Uoči prijevremenih parlamentarnih izbora za Donji dom parlamenta, koji su prošloga vikenda održani u Japanu, a čiju je predizbornu kampanju obilježilo i pitanje sigurnosti u regiji istočne Azije i šireg Pacifika, suradnik Nacionala boravio je u „Zemlji Izlazećeg Sunca“ te razgovarao ondje s nizom etabliranih geopolitičkih eksperata i vojnih stručnjaka. Euroatlantska sigurnost, ugrožena i redefinirana ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, ovih dana glavna je tema sukoba na hrvatskoj političkoj sceni. Ona indopacifička, koju obilježava trojni savez iz interesa Kine, Rusije i Sjeverne Koreje, poprima slične obrise, uz opasnost da neko od zasebnih kriznih žarišta od Kamčatke do Južnog kineskog mora izraste u povod za globalni rat i izazove golemu svjetsku ekonomsku krizu, koja će se itekako osjetiti i u Hrvatskoj.

Sjeverna Koreja na ukrajinsko je ratište osim topničkih granata i balističkih projektila poslala u pomoć Vladimiru Putinu i vojsku, a Južnu Koreju proglašava neprijateljskom državom i ruši s njom sve prometne veze, i prije nego što je ova navodno poslala dronove prema Pjongjangu. Kineska mornarica i opet uvježbava blokadu, ali i napad na Tajvan. Želja Kine da silom mijenja postojeće stanje na morskim granicama, pa i uz taktiku ekonomske prisile, ugrožava samu bit japanske strategije Slobodan i otvoren Indopacifik. U cijeloj istočnoj Aziji nervoza se može rezati nožem. Većina zemalja u regiji ima tikove na spomen jedne asertivne velesile, objašnjava Nobuhiko Tamaki, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Chuo.

Panorama Tokija, glavnog grada Japana, države koja mijenja sedam i pol desetljeća dugu politiku proaktivnog pacifizma. FOTO: Dragan Nikolić

„Tri su glavne kineske prijetnje Japanu. Prva je kineska invazija na Tajvan, što Japan jako zabrinjava zbog geografske blizine i vjerojatnog uključivanja u sukob američkih snaga stacioniranih na japanskom teritoriju. Japan bi bio primoran na donošenje teških odluka o tome kako odgovoriti na tu situaciju. Druga prijetnja je kineska želja za stjecanjem kontrole nad nenaseljenim otocima i morskim područjima. Kineski brodovi redovito ulaze u vode oko otočja Senkaku, koje je pod našom kontrolom. Nedavno su brodovi kineske mornarice čak prošli kroz japanske teritorijalne vode. Najozbiljniji problem dugoročno jest rastući kineski utjecaj koji je izazov za slobodan i otvoren međunarodni poredak baziran na vladavini prava, koji je Japan oduvijek podupirao i ističe kao osnovnu nit vodilju. Nažalost, vladavina prava prelazi u vladavinu sile“, rekao je.

Invazija na Ukrajinu bila je za Japance poziv na buđenje i povod za stvaranje nove nacionalne sigurnosne i obrambene strategije. Iz obadva dokumenta jasno se iščitava neprihvatljivost izmjene statusa quo silom bilo gdje diljem svijeta. Istovremeno, unutar okvira i dalje pacifističkog Ustava stvoreni su preduvjeti za samostalan japanski protunapad u slučaju potrebe, bez čekanja da u pomoć pristignu Amerikanci. Yu Koizumi iz Centra za naprednu znanost i tehnologiju Sveučilišta Tokio navodi da je s obzirom na aktualne izazove nova japanska sigurnosna strategija iz 2022. puno realističnija od prethodne i na tragu strategije odvraćanja.

Dragan Nikolić na ratnom razaraču japanske mornarice Inazuma. FOTO: Dragan Nikolić

„Naša ekonomija može podnijeti povećanje izdvajanja za obranu na 2 posto BDP-a, što je vladin cilj do 2027. Odvraćanje je pritom ključno pri pokušaju da izbjegnemo rat velikih razmjera s Kinom ili sukob na Korejskom poluotoku. Sjeverna Koreja nije izravna prijetnja japanskoj sigurnosti. Najviše brine to da Kimov režim može ugroziti stabilnost cijele istočne Azije. To se onda svakako reflektira i na nas. Kim Jong-un nije luđak, on je racionalni lider. Razumije da njegovu zemlju čeka katastrofičan scenarij ako napadne SAD ili Japan. Mene više zabrinjavaju njegove kalkulacije oko Južne Koreje, koja je trenutačno pod proširenim američkim režimom odvraćanja, ali to bi se moglo promijeniti u sljedećih nekoliko godina ako se Donald Trump vrati u Bijelu kuću. Dosad su u Pjongjangu radili na poboljšavanju strateškog nuklearnog oružja kako bi odvratili Amerikance od vojne intervencije. Sjeverna Koreja sada, međutim, želi posjedovati i taktičko nuklearno oružje i radi na njegovu razvoju. A ono služi za ratovanje. Zato južnokorejska vojska ubrzano razvija projektile dugog dometa, zasad samo s konvencionalnim predznakom“, rekao je.

U ožujku ove godine američki admiral John Aquilino, čelnik Indopacifičkog zapovjedništva, u Zastupničkom domu američkog Kongresa izjavio je kako vjeruje da će kineska vojska do 2027. biti spremna ispuniti navodni Xijev cilj o invaziji na Tajvan. I Japanci se spremaju na takav razvoj scenarija na stogodišnjicu osnivanja kineske Narodnooslobodilačke armije. U posljednje dvije godine Kina je u blizini Tajvana održala četiri ciklusa velikih vojnih vježbi. Najveći prioritet Xi Jinpinga jest ostanak na vlasti i očuvanje režima, a ako procijeni da će i invazija na Tajvan tome doprinijeti, tada će napasti, tumači Akio Takahara, specijalist za Kinu i jedan od najeminentnijih stručnjaka Japanskog instituta za međunarodne odnose.

„Ali to se neće dogoditi sutra ili sljedeće godine. Vjerojatno do toga neće doći ni 2027. To je za Xija previše riskantno. Ako započnu sukobi oko Tajvana, neće stradati samo istočnoazijske ekonomije. Šteta koja bi nastala za kinesko gospodarstvo ne bi išla u prilog očuvanju Xijeve vlasti. Golemi tsunami u slučaju kineske invazije na Tajvan potopio bi i globalno gospodarstvo. Zato sada i neke europske sile pokazuju interes za očuvanjem mira u ovom dijelu svijeta. Šalju stoga u regiju svoje ratne brodove. Zajedničke vojne vježbe koje imamo s njima na tragu su sprečavanja Kineza da se upuste u bilo kakvu avanturu“, rekao je.

Yo Koizumi ne misli da će doći do rata 2027. ili u sljedećih nekoliko godina. Tvrdi da to ne odgovara nikome, ali mogući sukob oko Tajvana mijenja ravnotežu moći u korist Kine.

„Ako dođe do kineske invazije, najrealističniji scenarij za Japan jest ulazak u rat. Naime, krenu li američke snage u pomoć Tajvanu, kao što su u Washingtonu obećali, Kinezi bi mogli napasti američke baze na Okinawi. A to je japanski teritorij. Odvraćanje je stoga ključno. I ne može se odvojiti od sposobnosti vođenja rata. Moramo biti spremni za pravi rat“, kazao je.

‘Uvijek smo spremni na djelovanje, dođe li takva naredba’, rekao je Iwamori Yuhi. FOTO: Dragan Nikolić

Nobuhiko Tamaki pojasnio je da je japanski stav oko Tajvana vrlo dosljedan i naglašava važnost mira i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu.

„Dođe li do invazije, japanska vlada izrazit će osudu, a naši građani podršku Tajvanu. Ali to ne znači da će se Japan automatski uključiti u vojni sukob, osobito ako ne bude napada na Okinawu. Jer nema konsenzusa u našem društvu što učiniti ako nismo izravno napadnuti. Ubrzano se pripremaju planovi za izvanredne situacije, kao i zaštita civilnog stanovništva u najgorem scenariju, osobito na Okinawi, koja je bliže Taipeiju nego Tokiju. Raspravlja se i o mogućoj šteti za naše gospodarstvo u slučaju invazije, s obzirom na to da kroz Tajvanski tjesnac prolazi velik dio brodskih ruta kojima u Japan stiže uvozna roba“, objasnio je.

Upravo kroz taj tjesnac krajem prošlog mjeseca prvi put u povijesti plovio je japanski ratni razarač, u pratnji brodova iz Australije i Novog Zelanda. To se dosad izbjegavalo kako se ne bi uzrujavao službeni Peking. Odredište je bilo Južno kinesko more, gdje je izvedena zajednička vojna vježba. Dio flote japanskih razarača smješten je i u najvećoj bazi Japanskih mornaričkih samoobrambenih snaga, onoj u Kureu. Razarač Inazuma, 24 godine star ratni brod, čije ime u prijevodu znači munja, na svojoj palubi ima topove kalibra 76 milimetara. Šesnaest torpeda, kažu domaćini, posada je dosad koristila samo tijekom vježbi. Glasnogovornik u japanskom Ministarstvu obrane Iwamori Yuhi kazao je da mornarica često odrađuje zajedničke vježbe s Amerikancima, kao i s drugim članicama NATO-a i u inozemstvu, ne samo u vodama oko Japana.

‘Naša ekonomija može podnijeti povećanje izdvajanja za obranu na 2 posto BDP-a, što je vladin cilj do 2027.’, kaže Nobuhiko Tamaki. FOTO: Dragan Nikolić

„Uvijek smo spremni na djelovanje, dođe li takva naredba. Kako bismo ojačali postojeću flotu, planiramo rasporediti dodatne nove razarače. Broj operacija se inače povećao nakon donošenja nove nacionalne sigurnosne strategije. Uz zračnu potporu, svakodnevno obavljamo patroliranja i izvide. Ne samo u području naše odgovornosti, već i u onome koje uključuje otočje Senkaku. Iz Kurea nam dotamo treba dva dana. Ako je lijepo vrijeme, stižemo i brže“, otkrio je.

Lani su kineske brodice u japanskim teritorijalnim vodama uokolo Senkakua uočene čak 352 dana, što je rekord otkad je Japan 2012. nacionalizirao otočje koje Kina svojata i naziva ga Diaoyu. Japanci jako dobro znaju da ni u ludilu ne smiju zapucati na uljeze jer bi time dali povoda za intervenciju kineskih patrolnih čamaca. A oni ukupnim brojem itekako nadmašuju japanske. Novije su kineske brodice pritom poput razarača, dizajnirane za borbu. Akio Takahara podcrtava kako Japan želi da Kina bude sila koja poštuje međunarodno pravo.

„Kada promatramo način na koji se ponašaju prema susjednim zemljama, pa i nama, vidimo da to zasad ne čine. Tipičan je primjer ignoriranje odluke Stalnog arbitražnog suda u Haagu iz 2016. koja kaže da Kina nema pravnog uporišta za polaganje povijesnih prava na otoke u Južnom kineskom moru. Za njih je to beskoristan komad papira“, rekao je.

Kineski BDP u ovom trenutku četiri puta veći je od japanskog, uz pet puta veće izdvajanje za vojsku. Pritom Kina vjerojatno ulaže i triput više od onoga što službeno prikazuje. Petogodišnji plan izgradnje japanske obrane stajao bi državu 43 bilijuna jena, što je oko 320 milijardi eura. Yu Koizumi nabraja tri vrste dugometnih projektila koje Japan namjerava kupiti od Amerikanaca – krstareće rakete JASSM–ER, 400 raketa Tomahawk – Block IV i V te JSM.

„Trenutačno razvijamo tri vrste dugometnih projektila. Najnapredniji su oni hipersonični. Ne znam detalje, ali upućeni govore da njihov doseg premašuje 3000 km. Imat ćemo, dakle, dovoljno raznovrsnog oružja za mogući napad. Ali broj tih projektila neće biti dovoljan za provođenje strategije aktivne obrane. Ne možemo sami podnijeti teret odvraćanja. Stoga trebamo partnera, prvenstveno SAD. Svaki japanski stručnjak za sigurnost zabrinut je zbog mogućeg ishoda američkih predsjedničkih izbora. Pobijedi li Donald Trump, ne možemo znati što će on odlučiti oko našeg savezništva“, kazao je.

Amerikanci trenutačno u Japanu imaju gotovo 55 tisuća vojnika i za to vrijeme na teritoriju svog najbližeg pacifičkog saveznika raspoređuju lansere za rakete srednjeg i kratkog dometa, koje će moći gađati vitalne dijelove kineskog priobalja. Međutim, Koizumi kaže da je Amerika, generalno gledano, itekako zainteresirana za stabilnost istočne Azije.

Arhivske fotografije s arhipelaga Senkaku, kojeg svojataju i Kinezi i nazivaju ga Diaoyu, snimljene 1907. godine

„SAD upravo zato želi ojačati savezništvo s Japanom ili stvoriti trilateralnu sigurnosnu suradnju s Japanom i Južnom Korejom, pa čak taj sigurnosni okvir proširiti i na Australiju, Indiju ili Novi Zeland. Uvođenje i Kanade u našu strategiju odvraćanja Kine na Pacifiku vrlo je važno. Svjedočimo, naime, golemom rastu kineske moći u zraku i na moru jugoistočno od Japana. A Rusija odnedavno povećava svoju flotu podmornica u bazi na Kamčatki. Krajem rujna rasporedila je ondje novu podmornicu s balističkim projektilima Car Aleksandar III. Sad je u regiji ukupno pet takvih podmornica, još šest njih bit će pridodano tijekom sljedećih nekoliko godina. Moramo biti spremni na situaciju u kojoj će ruska podmornica na nuklearni pogon opremljena s nuklearnim projektilima patrolirati sjevernim dijelom Japanskog mora. To zahtijeva ozbiljno planiranje japanskih vojnih kapaciteta. Jer naša sposobnost odvraćanja na moru i u zraku nije dovoljna za suprotstavljanje dvjema velikim vojnim silama poput Kine i Rusije, te još i Sjevernoj Koreji, manjoj zemlji s nuklearnim oružjem“, objasnio je.

U japanskoj javnosti sve se više govori o svojevrsnom „azijskom NATO-u“, na čije je stvaranje još prije deset godina pozvao aktualni japanski premijer Shigeru Ishiba. Nekadašnji ministar obrane i stručnjak za nacionalnu sigurnost prošloga mjeseca preuzeo je vodstvo u redovima vladajućih konzervativaca, naslijedivši na čelu vlade Fumija Kishidu, poznatog po sloganu „Ukrajina danas, istočna Azija sutra“. Istu stvar u prvom govoru nakon preuzimanja izrekao je i Ishiba, koji nije dobio očekivanu potvrdu birača, ali ne odustaje od postupnog ostvarivanja svog nauma o inačici „azijskog NATO-a“ i uz pozadinski poticaj SAD-a. Yu Koizumi naglašava da Japan planira s Amerikancima osnivanje zajedničkog američko-japanskog zapovjednog centra.

Dio flote japanskih razarača smješten je i u najvećoj bazi Japanskih mornaričkih samoobrambenih snaga u Kureu. FOTO: Dragan Nikolić

„Ne mislim da je vojni savez Japana, SAD-a i Južne Koreje novi NATO na Dalekom istoku. To nije realno. Prijetnje našim nacionalnim sigurnostima su malo drugačije od onih u slučaju članica Sjevernoatlantskog saveza. Primjerice, Južnokorejce ne interesira rat u Tajvanskom tjesnacu i ciljano se drže po strani tog problema. Naime, Južna Koreja je manja zemlja od Japana i jako su oprezni kada su u pitanju njihovi odnosi s Kinom. Za Japan su i Tajvanski tjesnac i Korejski poluotok sigurnosno pitanje. I zbog toliko međusobnih problema u odnosima azijskih zemalja ne možemo biti kao NATO ili EU. Zapravo, nitko u azijskim zemljama ne traži nastanak ovdašnje inačice NATO-a jer shvaćamo da to nije realno. Znate, svaki dan čitam ruske novine poput Vedomosti, Kommersanta i Meduze, kao i novine ruske vojske Crvena zvijezda. Vrlo često nailazim na tezu da SAD ovdje gradi ‘azijski NATO’“, rekao je.

Ruski borbeni zrakoplovi dosad su narušili japanski zračni prostor 40-ak puta. Krajem rujna jedan od njih učinio je to čak triput u istom danu. Ne slučajno, tog istog 23. rujna ruski i kineski ratni brodovi ušli su u područje iznad najsjevernijeg japanskog otoka Hokkaida. Bio je to nastavak najvećih ruskih pomorskih i zračnih vježbi u tri desetljeća, u kojima su sudjelovali i kineski ratni brodovi i zrakoplovi. Japan i Rusija tehnički gledano još uvijek su u ratu jer nikada nisu potpisali mirovni sporazum nakon Drugog svjetskog rata. Kamen spoticanja su četiri sporna otoka koje Rusi nazivaju Južni Kurili, a Japanci Sjeverni teritoriji. Nakon 1951. pripali su SSSR-u, što priznaje i UN. Rusi se otvoreno hvale militarizacijom tih otoka, koja je počela 2010., za predsjedničkog mandata Dmitrija Medvedeva. Danas su ondje nadzvučni borbeni mlažnjaci četvrte generacije Suhoj-35 te proturaketni sustavi S-300. Čak 27 sastanaka s Vladimirom Putinom u osam godina mandata bivšeg japanskog premijera Abea kao da se nikad nisu dogodili. Ruski zet Koizumi, zvijezda japanskih medija kada je u pitanju komentiranje tema povezanih s Putinovim režimom, pojasnio je dva neostvarena Abeova cilja u odnosima s Kremljom.

Japanske sankcije uvedene Rusiji 2014. nakon aneksije Krima nisu bile tako oštre u usporedbi sa sankcijama koje su uvele druge zemlje, ali nakon invazije na Ukrajinu 2022. Japan je postao tvrdi zagovornik sankcija, i unutar skupine G7. U Kremlju je stoga zaradio status neprijateljske države. Gotovo je obustavljen uvoz ruske nafte, ali Japanci i dalje uvoze 8-9 posto ruskog LNG plina. Energetska diverzifikacija nije bila financijski bezbolna, kao ni drugdje u zapadnim zemljama i njihovim saveznicima. Kalkulacije o izdvajanju 2 posto BDP-a za obranu rađene su na osnovu ekonomskih parametara prije tri godine, dok japanska ekonomija nije skliznula u recesiju, a jen izgubio čak trećinu svoje vrijednosti. A računica kaže da Japan za redefiniranje vojne spremnosti mora iznaći 1 trilijun jena, i to kroz povećanje poreza. Vlada je već morala srezati broj narudžbi za nove zrakoplove, mnogi upozoravaju kako je to samo početak. Akio Takahara ističe kako ekonomska situacija u Japanu zapravo nije toliko loša i da se svijetom o tome širi mit. Priznaje, međutim, da Japan stagnira kada je riječ o gospodarskom rastu.

„Javni dug je više nego dvaput veći od BDP-a jer su veliki troškovi održavanja vrlo visoke razine socijalne skrbi. To je osnovno pitanje u našoj trenutačnoj fiskalnoj situaciji jer više ne rastemo gospodarski kao nekad. Japanci će se morati zapitati što zapravo žele. Jesmo li spremni povećati poreze kako bismo povećali izdvajanja za obranu“, rekao je.

Odvraćanje je za Japance ključna riječ. Podrazumijeva pokušaj uspostave vojne ravnoteže. Dok istovremeno i Kina i Rusija krše japanski teritorijalni suverenitet i na moru i u zraku, sve su glasnija nagađanja o japanskom pridruživanju AUKUS-u, sigurnosnom savezu Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. To bi dodatno ojačalo regionalni krug odvraćanja usmjeren protiv Kine. Takahara zastupa stav da službeni Peking trenutačno nema prave saveznike. I da je to doktrina njihove vanjske politike, osobito zbog lošeg iskustva sa Sovjetima u prošlosti.

‘Nitko u azijskim zemljama ne traži nastanak ovdašnje inačice NATO-a jer shvaćamo da to nije realno’, kaže Yu Koizumi. FOTO: Dragan Nikolić

„Ne vjerujem da bi Kinezi riskirali svoje živote da spase Sjevernu Koreju ili Pakistan, primjerice. Trenutačno odnosi između službenog Pekinga i službenog Pjongjanga nisu najbolji. Kim Jong-un se približio Putinu. Kina to ne odobrava. Rusija svakako nije kineski saveznik jer tu nema međusobnog povjerenja. Naravno, Kina će pokušati mobilizirati prijateljske snage ako se doista odluči na nešto krupno. Ali mislim da neće uspjeti. U usporedbi s 20 ili 10 godina prije, bojim se da smo ipak bliže trećem svjetskom ratu. Koliko bliže? Ne znam. Čovječanstvo ne bi trebalo biti toliko glupo i trebalo bi biti sposobno izbjeći globalni rat. Preduvjet za to je izbjegavanje stvaranja blokovskog svijeta koji je prouzročio dosadašnja dva svjetska rata“, rekao je.

Zemlja koja se u famoznom članku 9 svog Ustava odriče rata i upotrebe sile u rješavanju međunarodnih sporova, službeno ne priznaje vojsku, pa tako nema ni vojnih sudova. Prošla su vremena kada je bila dovoljna ustavna mantra o samoobrani, koja je priječila Japanu napad s projektilima dugog dometa. Jer danas kineski špijunski zrakoplovi ulaze u japanski zračni prostor, a kineski nosači zrakoplovi tijekom vojnih vježbi dolaze na 200-tinjak kilometara od njegovih obala. Neki od sjevernokorejskih projektila padnu svako malo i u japanski isključivi gospodarski pojas. Japan stoga mijenja sedam i pol desetljeća dugu politiku proaktivnog pacifizma. Između ostaloga, izvozi borbene zrakoplove, što je do samo prije neku godinu bilo nezamislivo. Regiju koja je poput tempirane bombe i u geopolitičkom pogledu mogli bismo doista smatrati ‘’pacifičkim vatrenim prstenom’’.