‘Ako vi tupavi mužjaci možete kolektivno plakati na stadionu kad VAŠA KRETENSKA MOMČAD POPUŠI GOL, zašto ova žena ne bi slobodno pustila suze radosnice kad je shvatila da ima pravo doživljavat orgazme i nakon što je prešla šezdesetu. Jel tako gospođo? Kad ste zadnji put imali orgazam?’
Stara mi je došla u Zagreb naći se s frendicom Ilonkom, obje su se znale iz starih, slavnih esdepovskih dana koji su sada bili daleko iza njih. Nakon Milanovićeve propasti, kao da su i njih dvije osjetno počele propadati, više se nisu imale u koga uzdati, predosjećale su da će umrijeti u državi u kojoj se u punom zamahu vraća vladavina desnice, crkve. Još si je moja stara pokušavala na umjetan način izazvat neke simpatije prema novom vođi SDP-a, Bernardiću, govorila je o njemu kao o finom, poštenom dečku koji jako poštuje svoju majku, koji bi ti vratio novčanik da ga pronađe na cesti. Ali onda kad bi ga slušala u saboru kršila je prste i nemoćno priznavala: „Nije on za ovo, naspram Milanovića on je kao gusjenica naspram Godzile.“ Ilonki i staroj preostalo je samo još da se kao rahitične srne napaju na sve plićem izvoru takozvane lijeve umjetnosti koja je pak svoje zadnje utočište pronalazila u angažiranim performansima, provokacijama. Problem kod moje stare je to što je ona ipak odrasla u provinciji, pa joj ti performansi nikad baš nisu legli tako zdušno kao Ilonki, morala se stisnutih usana pravit da uživa u njima kao seljak u kavijaru…
Komentari