‘Ja san baš mislila GLASAT ZA BANDIĆA. Obeća je i našoj dici osigurat besplatne udžbenike, jeftinije vrtiće. Jebe se mene ko krade i kolko krade, al daj bar nešto i narodu’

Grozničavim korakom upao sam u zabačeni splitski seks šop. Umjesto pozdrava samo sam kimnuo prodavačici i krenuo razgledavat policu sa seksualnim pomagalima. Prevladavali su vibratori svih mogućih debljina i dužina. A samo su bile izložene dvije kutije s umjetnim vaginama.

Zaokružio sam pogledom po polumračnoj prostoriji. Nigdje nikakvih nadzornih kamera, alarma. Očito seks šopovi više nisu imali promet kao nekada. Internet je i njima zadao opak udarac, baš kao i diskografiji, tiskanim medijima, kinematografiji. Ispod oka sam pogledao prema prodavačici. Pogled joj je bio prikovan za ajfon kao mamuza za kopito.

UZEO SAM S POLICE KUTIJU S UMJETNOM VAGINOM, neko se vrijeme pravio kao da je zainteresirano razgledavam. Kriomice sam izvadio iz kutije vaginu, stisnuo je u dlan, kutiju vratio na policu.

Osjetio sam olakšanje kad sam ispustio vaginu u dubok džep bermuda. Čitavo vrijeme imao sam osjećaj kao da mi je netko pri rukovanju u dlan uvalio krepanu žabu.

Još sam malo razgledavao policu s prezervativima i gelovima za navlaživanje, pa sam zakoračio prema izlazu. Spremao sam se promrmljat ravnodušan pozdrav. Ali onda sam osjetio da netko stoji tik iza mojih leđa.

“Ova škatula je je prazna”, začuo sam.

Sledio sam se. Okrenuo sam se, pred sobom ugledao povisoku prodavačicu u mini suknji. Držala je rastvorenu, praznu kutiju od umjetne vagine. Probio me hladan znoj.

“Pored tolikih cura ovdi po Splitu, ti kradeš umitnu pizdu… Ajde, razumila bi da si indvalid ili stari did…” počastila me prodavačica onim poznatim splitskim prezirom s kojim se većina ugostitelja po Dalmaciji obraća mušterijama.

Pred tom dugonogom, preplanulom, crnokosom Dalmošicom u mini suknji, u teškoj sam nelagodi stiskao umjetnu vaginu kao onaj gumeni kolut za jačanje podlaktice. Proživio sam u svom neveselom, tridesetogodišnjem životu svakakvih poniženja, ali ovo je bilo pri vrhu top pet liste.

“Nisam ja to radi… zadovoljavanja. Zbog politike sam, za stranku…”

“JESI, BRALE, AHA! Znan da političari kradu pare, zemljišta, aute! Ali da kradu umitne pizde, to još nisam čula! Ma zbog koje to stranke si ti to meni pokuša zdimit pizdu?” pomalo će sladostrasno prodavačica, sad je već bilo jasno da se u dosadi slabo posjećenog seks šopa odlučila iživljavat na meni.

“BM 365 stranka rada i solidarnosti…”

“Ručnog rada i međusobne muške solidarnosti, ako su tamo svi vaki ka ti, ahahaa! Jel to ona Bandićeva stranka?”

Kimnuo sam.

“Ja san baš mislila glasat za Bandića. Obeća je i našoj dici, ka i u Zagrebu, osigurat besplatne udžbenike, jeftinije vrtiće. Meni je to dosta da glasan za njega. Jebe se mene ko krade i kolko krade, al daj bar nešto i narodu. Izgradija je u Zagrebu i one puste fontane… Kažu da purgeri više ne moraju dicu vodit na more, samo ih poredaju kraj fontane ka kupuse, pa nek prska… Al šta će van te umitne pizde? Mislite ih pred izbore dilit muškin da se više ne moraju trudit ni oko ženskih? Ka da se i ovako trude…”

Čim sam joj spomenuo da nešto radim u ime politike, makar to bila i krađa umjetne vagine, prodavačica mi se počela obraćat s određenim poštovanjem. Odlučio sam sve bacit na tu kartu. Možda će na kraju, ako ovo dobro odigram, u meni vidjet poželjnog mladog političara koji ne preza ni od čega da bi se probio. A ne kao do maloprije trbušastog, bijelonogog luzera iz Đakova koji zbog nesigurnosti nije u stanju zavest niti jednu superiornu domorotkinju, pa u očaju krade umjetnu vaginu da bi se u Zagrebu mogao pohvalit da je i on torbao na moru.

“DA… UZ SVE ŠTO STE NAVELI, Bandićeva dobra strana je i ta što oko sebe okuplja najkreativnije likovnjake, pisce, plesače, stavlja ih na saborske liste… Oni mu zauzvrat osmišljavaju kreativnu predizbornu kampanju… Ja sam isto pisac… Pa sam se dosjetio da Bandić pred same izbore dijeli na Trgu bana Jelačića umjetne vagine… Kao poruku da bi Hrvati u to mogli bacat sjeme kao kore od voća u ekološke kontejnere. Da potpuno prestanu nova rađanja, da skoro izumremo kao narod, da ostane samo dvoje sklerotičnih Hrvata i da onda kao Adam i Eva začmu novo pokoljenje koje više neće imat tko trovat pričama o ustašama, četnicima, partizanima. Da započnemo sve ispočetka… Mislio sam isprobat ovu jednu vašu vaginu, pa ih od vas na veliko naručit sad pred izbore…” proprtljao sam.

“Vidila san ja tebi na licu čim si uša da si neki pametan tip, intelektualac… Al zašto si iša krast pizdu? Šta je nisi ka gospodin kupija i isproba? Pa Bandić je bar pun para…”

“BILO MI JE NEUGODNO… Kao i u većini urođeničkih društava, u Hrvatskoj se njeguje kult obožavanja falusa, skroz je normalno da žene, poput nekog religijskog relikta, u ladici noćnog ormarića drže umjetne penise. Nitko zbog tog ženu neće ismijat, nego će je čak poticat da na taj način odaje poštovanje bogu Falusu. A ako zateknu muškarca kako upotrebljava umjetnu vaginu, odmah će bit pribijen na stup srama. To najbolje pokazuje koliku falus ima nadmoć nad ubogom vaginom…”

“Lipo govoriš, ositi se da si rođen za političara… Koliko god da ima istine u tom šta si reka, meni je i dalje smišno samo i zamislit da muškarac nabija… onu stvar u tu gumu. Nekako mi to pari bidno… Razumin te skroz da ti je bilo neugodno to donit meni na pult.”

“Da, teško se oslobodit te predrasude.”

Prodavačica mi je umotala umjetnu vaginu u papir. Pružajući mi je, koketno je izustila:

“Evo… Nadan se da ti se neće previše svidit ova umitna…”

Od zadnjeg luzera u samo pet minuta ciceronskom vještinom političkog govora pretvorio sam se u poželjnog alfa mužjaka. Pokazala se istinitom ona narodna: kroz čičke do pičke.