Cardiff, Wales”, uzviknuo je Bruce Springsteen u nedjelju, u 19 sati, pred prepunim stadionom Principality, na startu ovogodišnje europske turneje, nakon čega je urliknuo četiri riječi koje nalikuju na “jedan, dva, tri, četiri” i koncert počeo pjesmom “So Young And In Love”, napisanom prije pola stoljeća i vrlo rijetko uvrštenom u repertoar “najvećeg rock and roll pjevača u povijesti svijeta”.

Povijest industrije zabave, popularne glazbe i suvremene kulture prepuna je misterija, tajni i teorija zavjera, ali je jedna od najdugovječnijih nepoznanica kako je moguće da u proteklih pedesetak godina nijedan lingvist ni znanstveni studiji posvećeni poznavanju i očuvanju engleskog jezika nisu ukazali na činjenicu da Springsteen gotovo svaki nastup kao i skoro svaku pjesmu počinje nerazgovijetnim urlicima čije bi značenje trebalo prepoznati kao “jedan, dva, tri, četiri”. Radi se o, vjerojatno, nizu četiri najjednostavnije jednosložne riječi u engleskom jeziku koje u svakom trenutku umiju izgovoriti milijuni klinaca širom svijeta, iako nisu ni blizu polasku u prvi razred osnovne škole. Ali Springsteen s te četiri nerazumljive riječi jasno poručuje publici, bez obzira na to radi li se o nekoliko stotina ljudi u baru u New Jerseyu ili desecima tisuća na stadionima u Frankfurtu, Budimpešti, Berlinu ili Barceloni, da je to samo početak predstave za pamćenje. Springsteenov izobličeni urlik “one, two, three, four” je uvod u koncertnu priču o prijateljstvu, ljubavi, žrtvovanju, izgubljenim snovima, zajedništvu, borbi za opstanak, povezanosti s obitelji, iznevjerenom patriotizmu…

“Život sam proveo procjenjujući razdaljinu između američke realnosti i američkog sna”, rekao je svojevremeno Springsteen, ali ta izjava teško može objasniti njegovu čudesnu popularnost izvan SAD-a. Springsteen tvrdi da najvjerniju koncertnu publiku ima u Skandinaviji, Italiji i Španjolskoj.

U srpnju prošle godine je Springsteen sa svojim E Street Bandom u Monzi, pred 72.000 obožavatelja, na posljednjem koncertu europske turneje, nakon više od 30 nastupa na Starom kontinentu koji su privukli 1,7 milijuna ljudi, poručio: “Vratit ćemo se”. Malo tko od prisutnih je u to povjerovao.

Davor Pašalić, novinar Nacionala, bio je na koncertu Brucea Springsteena u Cardiffu. FOTO: Privatna arhiva

Turneju je obilježila činjenica da je Springsteen, prvi put nakon skoro četiri desetljeća, imao čvrsto utvrđenu set listu od 26 pjesama koje je izvodio na svakom koncertu. Gotovo bez ikakvih izmjena. Izostanak nekada uobičajenih Springsteenovih bacanja u publiku, klizanja na koljenima preko cijele pozornice i skokova s ogromnih zvučnika pravdan je činjenicom da se radi o osobi čiji bi najrealniji opis, da se ne radi o rock and roll legendi, bio “simpatični energični sedamdesettrogodišnji starčić s potrebom da mnogo priča i privlači pažnju”.

Springsteen godinama na bini koristi teleprompter za čitanje tekstova pjesama, zbog čega značajan dio nastupa pjeva s poluzatvorenim očima. Tijekom prošlogodišnje turneje su se, međutim, pojavile tvrdnje da je Springsteen koncerte sveo na 26 istih pjesama jer više nije u stanju zapamtiti veći broj stihova.

Iz Monze je Springsteen otputovao na američku turneju koju je u rujnu, nakon samo sedam koncerata u SAD-u, prekinuo zbog bolova izazvanih čirom na želucu. Nakon toga je porasla sumnja da će E Street Band ikada više nastupiti u Europi. U veljači je, u 99. godini, umrla Springsteenova majka Adele, inspiracija njegovih brojnih pjesama i plesni partner na nizu koncerata.

‘’Moja majka je ispoljavala istinoljubivost, dosljednost, humor, profesionalizam, gracioznost, ljubaznost, optimizam, ponos, odgovornost, vjeru u obitelj, posvećenost poslu, ali je najvažnija bila ljubav ka plesu, jer je sa svoje dvije sestre predstavljala plesni stroj. Odrasle su 40-ih godina, s big bendovima i swing bendovima. Moja majka godinama pati od Alzheimerove bolesti, ali potreba za plesom je nije napustila. Ta potreba je ostala suštinski dio onoga što ona jest, mimo jezika, moćnija od sjećanja. Kada se pojavi, mi se pobrinemo da svira glazba jer uvijek želi plesati’’, rekao je Springsteen. Smrt majke Springsteen je obilježio videosnimkom na kojoj plešu uz standard Glenna Millera iz 1939. godine „In The Mood“.

Nakon toga Springsteen je krenuo na američku turneju kako bi nadoknadio 11 koncerata propuštenih zbog prošlogodišnje bolesti, s tim što se odrekao koncepta zasnovanog na 26 „nepromjenljivih“ pjesama u set listi te je nakon mnogo godina uvrstio i pjesme „Adam Raised The Cain“, „American Skin“, „Growin’ Up“, „I’m Goin’ Down“, „Open All Night“, „Streets Of Fire“, „The Ghost Of Tom Joad“, „Youngstown“ kao i svoje verzije blues, reggae i cajun standarda „Boom Boom“, „Trapped“ i „Jole Blon“. Što je u više navrata bilo rezultat oživljenog običaja da ispunjava želje iz publike.

„Namjeravam vas poslati kući s bolom u nogama i rukama, paraliziranim guzicama i stimuliranim spolnim organima“, poručivao je Springsteen.

U ožujku je britanska The Ivors Academy, jedno od najvećih europskih udruženja profesionalnih glazbenih autora, saopćila da će u svoje redove primiti Springsteena kao prvog člana izvan Velike Britanije, nakon osam desetljeća postojanja te organizacije. Tako se Springsteen pridružio Paulu McCartneyju, Peteru Gabrielu, Stingu, Eltonu Johnu, Annie Lennox…

Prošlog mjeseca najavljeno je da će Scott Cooper, redatelj filmova „Čelična pravda“, „Crna misa“, „Ludo srce“ i „Blijedoplavo oko“, režirati film „Deliver Me From Nowhere“, priču o nastanku Springsteenova klasičnog albuma „Nebraska“. Tvrdi se da će Springsteena glumiti Jeremy Allen White, junak televizijske serije „Besramnici“.

Springsteen se nedavno pojavio i u tri epizode završne sezone TV serije „Bez oduševljenja, molim“, čije je autore, kakvo tvrde, oduševio duhovitim improviziranim replikama. Scenarist i izvršni producent serije Jeff Schaffer je izjavio: ‘’Ako ne uspije u glazbenoj karijeri, Springsteen definitivno ima budućnost u komediji.

Suočen s bolešću, gubitkom majke, glumačkim ulogama i jedinstvenim britanskim priznanjem, Springsteen je odlučio učiniti ono što je malo tko očekivao nakon nastupa u Monzi – vratiti se pred europsku publiku. Za prvu stanicu je odabran stadion Principality u Cardiffu, četvrti po veličini u Velikoj Britaniji koji može primiti skoro 74.000 gledatelja. Principality je drugi po veličini stadion na svijetu s pokretnim krovom koji je u nedjelju bio postavljen zbog kiše. Na stadionu su nastupali The Rolling Stones, U2, Eric Clapton, Eagles, Neil Diamond, Oasis, R.E.M., The Police, Paul McCartney, Tina Turner, Rod Stewart, Madonna, Beyonce kao i Springsteen dva puta. Principality će 19. lipnja ugostiti i Taylor Swift.

Danima prije koncerta vozači na autoputu u Walesu na velikim ekranima upozoravani su na mogućnost zastoja prometa zbog Springsteenova koncerta 5. svibnja. Za posjetitelje iz cijele Britanije organizirani su posebni vlakovi. Stadion se nalazi u središtu Cardiffa pa je centar grada bio zatvoren za promet od 14 sati do ponoći.

Ulazak publike na stadion je bio najavljen za 16 sati, ali je kasnio 20 minuta i tisuće ljudi čekale su pred ulazima na kiši. Tijekom koncerta redari su tražili od publike na tribinama da se vrati na sjedalice, što je teško učiniti na Springsteenovom koncertu, posebno dok The Boss izvodi „The Rising“.

‘Cardiff, Wales’, uzviknuo je Bruce Springsteen prošle nedjelje pred prepunim stadionom Principality. FOTO: Jules Annan/Avalon/Profimedia

Springsteenov modni stil je u Cardiffu bio značajno drugačiji u odnosu na prošlogodišnju turneju. Kaubojsku košulju koju je raskopčavao jednim potezom kako bi pokazao i dalje mišićave grudi zamijenili su, njegovim godinama primjereniji, klasična košulja, prsluk i kravata. Neprestano trčeći s jednog na drugi kraj bine, penjući se na ogradu koja dijeli pozornicu od publike, Springsteen se rukovao i grlio, pozirao za selfieje, a poklonio je tri usne harmonike djevojčicama iz prvih redova. Odgovarajući na molbe iz publike odsvirao je, prvi put nakon sedam godina, pjesmu „Better Days“, a zatim i „If I Was A Priest“. Spektakularnu verziju pjesme, prvi put izvedenu u Europi, u kojoj se Isus Krist opisuje kao šerif s Divljeg zapada, Djevica Marija kao vlasnica saloona „Sveti gral“, dok Sveti Duh vodi burlesknu predstavu, Springsteen je opisao riječima: „Napisao sam je prije 50 godina. Time sam se bavio u doba dok vi niste bili tu“.

U set listu je vraćen prvi Springsteenov veliki hit „Hungry Heart“ kao i stari koncertni favoriti „Lonesome Day“, „My City Of Ruins“ i „Spirit In The Night“. Tijekom dva sata i 57 minuta Springsteen je gotovo svakom od 17 glazbenika pružio mogućnost da bude u prvom planu. Pri čemu je tijekom izvedbe pjesme „Ghosts“ pozvao pijanista Roya Bittana u trenutku kada je gitarist Steven Van Zandt počinjao svoj solo. Odmah zatim je u istoj pjesmi Springsteen učinio identičnu grešku, misleći da je vrijeme za dionicu saksofonista Jakea Clemonsa, umjesto klavijaturiste Charlieja Giordanoa. Međutim, E Street Band je pet desetljeća uhodani stroj čiji rad ne mogu omesti ni greške njihova gazde.

Springsteen je bis počeo sa zaglušujućom „Born In The U.S.A“ a onda su uslijedile, uz upaljena sva svjetla na stadionu, himne „Born To Run“, „Bobby Jean“, „Dancing In The Dark“ i „Tenth Avenue Freeze-Out“, praćene s raspojasanom „Twist And Shout“.

Nakon odsviranih 28 pjesama, svakog člana banda ispratio je s bine uz zagrljaj i rukovanje, a onda je sam, s gitarom i usnom harmonikom, poručio „I’ll See You In My Dreams“.

Springsteen je pokazao da nema ni govora o odlasku u mirovinu jer njegovi nastupi su i dalje epskih razmjera. Iako su posvećeni prolaznosti života i gubitku najbližih, radi se o koncertima prepunim energije, strasti i emocija s kojima se nijedan drugi izvođač ne može mjeriti. Do 27. srpnja Springsteen s E Street Bandom će nastupiti još 25 puta na stadionima u 13 europskih zemalja – Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Češkoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Njemačkoj, Danskoj, Finskoj, Švedskoj i Norveškoj.