Josip Podobnik, psihijatar zaposlen u Dnevnoj bolnici zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež i kao suradnik u Centrima za odgoj djece i mladeži i Centru za mentalno zdravlje, inače primarijus, specijalist psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, i Jadranka Zorić, profesorica psihologije i specijalistica kliničke psihologije, kao sudski vještaci potpisali su jedan lažni nalaz koji je dramatično utjecao na život jedne zagrebačke obitelji.

Podobnik i Jadranka Zorić po svemu sudeći svjesno i namjerno lažno su jednu mladu majku proglasili mentalno retardiranom, nakon čega je taj njihov zaključak poslužio kao osnova da sud odredi da dvoje malodobne djece ne smiju živjeti s njom nego moraju živjeti s ocem, protiv kojeg je sud potvrdio optužnicu za obiteljsko nasilje, na temelju kaznene prijave koju je državno odvjetništvo preuzelo po službenoj dužnosti.

Nacional je dobio na uvid opsežnu medicinsku dokumentaciju i izjave svjedoka s neposrednim saznanjima koji blago rečeno u najmanju ruku bude izuzetno osnovanu sumnju da su Podobnik i Jadranka Zorić u tom slučaju svjesno manipulirali. Ne samo da ta mlada žena koju su takvom proglasili nije mentalno retardirana, nego je nakon te ‘’dijagnoze’’ privela kraju svoje studiranje i uspješno diplomirala.

Šokantni detalji tog slučaja, koje Nacional donosi s brojnim zapanjujućim detaljima, tek su uvod u dubinsko višemjesečno istraživanje koje otkriva niz sličnih situacija i teških optužbi na račun dvoje spomenutih stručnjaka i sudskih vještaka. Stalni sudski vještaci nemaju ograničen mandat, a imenuje ih i razrješava ministar pravosuđa i uprave. Izjave većeg broja svjedoka i dokumenti do kojih je Nacional došao tijekom ovog dubinskog istraživanja pokazuju da sustav imenovanja i kontrole sudskih vještaka treba značajno mijenjati i korigirati. Jer se pokazuje da se može u najmanju ruku krajnje osnovano sumnjati da su Podobnik i Jadranka Zorić, nominalno ugledni stručnjaci, teško zloporabili svoj profesionalni položaj i doslovno trgovinom utjecajem pridonijeli dubinskom traumatiziranju brojne djece i obitelji.

To se može sumnjati jer su Podobnik i Jadranka Zorić godinama kao sudski vještaci angažirani u postupcima u kojima se odlučuje upravo o sudbinama djece i obitelji.

A dokumenti u posjedu Nacionala pokazuju da su Josip Podobnik i Jadranka Zorić potpisivali lažne nalaze koji su imali ključni utjecaj na sudske odluke u sporovima oko skrbništva rastavljenih roditelja nad njihovom djecom.

Štoviše, iskazi većeg broja roditelja Podobnika optužuju za krivotvorenje njihovih izjava danih prigodom psihijatrijskog testiranja, za nedolično ponašanje, uključujući seksualne aluzije prema ženama kao i za traženja mita da bi vještački nalaz za sud bio prilagođen u korist roditelja koji ‘’surađuje’’.

Svi iskazi koje su roditelji dali Nacionalu potvrđeni su njihovim potpisima kao i dopuštenjima za objavljivanje dokumentacije, uključujući i medicinsku.

Identiteti svih roditelja poznati su Nacionalu, oni su o svemu spremni svjedočiti pred istražiteljima i na sudu, ali ih ne objavljujemo zbog zaštite njihove djece.

Početkom ove godine kaznenu prijavu protiv Podobnika i Jadranke Zorić podnijela je majka dvoje male djece koju su oni neutemeljeno proglasili lako mentalno retardiranom osobom nesposobnom brinuti se za svoju djecu, pa je slijedom takvog vještačkog nalaza sud odlučio da djeca ne mogu živjeti s majkom, nego s ocem protiv kojeg je potvrđena optužnica zbog obiteljskog nasilja.

Već ta činjenica, da su zbog tog jednog slučaja njih dvoje kazneno prijavljeni, a naročito dokumentacija koja te optužbe potkrepljuje, dostatan je povod da se njihov profesionalni angažman dubinski preispita.

Jer to je samo jedan od nalaza ovog dvojca vještaka u sporovima oko skrbništva nad djecom nakon razvoda braka zbog kojega brojni roditelji, i majke i očevi, optužuju Podobnika i Jadranku Zorić. Nacional je dobio uvid u niz drugih roditeljskih optužbi zbog nalaza koje je ovo dvoje sudskih vještaka za potrebe suda potpisalo samostalno ili s drugim vještacima, a posebno protiv Podobnika.

Josip Podobnik, dječji psihijatar zaposlen u Dnevnoj bolnici zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, suradnik u Centrima za odgoj djece i mladeži i Centru za mentalno zdravlje

Kaznenu prijavu protiv Podobnika i Jadranke Zorić o kojoj DORH upravo odlučuje, Zagrepčanka T.R. podnijela je jer su 9. studenoga 2022. godine potpisali nalaz kojom je proglašavaju blago mentalno retardiranom. Slijedom tog njihova zaključka sud je odlučio da dvoje male djece T.R. ne mogu živjeti s njom jer su njeni “roditeljski kapaciteti reducirani za samostalnu skrb o djeci”.

Na temelju te sudske odluke njihova djeca moraju živjeti s bivšim suprugom T.R., od kojeg je ona početkom 2021. s djecom pobjegla zbog obiteljskog nasilja.

Centar za socijalni rad potom je prijavio njenog supruga zbog obiteljskog nasilja, a DORH je preuzeo progon po službenoj dužnosti.

DORH-ovu optužnicu protiv bivšeg supruga T.R. zbog obiteljskog nasilja sud je potvrdio nekoliko mjeseci prije nego što su Podobnik i Jadranka Zorić procijenili da je taj otac pogodniji da djeca žive s njim nego njihova majka.

Da priča bude još skandaloznija, nakon što je T.R. s djecom otišla od supruga i zatražila razvod, sud je u drugom postupku privremenom mjerom odredio da djeca trebaju živjeti s majkom do okončanja brakorazvodne parnice. Tako je i bilo, a T.R. je s djecom živjela kod svojih roditelja bez ikakvih problema završavajući školovanje na jednoj zagrebačkoj visokoobrazovnoj instituciji kad su Podobnik i Jadranka Zorić ustvrdili da je – retardirana. Nedugo nakon toga T.R. je diplomirala.

Svoju nevjerojatnu priču T.R. je ispričala Nacionalu, ustupajući nam i svu medicinsku dokumentaciju koja dokazuje da nije mentalno retardirana, nego da je patila od dugogodišnje neurološke bolesti. Operacijom je uzrok bolesti uklonjen, a kontrole potvrđuju da joj se opće stanje znatno popravilo. Ukratko, nema niti je ikada bilo ikakve stvarne zapreke da djeca žive s njom.

Nalaz psihijatra koji je sud obavijestio da nema potrebe za izricanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja M.K. koju je predložio dr. Podobnik; Nalaz dr. Podobnika u kojem on tvrdi da je M.K. nepodoban za skrbnika svojem djetetu jer je za dijete toksičan, uz elemente manipulativnosti i paranoidnog poremećaja, te dodaje da bi M.K. mogao dobiti priliku za češće viđanje i normalan odnos s djetetom tek nakon uspješnog psihijatrijskog liječenja. FOTO: Nacional

“Prvi epileptični napad imala sam kao četverogodišnja djevojčica. Epilepsija je lijekovima držana pod kontrolom koliko god je to moguće. Sa svojom zdravstvenom situacijom upoznala sam tada još budućeg supruga koji je svjestan toga stupio sa mnom u brak bez obzira na moj zdravstveni problem. Da imam benigni tumor na mozgu, koji je uzrokovao epileptičke napade, utvrđeno je 2017. godine. Odlagala sam operaciju dok nisam rodila oboje djece između kojih je razlika godina dana”, ispričala je Nacionalu T.R.

Medicinska dokumentacija potvrđuje da je nakon operacije T.R. imala određene kognitivne poteškoće, što je logičan rezultat takve operacije, ali se njeno zdravstveno stanje popravilo. U nalazu posljednje psihologijske obrade, učinjene krajem 2023., u Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, a koji potvrđuje navode T.R., izrijekom piše da nema “elemenata koji bi govorili u prilog postojanja mentalne retardacije”.

Mentalna retardacija je generalizirani neurorazvojni poremećaj koji je obilježen značajno oslabljenim intelektualnim i adaptivnim funkcioniranjem. Osobe s tom dijagnozom imaju koeficijent inteligencije (IQ) ispod 70. Retardacija je trajno stanje. Epilepsija i privremene kognitivne poteškoće uzrokovane odstranjivanjem benignog tumora nemaju baš nikakve veze s mentalnom retardacijom iz nalaza Podobnika i Jadranke Zorić.

“Početkom 2021. s djecom sam otišla od supruga. Nakon što sam se preselila kod roditelja, zatražila sam razvod braka, a nakon što sam u Centru za socijalni rad ispričala što mi se dešavalo dok sam živjela sa suprugom, Centar je prijavio supruga zbog obiteljskog nasilja. Kao privremenu mjeru do okončanja razvoda braka u prosincu 2021. sud je donio odluku da djeca žive sa mnom i da s ocem mogu biti vikendima”, objasnila je T.R.

Čim je s djecom preselila k roditeljima, T.R. je otišla na operaciju kojom joj je odstranjen tumor, što je rezultiralo očekivanim postoperativnim kognitivnim poteškoćama. No iz medicinske dokumentacije koju je ustupila Nacionalu, uz dopuštenje objave, vidljivo je da oporavak teče dobro. Štoviše, T.R. je uspjela dati sve ispite obranivši diplomski rad s ocjenom odličan, nakon što su je Podobnik i Jadranka Zorić proglasili lako mentalno retardiranom. U trenutku kad su Podobnik i Jadranka Zorić potpisali nalaz s formulacijom o lakoj mentalnoj retardaciji i nesposobnosti obavljanja majčinskih dužnosti, T.R. je imala još tri ispita do diplome.

U nalazu psihijatrice kod koje je T. R. zatražila pomoć nakon stresa pojačanog lažnim vještačkim nalazom koji je rezultirao odlukom suda da joj uskrati skrbništvo, također stoji da nema mentalne retardacije; B. Š. se bezuspješno žalila na nalaz dr. Podobnika i dr. Višnje Škevin, tražeći njihovo izuzeće u sporu oko skrbništva nad djetetom. FOTO: Nacional

Ali za sudske vještake pogodnija osoba da djeca s njim žive bio je otac s potvrđenom optužnicom za obiteljsko nasilje. Čovjek koji je čak, dan nakon što ga je supruga napustila, povevši djecu, protiv nje podnio prijavu – za obiteljsko nasilje. Temeljem te prijave policajci su priveli T.R. i njezine roditelje dan prije njenog odlaska na operaciju. S njima su u policijskoj postaji do ponoći bila i djeca, jedno staro godinu i pol, a jedno samo šest mjeseci. Postupak po toj prijavi kasnije je obustavljen.

Nakon svega, odluku da je T.R. nepodobna da bi njena djeca živjela s njom sud je donio u srpnju 2023. Od tada T.R. djecu, koja žive s ocem u nekoliko desetaka kilometara udaljenom mjestu, može viđati jedino vikendima. Svoju priču, potkrijepljenu dokumentima, odlučila je ispričati za Nacional jer joj je lažni nalaz sudskih vještaka od života načinio pakao. Uvjet je bio da joj ne bude otkriven identitet da bi zaštitila svoju djecu koja su danas vrtićkog uzrasta.

“Izmišljotina da sam mentalno retardirana uništila je život meni i mojoj djeci jer sud se ‘slijepo’ držao tvrdnje iz vještačkog nalaza iako je iz medicinske dokumentacije jasno da o mojoj mentalnoj retardaciji nema govora”, kaže T.R. “To me je užasno pogodilo. Kako je vrijeme prolazilo bivalo mi je sve teže. Na kraju sam se uhvatila kako stojim pred ogledalom i pitam se nisam li ipak mentalno retardirana. Ali prolazilo mi je kroz glavu, čak i zaista lako mentalno retardirani roditelji mogu odgajati svoju djecu i država im je oduzima jedino ako žive u neprimjerenom smještaju, kao i roditeljima bez mentalne retardacije, a moja djeca sa mnom i mojim roditeljima imaju normalan dom.

Nisam imala objašnjenje za sve što se dešava. Morala sam potražiti pomoć psihijatra. Moj odlazak psihijatru dogodio se dan prije obrane diplomskog rada. Srećom, to mi je pomoglo pa sam odlučila protiv dr. Podobnika i dr. Zorić podnijeti kaznenu prijavu”, objasnila je T.R.

Ona je Nacionalu ustupila na uvid i cjelokupnu dokumentaciju vezanu za njezine odlaske psihijatrici uzrokovane neutemeljenom odlukom o oduzimanju prava da djeca žive s njom. To uključuje i mišljenje te psihijatrice koja je zaključila da T.R. nije mentalno retardirana, kao i da je odluka o odvajanju od djece, između ostaloga, utjecala na usporavanje oporavka T.R. nakon operacije.

Zagrebačka Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež nalazi se u Kukuljevićevoj ulici 11. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nije to jedini slučaj na koji su Josip Podobnik i Jadranka Zorić dramatično utjecali, moguće svjesno zloupotrebljavajući svoj profesionalni položaj.

Jednako dramatična je i priča M.K. koji je izgubio skrbništvo nad djetetom, a potom čak i pravo na ograničeno viđanje djeteta, jer ga je Podobnik, u nalazu koji je izradio za potrebe suda, proglasio nekompetentnim za skrbništvo i toksičnim za dijete, pripisujući mu i elemente manipulativnosti i paranoidnog poremećaja.

U nalazu, koji je sud usvojio, Podobnik je napisao da bi otac mogao dobiti priliku za češće viđanje i normalan odnos s djetetom tek nakon uspješnog psihijatrijskog liječenja. Tada je M.K. odlučio da ga neovisno testira nekoliko drugih psihijatara, među kojima su i sudski vještaci.

Svi njihovi nalazi potvrdili su da tom ocu ne samo da nije potrebno psihijatrijsko liječenje, nego da uopće nema nikakve psihičke probleme koji bi ga učinili nepodobnim za skrbništvo nad svojim djetetom. Nacional, kojem se očajni otac obratio za pomoć, posjeduje svu dokumentaciju koja to potvrđuje.

Mišljenje drugih stručnjaka nije ništa promijenilo jer je Podobnik bio vještak kojeg je sud odredio da vještači u tom sporu oko skrbništva pa je njemu sud i taj put bezuvjetno vjerovao. M.K. već nekoliko godina zbog toga nema kontakt sa svojim malodobnim djetetom.

U trećem slučaju, D.D. je čak javno, u lokalnom mediju, optužio Podobnika da je za nalaz koji bi sugerirao dodjelu skrbništva nad djetetom od tog oca tražio novac. Naveo je precizno i iznos – 2000 eura. „Otprilike tri godine bivša supruga i ja imali smo zajedničko skrbništvo nad dvoje djece, a onda mi je starije dijete oduzeto sudskom odlukom temeljenom na vještačenju Podobnika“, izjavio je za Nacional D.D.

„Kad sam bio na vještačenju, Podobnik je pitao želim li jedno dijete ili oba. Rekao sam mu da kakav bih bio roditelj kad ne bih htio oba. Pogledao me i rekao da stavim 2000 eura na stol. Jako me to iznenadilo. Rekao sam da neću platiti jer sam protiv mita i korupcije te sam otišao nakon što sam ispunio psiho-testove. Nakon toga u nalazu je pisalo jako loše o meni i starije dijete je dodijeljeno majci nakon što je tri godine živjelo sa mnom“, opisao je svoje iskustvo D.D. Tu njegovu tešku javnu optužbu Podobnik nije demantirao, no D.D. je posredno dobio poruku neka više javno ne govori o tom slučaju pa će „dobiti dijete natrag“, što se nakon nekog vremena i dogodilo jer mu je sudskom odlukom ponovo vraćeno skrbništvo.

Nadalje, J.K. je Nacionalu pisala o iskustvu iz ordinacije dr. Podobnika navodeći da je prigodom testiranja, u sklopu izrade vještačkog nalaza o kompetencijama za skrbništvo, prostor bazdio po alkoholu, a po izgledu i ponašanju psihijatra uvjerena je da je bio pripit. Tvrdi da joj nije dopustio da test ispuni svojom kemijskom, nego je to morala učiniti njegovom grafitnom olovkom. Kaže da je shvatila zbog čega je morala pisati svoje odgovore olovkom čiji se otisci mogu brisati tek kad je vidjela vještački nalaz. Tu je situaciju za Nacional opisala ovako:

“Odlazim kod Podobnika. Ne daju mi koristiti kemijsku olovku koju sam ponijela sa sobom, već isključivo običnu olovku koju sam tamo dobila. Nakon 15 minuta Podobnikovih vrijeđanja da sam promiskuitetna, da imam poremećeni odnos s ocem i da lažem, ja odlazim traumatizirana, ali istodobno prestrašena zbog položaja koji je on iskoristio. Dobivam nalaz na skoro 50 stranica u kojem pišu stvari koje uopće nisam rekla, niti me tko pitao, niti se to sve stiglo dogoditi u tih 15 minuta.“

Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, do zaključenja ovog teksta u Nacionalu odlučio je ostati nedostupan. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

J. K. je ovako za Nacional opisala što je kasnije poduzela: ”U međuvremenu nalazim više ljudi s istim iskustvom s tim doktorom i dižemo tužbe protiv njega. No svejedno moj je bivši muž na temelju njegova nalaza oslobođen svih optužbi zbog nasilja prema meni i sinu, otuđenja i uništenja imovine, trgovine osobnim podacima, uhođenja, prijetnji, zastrašivanja, nametljivog ponašanja. A ja sam osuđena na godinu dana uvjetno jer je dr. Podobnik napisao da ja lažem.”

A.T. je za Nacional progovorila o sličnom traumatičnom iskustvu koje je proživjela u kontaktu s Podobnikom. Štoviše, iznijela je sumnju da on koristi unaprijed pripremljene šprance svojih tzv. stručnih zaključaka koji su sastavljeni bez uporišta dostatnoj profesionalnoj procjeni temeljenoj na adekvatno odrađenom razgovoru s osobom koju procjenjuje. To zaključuje na temelju onoga što je ona doživjela. Za Nacional je izjavila da je Podobnik vještački nalaz na više od 40 stranica, porazan po njenu želju da dobije skrbništvo, napisao nakon što je s njom i njezinim djetetom razgovarao samo nekoliko minuta.

Među ostalim, jedna od osoba koja decidirano tvrdi da je žrtva Podobnikova neprimjerenog ponašanja u pismenoj izjavi danoj Nacionalu navodi da se Podobnik nedolično ponašao prema njoj aludirajući na mogućnost da seksom ‘’naplati’’ po nju povoljno stručno mišljenje u sporu oko skrbništva nad djetetom.

B.Š. je sudu poslala opsežan prigovor na nalaz dr. Podobnika i psihologinje dr. Višnje Škevin u slučaju spora oko skrbništva nad djetetom, bezuspješno tražeći njihovo izuzeće zbog pristranosti, predrasuda i proturječnosti. Optužila ih je za ignoriranje dokumenata koji su išli njoj u prilog te neistinito prikazivanje rezultata testiranja, koje je i ona morala ispunjavati grafitnom olovkom, a Podobnika je optužila i da je na nju vikao i vrijeđao je.

Stalni sudski vještaci nemaju ograničen mandat, a imenuje ih i razrješava ministar pravosuđa i uprave. Sustav imenovanja i kontrole sudskih vještaka treba značajno mijenjati i korigirati

Ona je napisala i da je Podobnik izjavio „da je normalno da muž udari ženu jer on udari i svoju ženu, a nisu na sudu“ te da je njeno dijete „dovoljno veliko da se obrani i uzvrati ocu ako ga on udari“. U svom prigovoru na vještački nalaz B.Š. je postavila i vrlo zanimljivo pitanje – kako to da Podobnik uopće ocjenjuje psihičko stanje odrasle osobe kad je specijalist dječje psihijatrije.

Bez obzira na sve ove optužbe, kao i mnoge druge, Josip Podobnik je i dalje na popisu stalnih sudskih vještaka Ministarstva pravosuđa i uprave, a njegovi nalazi, među kojima su i zajednički s Jadrankom Zorić, a koje sudovi prihvaćaju bez pitanja, drastično utječu na ljudske živote, prvenstveno onih najranjivijih – djece.

Nacional je kontaktirao Josipa Podobnika, Jadranku Zorić i resornog ministra Ivana Malenicu i suočio ih s nizom pitanja povezanih s ovim spornim situacijama. Jadranka Zorić poslala je kratki uopćeni odgovor koji glasi ovako: „Posao sudskog vještaka je uvijek delikatan, posebno u predmetima koji se tiču djece. Takvi predmeti su zatvoreni za javnost i nikome od sudionika u postupcima nije dozvoljeno javno iznošenje podataka ili komentiranje istih. Ja se kao vještak uvijek odnosim profesionalno i vodim se interesom djece.“

Josipa Podobnika Nacional je upoznao s konkretnim optužbama na njegov račun dajući mu mogućnost da se o njima očituje. Odgovorio je jednako kao i Jadranka Zorić – da nije nikada napravio ništa neprofesionalno i da uvijek radi u najboljem interesu djece. Međutim, učinio je to opširnim pismom s osam priloga.

Kaznenu prijavu DORH-u protiv dr. Podobnika i dr. Zorić T. R. je podnijela 30. siječnja 2024; psihologinja kod koje je M. K. otišao na testiranje potpisala je nalaz dijametralno suprotan nalazu dr. Podobnika. FOTO: Nacional

S obzirom na tako opsežnu reakciju Josipa Podobnika, sve njegove tvrdnje objavljujemo u skraćenom obliku, uz objašnjenja zbog čega tim tvrdnjama zapravo nije ništa demantirao.

Da bi prikrio činjenicu da nema odgovore na najteže optužbe, pokušao je podučiti Nacional o ulogama sudskog vještaka i suda. Potom tvrdi da je novinar Nacionala u zabludi ako misli da lako retardirana osoba ne može završiti fakultet (što znači da ostaje pri svojoj procjeni da je spomenuta osoba zaista retardirana).

Zanimljivo je da u tom slučaju ne spominje da je u tijeku odlučivanje DORH-a o kaznenoj prijavi protiv njega, iako u svim drugim slučajevima (kad su prijave odbačene) o tome detaljno piše u svojem odgovoru.

Potom podučava koja je razlika između nalaza sudskog vještaka i drugih stručnjaka (u ovom slučaju psihijatara) koji opserviraju istu osobu, ali ne daje niti jedan dokaz da ti konkretni nalazi, suprotni od njegovih, nisu točni. Da bi dokazao da ljudi čije su slučajevi proučeni i uvršteni u priču lažu navodi koje su kaznene prijave protiv njega odbačene, ali to nije dokaz da su sve te optužbe neutemeljene.

Uz to, riječ je isključivo o kaznenom prijavama za njegovo ponašanje ‘’u četiri oka’’, gdje je uvijek njegova riječ protiv riječi roditelja koji ga je prijavio.

Protiv dr. Podobnika i dr. Zorić T. R. je podigla kaznenu prijavu. Nacional ima dokumentaciju vezanu uz njezine odlaske psihijatrici zbog neutemeljene odluke o oduzimanju prava da djeca žive s njom

Za optužbu da je tražio mito tvrdi da će podnijeti kaznenu prijavu zbog lažnog prijavljivanja, ali ta optužba javno je objavljena prije više mjeseci i dosad nije na nju reagirao.

Na optužbu roditelja da su, prigodom opservacije u svrhu vještačkog nalaza morali odgovarati pišući grafitnom olovkom i da su u njegovu nalazu njihovi odgovori krivotvoreni Josip Podobnik nije odgovorio.

Kao dokaz da su roditelji koji su ga optužili za neprofesionalno ponašanje nepouzdani svjedoci i psihički labilne osobe poslao je njihove optužujuće objave na društvenim mrežama i SMS-ove tvrdeći da su to neistine. ‘’Pojačao’’ je tu tvrdnju činjenicom da je te optužbe prenio opskurni portal, insinuirajući da je samim time sve što ti ljudi tvrde laž.

Također, Josip Podobnik je općenito ustvrdio da roditelji koji se parniče oko skrbi nad djecom lažu ako im sudska odluka nije po volji. To što su drugi psihijatri potpisali da ljudi koje je on proglasio mentalno retardiranim ili ludim to nisu objašnjava tvrdnjom da su ti ljudi sjajni glumci koji, po instrukcijama odvjetnika, pred drugim psihijatrima uspješno glume da nisu retardirani, odnosno ludi.

Na kraju, ali nikako najmanje važno, čovjek koji bi trebao štititi identitete osoba koje opservira u ulozi sudskog vještaka psihijatrijske struke, otkriva imena nekih ljudi za koje je, na temelju Nacionalovih pitanja, uvjeren da su ga optužili očito vrlo dobro znajući o čemu se radi, ali istovremeno upozoravajući Nacional da su to povjerljivi podaci koje se ne smiju otkrivati. Ministar Malenica do zaključenja ovog teksta odlučio je ostati nedostupan.

Ministar pravosuđa i uprave Malenica dva tjedna nije odgovorio na pitanja Nacionala

Pitanja upućena Malenici:

1. S obzirom na to da stalne sudske vještake imenuje i razrješuje ministar pravosuđa i uprave bez vremenski ograničenog mandata, koji su kriteriji za njihovo imenovanje i razrješenje?

2. Provodi li se kontrola rada stalnih sudskih vještaka i, ako se provodi, na čemu se temelji i na koji se način provodi?

3. Koliko je bilo pritužbi na rad stalnih sudskih vještaka u posljednjih deset godina i koji je njihov rezultat?

4. Koliko je stalnih sudskih vještaka razriješeno u posljednjih deset godina, koji su to vještaci i koji su razlozi njihova razrješenja?

5. Jeste li upoznati s primjedbama, optužbama i kaznenim prijavama zbog nalaza koje su potpisali stalni sudski vještaci, psihijatar dr. Josip Podobnik te psihologinja dr. Jadranka Zorić te, ako ste upoznati, jesu li one provjerene i kakvi su rezultati tih provjera?

Nacional prije 20 godina pisao o dva pravosudna skandala Jadranke Zorić

Nacional je još prije 20 godina pisao o dva pravosudna skandala u koje je bila uključena i Jadranka Zorić. Božica Cvjetko, zamjenica tadašnjeg državnog odvjetnika Mladena Bajića, naredila je Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku da odbaci optužbu protiv četiri osobe za seksualno zlostavljanje dvojice dječaka i da u optužnicu uđe samo prijava za emotivno i fizičko zlostavljanje. Umjesto sudskog vještaka kojeg je ŽDO odredio, za taj slučaj Božica Cvjetko je odlučila da će taj posao obaviti Jadranka Zorić, tada potpredsjednica ogranka forenzičara pri Hrvatskom psihološkom društvu koja je u svom nalazu zaista izostavila seksualno zlostavljanje. Drugi slučaj dogodio se u Zadru gdje je nakon prijave Centra za socijalnu skrb jedan otac optužen za seksualno zlostavljanje svoje trogodišnje kćeri. Sumnje da je dijete seksualno zlostavljano potvrdio je zatim i nalaz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, no sudska vještakinja Jadranka Zorić u svom ih je nalazu odbacila.