Nabasali smo na Tuđmanov grob. NIKAD PRIJE NISAM POSJETIO njegovu grobnicu. Najbolje, najskuplje lampione krenuo sam trpat u vrećicu kao gljivar kad naiđe na vrganje
Ni na ovaj Dan mrtvih nisam otišao u Đakovo svom djedu Baji zapaliti svijeću na grob. Uhvatila me neka nemoć, depra, bezvolja, nisam se želio izlagat tome da stojim nad našim obiteljskim grobom na đakovačkom groblju i razmišljam o tome kako ću vjerojatno kad tad i ja završiti u njemu. Grobovi na boljim gradskim grobljima skuplji su danas od stanova. A svakih osam godina, kad potpuno istrune mrtvački sanduk, otvara se mjesto u grobu za još jednog člana obitelji. U konačnici, u jedan običan grob može se nakrcat dvadesetak kostura. A ako se pokojnici kremiraju, onda se u jedan grob može nasut i čitava zgrada takvih ljudi u prahu, totalna ekonomija. Da, bez gužvanja ćemo u taj naš đakovački grob, uz djeda Baju i baku Anku stati i moj stari i stara i ja i moja sestra Slavica, čak ako treba i onaj Slavičin siromašni muž s kreditom u švicarcima na grbači. On bi od svih tih stresova zapravo prvi i mogao odapeti…
Komentari