Ispod prozora Beroševe ćelije u Remetincu stajao sam sa sinom kolegice novinarke. U koroni je ona pisala laude o Berošu i čitala to sinu umjesto bajki pred spavanje. Mali je postao lud za Berošem. Govorio je da želi da mu je Beroš tata, jer njegov pravi tata uopće nije poštovao pravila koja je propisivao stožer protiv korone, izlazio je svake večeri u ilegalne kafiće, ostavljao njega i mamu same u izolaciji. A kad je bio doma, svađao se s mamom, govorio joj da ona širi propagandu o koroni, o tome da se svi moraju cijepit. Zbog njezina pisanja, novinarka i njezin muž skoro su se, kao i mnogi parovi, rastavili u doba korone. Sin je, kao i većina sinova, bio na strani mame. Čak je tražio mamu da mu isprinta Berošev portret iz novina i zalijepi mu ga u sobi preko Betmenove glave, na velikom posteru koji se protezao preko čitavog zida skoro. Vili koji spašava ljude od zlog virusa koji poput Crvenkapina vuka jede bake i djedove. Zato djeca i nisu smjela posjećivati svoje bolesne usamljene bake, da s njima baki ne uđe zločesti vuk, odnosno virus i pojede bakin slabašni organizam. Kad je novinarkin sin vidio da su njegova idola Vilija strpali u zatvor, srušio mu se čitav svijet. Stalno je plakao i molio mamu da ga odvede njegovu dragom Viliju, želi mu u zatvor donijeti čokoladu za snagu. Novinarka je pak mene molila da ja to obavim umjesto nje. Zna da ja imam mozak djeteta i da bolje kužim što djeca točno briju u svim tim svojim malim glavama. Možda je to samo bio eufemizam da mi kaže da sam idiot. Sličan onom o kojem je u svom istoimenom romanu pisao Dostojevski.

Autobusom smo se dovezli do Remetinca. Ja sam već par dana prije bio s jednim novinarom crne kronike ispod Beroševe ćelije, tako da sam točno znao kako do tamo doći.

Iz sveg glasa zazvao sam Vilija. Isturio je kukasti nos kroz rešetke. Scena je bila kao iz stripa Talični Tom kad nekog od braće Dalton strpaju u zatvor, pa on s ostalom braćom kroz rešetke kuje planove o bijegu.

„Doveo sam ti dječaka kojem si ti vječni heroj”, pokazao sam mu na klinca.

Vili se očito u ćeliji propeo na prste da odozgora bolje vidi svog malog obožavatelja.

„Hvala ti, dobri dječače… I ti si moj superheroj jer si me došao posjetit kad su me se svi zločesti ljudi odrekli”, razdragano će Beroš, nisam bio siguran hini li razdraganost kao što je hinio ljubaznost prema novinarima u doba korone.

Dječaka je toliko potresao susret sa svojim herojem u zatvoru da je svojim dječjim glasićem poviknuo:

„Ja ću vas spasiti, Vili!”

„Nažalost, ne možeš dječače. Ja sad moram biti u izolaciji, strogoj izolaciji.”

„Ali nema više korone, striček Vili, pobijedili ste je vi i vaš stožer.”

„Za mene ima, spasio sam mnoge bake i djedove od tog strašnog virusa i sad mi se korona želi osvetit, pa moram ovdje biti zatvoren da ne može do mene. Svi me uvjeravaju da sam u zatvoru najsigurniji.”

„Moj tata stalno govori da ste sudjelovali u kriminalu, da ste stali na stranu zlikovaca. Ja mu ne vjerujem. Tata je i u koroni pričao stalno protiv vas, da sve lažete i obmanjujete narod.’’

„Tvoj tata je zločest i neodgovoran, to mu poruči, je li hoćeš?”

„Hoću, da, to mu i mama stalni govori.”

„Bravo, mali moj superheroju.”

„I u školi svi pričaju protiv vas. Da ste zločinac, a ne heroj… da ste zato u zatvoru.’’

„Ti im sad, dobri dječače, prenesi pravu istinu.”

„Hoću. Vi ste u zatvoru jer se sklanjate od korone koja vam se hoće osvetiti jer ste ju pobijedili u ratu.”

„Tako je, dječače, baš kao što je hrvatski narod pobijedio Srbe i Srbi mu se sad žele osvetiti. Tako im reci u školi.’’

Bilo mi je muka slušati to kako trola klinca, pa sam se naglo ubacio:

„Tebe su djeca prva razotkrila da si mason. Crtala su te s masonskom maskom i plaštem. Glupavi puk mislio je da su te to nacrtali kao superheroja. Ali Isus progovara kroz djecu… Samo malobrojni su shvatili pravu poruku njihovih poruka, baš kao i one djece kojima se Gospa prikazala u Međugorju. Dakle, ti si mason, a masoni kroz čitavu povijest kuju svjetske zavjere. Jeste li ti kovao neku zavjeru?’’

„Hvala na pitanju, nisam. Iako su me mnogi neodgovorni građani i antivakseri osuđivali da sudjelujem u zavjeri korone i cjepiva… Oni koji čitaju Mišakove knjige, miševi mali!” ljutito će Beroš.

„Pa i vi ste Mali, to vam je nadimak u grupi u kojoj ste razotkriveni da ste protuzakonito dilali medicinsku opremu po bolnicama. I to kao ministar zdravstva. Pročitao sam da ste u masonskoj loži koja se zove Pravednost. Kako su braća masoni reagirali na vašu nepravednost u nabavi medicinske opreme? Jesu li vas izbacili iz lože? Moguće da jesu, čim ste u zatvoru.’’

„Ja sam kršćanin!” uzviknuo je Vili.

„Znači, uzdate se u Crkvu da će vas izvući iz bukse?’’

„Uzdam se u svoju pravednost!”

„Pravu pravednost ili masonsku ložu Pravednost?” zaskočio sam ga.

E, tu više nije znao što bi mi odgovorio. Uvrijeđeno je povukao nos natrag u ćeliju.

„Hoće li Božinović doći u zatvor osloboditi Vilija, on je bio njegov prijatelj superheroj”? upitao me klinac.

„Teško. Odrekao ga se kad je čuo da je mason.”

„Tko su masoni?”

„Ljudi koji jedu puno masne hrane pa dobiju trbuh.”

„Zato Vili ima veliki trbuh?”

„Da. I zato ti moraš pazit da jedeš puno voća i povrća, a što manje masnih krumpirića.”

„I da se redovito cijepim kako nam je govorio Vili i Alemka.”

„E, to ne znam. Ja se redovito cijepim jedino protiv gluposti.’’

„Gdje se dobiva to cjepivo, striček Svirac? Da ga nabavim za svog tatu.”

„U trgovinama s alkoholnim pićima. Moram puno piti da izdržim tuđu glupost. Često i vlastitu.”