Seka Aleksić i Sara Renar istu su večer imale koncert na Bundeku. Sara u Glazbenoj kući pored Mosta slobode, Seka nešto istočnije na pozornici Rujan festa. Dreždao sam na koncertu Sare Renar, nas dvadesetak sve skupa, od čega većina muških. Sjedili smo u dvorištu i jeli grah iz plastičnih tanjura dok je Sara muzicirala, priprosto jelo i visoka glazbena umjetnost. Na vocap mi stigne provokativna poruka urednika Berislava Jelinića: HVIDRA u počasnoj loži reže vene na Seki, a gdje si ti? Još mi to nadosoli s nekoliko ekstenzivnih videoklipića s koncerta. Hrpa razuzdanih ženski u publici. Zamutilo mi se pred očima od šljokičastih minica. Pojurio sam tamo. U redu ispred ulaza sreo sam glumicu Madu Peršić. Zajedno ušli u šator.

Seka Aleksić sa stejđa kao da je izazivala hrvatske branitelje koji su tjednima prosvjedovali protiv njezinog nastupa. Pjevala je:

“Moje levo/ tvoje desno/sve je bilo polusvesno/samo slabi padnu na slobodi.”

Mada me optimistično poticala da uletim nekoj od ženski u minjacima.

Osokoljen, priđem jednoj plavuši, ofarbanoj. Zapjevam joj zajedno sa Sekom Aleksić: “Ja nisam nešto slatko što će se istopiti u tvojim rukama za pet minuta”.

“Naravno da nisi, miči se od mene feminizirani šećerko, mami si to idi pjevat pred spavanje. Ruke su ti ko od šećera. Šta uopće radiš na narodnjacima? Više mi izgledaš ko oni kržljavci što drkaju u samoći na crno-bijele fotografije Džonija Štulića!”

Iza sebe ugledam svog starog u maskirnom prsluku s oznakom HVIDRA-e. Do njega je bio neki mršavi, žilavi lik isturene donje vilice. Fiksirao me staklastim pogledom dinarskog orla oboljelog od ptičje gripe. Pili su rakiju iz iste boce. Od rakije, moj stari uvijek podemoni.

“Ti da si moj sin… Em na srpskim narodnjacima em ni tu ne možeš ugrabit neku dronfulju. O, jebo sam ti mater u dupe!” zaškripao je rashodovanim zubalom koje su mu namjestili dok je služio JNA u Metohiji.

Te zadnje riječi mi odzvone grozomorno. Jer nedavno nam je fra Serafin na misi za mlade u Dubravi govorio – djeca roditelja koji su u trudnoći prakticirali analni seks, kasnije u većini ispadnu homoseksualci.

Izbečio sam oči prema starom:

“Ti si to znači kriv! Ti si mamu pijan i pohotan salijetao u trudnoći… I uzimao je kroz onu drugu, manju rupu! Ti si me ukleo!”

Stari se iskezio. Krene se obraćat onom svom kolegi u maskirnoj majici.

“Šta sam mogo, ovaj mi je već u maternici uzurpiro ženu. Već u drugom mjesecu trudnoće nisam je mogo normalno taslačit. Čim bi joj ga uturio, ovaj bilmez bi se uzbućkao u plodnoj vodi. Ljigavim nožicama lupkarao mi je po vrhu glavića ko po pedali bicikla. Već u trbuhu nije dao mami da uživa u životu, sve je morala podredit njemu, njegovim prohtjevima.”

“Kako se možeš izvlačit na fetus!” kriknem.

Stari se pravio kao da ne postojim, kao da sam i dalje samo fetus.

“Tako sam se zbog njega morao u svoju zakonitu ženu uvlačit na stražnja vrata… Ko sluga u dvorac kojim je zagospodario ovaj ušljivi mali princ!” gadljivo je pokazao na mene.

Užasnut, bezglavo sam se zaletio u gomilu blizu pozornice. Sudario se s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem. U tom trenutku zavibrirao mi je mobitel. Mama, pisalo je na zaslonu. Javim se. Zbog buke, jedva sam čuo staru. Govorila je da mora doći u Zagreb kupiti mi odjeću za novu sezonu.

“Ne trebaš!” proderao sam se.

“Moram! Hodaš odrpan kao da si ispao iz guzice!”

Problijedio sam. Osjećao sam se kao u noćnoj mori.

“Moram znat, jesi li imala odnose intimne… Dok si mene nosila u trbuhu!”

“Šta me to sad ispituješ? Znaš kakav je onaj tvoj ćaća bio… Naskakivao na mene ko pijetao… Da, valjda i u trudnoći.”

“Zašto si ga puštala!?”

Mobitel mi ispadne na pod. Pogledam sav u očaju Bernardića.

“Moja mama je jedna od osnivačica SDP-ova ogranka u Đakovu… A stari mi je branitelj, teški desničar… I maloprije doznam da mu je moja mama u trudnoći puštala da je… ” tu se slomim, totalno pobjesnim, svu svoju frustraciju zbog mamine popustljivosti istresem na Bernardićevu stranku:

“To ste vi plašljivi SDP-ovci! Konstantno desničarima dopuštate da vas jebu u dupe! I onda ljevičarke rađaju mekušce i homoseksualce, zauvijek proklete od crkve! To je taj prokleti začarani krug!”

” Čekaj, pa to si ti, Pavle Svirac, moj omiljeni satiričar… Ti nemaš dlake na jeziku, tebi ništa nije sveto. Dobro si, papreno to sročio. Da, stvarno desničarima i braniteljima puno dopuštamo. Zbog branitelja, Milanović je i popušio izbore. Zato sam odlučio udariti šakom o stol i reći tome dosta! Iz protesta prema HVIDRA-i došao sam namjerno na ovaj koncert, inače ne slušam narodnjake, samo Azru. Svojim dolaskom na Miroslava Ilića i Seku Aleksić šaljem jasnu poruku: neću dopustiti da nam HVIDRA kroji što ćemo slušat!” izvikivao je Bernardić parole što strašno zvuče.

Otkad je na svom bejbi fejsu pustio bitničku, trodnevnu bradu, kao da je ogrubio, postao sigurniji u sebe.

Mada se isto približila stejđu. Promrsila nešto u stilu da mene očito privlače više političari nego žene. Spomenula je vocap poruku u kojoj sam joj očarano Plenkovića uspoređivao s Dokom Holidejom.

“Ti si medicinu završila, psihologiju. Što misliš, može li se medicinski dokazat da djeca roditelja koji su u trudnoći upražnjavali analni seks, većinom postaju gejevi?”

Ona slegne ramenima.

“Ja sam pak čula da sinovi očeva koji su u trudnoći majkama, poput Mika Džegera, jeli iz vagine štangice čokolade Braco i seka, u većini slučajeva slušaju cajke i otkidaju na Seku Aleksić”, potapšala me po ramenu. Zajebava me? Nisam mogao procijenit. Lice joj je bilo ozbiljno kao da je u crkvi.