Stojka mi je otvorila u gaćicama i rekla: ‘Uvijek se žališ kako ti je MUKA OD OVE PURITANSKE HRVATSKE, dosadnih Hrvatica kojima je jedina akcija ona u Lidlu i Kauflandu… Evo, ja ti dajem priliku za novo iskustvo. Tvoj uzor Henri Miler ne bi oklijevao. A ti se živ usro… Ipak si ti samo obični hrvatski pisac, zato vam je proza i tako j…no dosadna, daj otvori se malo!’ vabila me Stojka
Imam susjedu penzionerku s prvog kata s kojom sam se dogovorio da mi za 15 kuna preko dana, kad sebi kuha, skuha i meni varivo, dade mi ga hrpu i to je stvarno dobro varivo kakvo je moja baka uz lepinje nekad pravila, ispekla mi je susjeda i te lepinje u nedjelju, stvarno dobro je bilo. Uglavnom, sinoć me došla zamoliti da joj pomognem iz Kauflanda nositi stvari, ona tamo ide kasno navečer jer pet minuta prije deset spuštaju cijene paradajzu, bananama, breskvama, marelicama, ribizlu, povrću na 50 lipa. Sve je to sa strašću neviđenom potrpala u vreće i onda smo ih u noći po Dubravi teglili u našu Badelovu ulicu, bojao sam se da nas ko ne napadne s tim bogatim plijenom. I pomišljao: došao sam u Zagreb postat pisac, nadao se nekom spektakularnijem, zanimljivom životu ispunjenom radom na svojim knjigama, druženju sa zanimljivim ženskama, putovanjima na strane sajmove knjiga, radom na scenarijima…
Komentari