavao iz potleušice, srušio sam na mokru travu svog stanodavca Ivicu Todorića. Na podu ga je dodatno pritijesnila električna peć koju je nosio u ruci. A svuda oko njega popadale su limenke Koka-Kole koje je nosio u vrećici. Pomogao sam mu da se pridigne. A onda je on meni pomogao da ugasim vatru u peći.

“Da si se samo malo strpio… Ja sam ti baš donio električnu peć”, rekao je rastvarajući prozore u straćari.

Todorić je sav blistao, kao da se pomladio najmanje deset godina. Dobro sam znao zbog čega je to. Visoki kazneni sud prošlog tjedna odbacio je vještačenje protiv njega. Čestitao sam mu na tome kad sam malo došao sebi.

“Nadam se da mi tu električnu peć niste donijeli da biste mi povećali stanarinu? Stvarno sam bez love. Ako vam mogu ikako drugačije se odužit…”

“Ma, možeš, naravno. Pričao si mi prošli put da je tvoj tata bio branitelj, da je na Oluju s onim Skejom pokušao ući u Knin. Tvoj tata je, znači, jako dobar s HOS-ovcima?”

“Itekako! Ako želite, mogu vas upoznat s njim. Njemu bi sigurno bilo drago.”

Todorić je zadovoljno protrljao dlanove, a onda mi bez uvijanja rekao da bi s HOS-ovcima u Koloni sjećanja volio ući u Vukovar. To bi, smatra, bio njegov izvrstan uvod u izbornu utrku.

“Imate pravo! Plenković bi morao hodat iza vas jer njega HOS-ovci ne podnose! Nakon svih nevolja, progonstva, vama se sunce diže, a nad Plenkovića se nadvijaju crni oblaci! Kao da mu nije dosta svih afera, nego još ovaj vikend njegov ministar obrane terencem pokosi, ubije oca dvoje djece. Užas, prokleti užas, zla kob nad HDZ-om!”

“Ne likujem nad ičijom nesrećom, ali sad je jasno da Hrvatska treba novog vođu, pod hitno!”

“A to ste vi, Gazda! Narod vam vjeruje! Pogotovo je narod na vašoj strani nakon što je Visoki sud srušio vještačenje protiv vas! Uđite s HOS-ovcima u Vukovar i nosite visoko uzdignut transparent: Konzum će opet biti moj! A povećajte U! Neka piše KonzUm! HOS-ovci će to cijeniti! Ući ćete u Vukovar kao Cezar u Rim! Dođoh, vidjeh, pobijedih, bit će vaša krilatica! I onda možete ući u kolaciju s Domovinskim pokretom! Postaviti svog ministra kulture!” nabrikavao sam ga.

“Istina, Nina Obuljen mora napokon biti svrgnuta s funkcije. Puno štete je napravila, ali i njoj dolazi na naplatu. Nakon mega afere na Geodetskom fakultetu i ona bi mogla letit iz vlade!”

Kako će Gavranu pokisnuti perje kad njegova draga ministrica odleti s funkcije, zlurado sam pomislio. Više ulizice na HTV-u neće širiti laž da je on najprevođeniji hrvatski pisac. Neće se više s ministricom šepurit po Interliberu, hahaa!

“Moramo nazdraviti skorom padu HDZ-a!” Todorić je s poda podignuo limenku Koka-Kole. Pružio mi ju je. Ustuknuo sam.

“Šta je vama? Pa čitava Hrvatska danima bruji da Koka-Kolina pića spaljuju jednjak, želudac.”

“Zato ćeš ti prvi probat, mali moj hrabri. Kad sam te već oslobodio plaćanja stanarine, najmanje što možeš za mene učinit je kušati prije mene moje omiljeno piće bez kojeg ne mogu živjet. Zavolio sam piti Kolu još kao dječak u Kloštar Ivaniću”, tutnuo mi je limenku u ruku.

Otvorio sam je i naglo iskapio tekućinu iz nje kao general Praljak otrov u haškoj sudnici. Ako u idućem broju ne osvane moja nova kolumna, znači daje Kola-Kola u limenci bila otrovana.