Mate Radeljić, savjetnik za unutarnju politiku, i Josip Buljević, savjetnik za nacionalnu sigurnost i obranu, po svemu sudeći bit će dva najutjecajnija i najistaknutija suradnika Kolinde Grabar-Kitarović u Uredu predsjednika. Oni će zajedno s predsjednicom biti uključeni u najosjetljivije procese u državi, a sukladno svojim dužnostima u sljedećih pet godina bit će i među rijetkim osobama upućenima u sve državne tajne.

[quote_box_center]

• Josip Buljević i Mate Radeljić bit će dva najutjecajnija i najistaknutija suradnika Kolinde Grabar-Kitarović

• U sljedećih pet godina bit će i među rijetkim osobama upućenima u sve državne tajne

• Nacional otkriva na koji su način došli na pozicije savjetnika

[/quote_box_center]

OSIP BULJEVIĆ BIO JE ŠEF SOA-eNAKON ODLASKA TOMISLAVA KARAMARKA NA MJESTO MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA KRAJEM 2008.Foto: NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Izvori bliski Kolindi Grabar Kitarović tvrde da je s Buljevićem ona ostvarila prvi ozbiljniji kontakt u jednoj kriznoj situaciji. To se dogodilo dok je Kolinda Grabar-Kitarović još bila veleposlanica Republike Hrvatske u Americi, a Josip Buljević šef SOA-e. U to je vrijeme, naime, 2010. godine izbila velika afera jer je na adrese Ministarstva vanjskih poslova i nekih medijskih kuća stigao videomaterijal sa snimkama Jakova Kitarovića koji je u privatne svrhe koristio suprugin službeni automobil Toyotu Siennu registarskih oznaka DJT0057.

Zbog tog je slučaja zatražena procjena od SOA-e, kojoj je na čelu bio Buljević. On je tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću napisao preporuku da se Kolindu Grabar-Kitarović maksimalno zaštiti jer je riječ o sitnom prekršaju zbog kojeg bi u pitanje nepotrebno mogao doći ugled države. I sama Kolinda Grabar-Kitarović očekivala je da bi procjena SOA-e za njezinu karijeru mogla biti pogubna, to više što je sankcije protiv nje tada najavio i ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković. Iznenadila se kad je umjesto kazne zapravo dobila svojevrsnu zaštitu. Umjesto da se pokrene istraga zbog zlouporabe službene dužnosti, pokrenuta je istraga o nezakonitom praćenju veleposlaničina supruga Jakova koji se u to vrijeme družio sa suprugom njemačke diplomatkinje. Budući da se on također našao na neovlaštenim snimkama, istragu o uhođenju pokrenulo je i njemačko veleposlanstvo. Neovlašteno snimanje provodio je Ivan Sarić, djelatnik VII. uprave Ministarstva vanjskih poslova i član osiguranja Hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu, koji se želio osvetiti jer mu Kolinda Grabar-Kitarović nije htjela produljiti mandat.

Na Kolindu Grabar-Kitarović poseban je dojam ostavilo ponašanje Josipa Buljevića, o kojem prije toga nije gotovo ništa znala, a njihova komunikacija, poznanstvo i međusobno povjerenje zapravo su se počeli razvijati od tog događaja.

Josip Buljević rodio se 1971. u Splitu. Ondje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga 1989. je upisao studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Studirao je pet godina i diplomirao 1994. Tijekom studija Josip Buljević radio je kao honorarni suradnik u Večernjem listu. Pisao je tekstove o kulturnim zbivanjima – izvještavao o kazališnim predstavama, filmovima, a pisao je i recenzije za neke knjige. Po izbijanju Domovinskog rata, također za vrijeme studija, Buljevića su u Splitu mobilizirali pa je postao pričuvni član vojne policije. Radeći kao pričuvni vojni policajac Josip Buljević već je početkom 90-ih uspostavio prve kontakte s pripadnicima obavještajne zajednice. Nakon toga nije imao puno dvojbi. Odmah nakon što je diplomirao novinarstvo zaposlio se u splitskoj ispostavi tadašnje Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP). Ondje je počeo raditi kao operativac pa je postupno napredovao sve do šefa splitske ispostave SZUP-a. U Splitu je radio do 2004. Tada se preselio u Zagreb. Postao je šef protuobavještajnog odjela unutar POA-e. Buljević formalno nema nikakve veze s HDZ-om. Nedugo nakon što se preselio u Zagreb, Buljević je nastavio napredovati. Koncem 2004. postao je šef operative unutar POA-e. Osobno je rukovodio i nadgledao sve akcije koje je POA tada provodila. Za šefa operative unutar POA-e Buljevića je predložio Tomislav Karamarko. Josip Buljević je, među ostalim, rukovodio akcijom lociranja i uhićenja generala Ante Gotovine, Hrvoja Petrača i Ice Matekovića. Svi su oni u jednom trenutku bili bjegunci, koji su se izbjegavali suočiti s pravosudnim problemima koji su ih snašli, a sva su trojica na koncu uspješno uhićeni.

U vrijeme kada je Hrvatska tragala za odbjeglim generalom Antom Gotovinom Buljević je sudjelovao u još jednoj akciji na koju je iznimno ponosan. Osobno je predvodio akciju koja je dovela do razrješenja bombaške afere u britanskoj ambasadi u Zagrebu 19. rujna 2005. Tada je Damir Rovišan, dotadašnji zaposlenik britanske ambasade, ondje nepažnjom uzrokovao eksploziju bombe, što je isprva izazvalo veliki skandal. Nedugo nakon te eksplozije sve se pokušalo pripisati navodnim zaštitnicima tada još uvijek odbjeglog generala Ante Gotovine. U takav scenarij naročito su bili uvjereni agenti britanske tajne službe MI6 u Hrvatskoj. Međutim, pokazalo se suprotno, da iza tog čina ne stoji nikakva organizirana grupa ljudi, nego neodgovorni pojedinac, koji sa slučajem Gotovina nije imao nikakve veze. To su otkrili hrvatski obavještajci, a tu je akciju predvodio Josip Buljević, tada operativni šef POA-e.

Javnosti je do danas nepoznato i da je tijekom te akcije POA uspjela rekonstruirati mrežu britanskih špijunskih suradnika unutar nekih hrvatskih institucija. Nakon njihova razotkrivanja svi su ti ljudi potiho uklonjeni s funkcija koje su obnašali i danas su posve marginalizirani. Buljević je epilog te akcije doživio i kao veliku osobnu satisfakciju, jer se sam često sukobljavao s agentima britanskog MI6 tijekom operativne akcije Adria, kojoj je cilj bio lociranje i uhićenje tada odbjeglog generala Ante Gotovine. Buljeviću su manipulacije u slučaju Ante Gotovine smetale i on im se nastojao suprotstaviti kako god je umio. Međutim, tomu se nije moglo učinkovito parirati sve do uhićenja Ante Gotovine. O zaslugama hrvatske obavještajne zajednice u suprotstavljanju britanskim špijunima u Hrvatskoj malo se pisalo, a Buljevića se kao glavnog operativca koji je za to zaslužan uopće nije spominjalo.

To što se o tomu nije pisalo svakako je pomoglo njegovoj karijeri. Djelomice zato što za špijune nikako nije dobro da se o njima piše, pa makar i dobro, a dijelom i zato što bi se on vjerojatno tada našao na udaru nekih novinara koji su sve koji su ukazivali na manipulacije oko slučaja Ante Gotovine prozivali kao Gotovinine zaštitnike i kompromitirali im karijere. Buljević ne krije svoj ponos zbog uloge koju je imao u tim turbulentnim vremenima. Zbog toga je na kraju i bio unaprijeđen na mjesto ravnatelja SOA-e.

Buljević je sudjelovao i u spajanju Obavještajne agencije i Protuobavještajne agencije te je nakon njihova spajanja također ostao obnašati funkciju šefa operative unutar SOA-e. SOA se pod Buljevićevim vodstvom počela preoblikovati u klasičnu obavještajnu službu po uzoru na slične službe u zemljama razvijene zapadne demokracije. Buljević je svoj rad na čelu SOA-e prvenstveno usmjerio na borbu protiv međunarodnog organiziranog kriminala te na preventivnu borbu protiv terorizma u regiji, ponajprije na borbu protiv radikalnih islamista, vahabita, koji su u velikom broju prisutni u BiH.Obavještajnu zajednicu prije nekoliko godina napustio je zbog iskonstruirane afere, te je zadnjih bio konzul u Los Angelesu.

MATE RADELJIĆ IZ SJENE JE VODIO KAMPANJU KOLINDE GRABARKITAROVIĆ OD LISTOPADA PROŠLE GODINEFoto: NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Matu Radeljića, 41-godišnjeg savjetnika za unutarnju politiku, Kolinda Grabar Kitarović upoznala je krajem rujna prošle godine kad je bilo jasno da će joj u kampanji biti potreban snažniji angažman PR stručnjaka jer je već na samom početku napravila nekoliko gafova. Mate Radeljić, nekadašnji novinar HRT-a, glasnogovornik u Ministarstvu obrane i Ministarstvu branitelja te direktor Osječke televizije, slovio je za vrsnog “spin-doktora”, zbog čega su ga u PR krugovima već prozvali i novim Ratkom Mačekom. Na prijedlog HDZ-a ušao je u Nadzorni odbor HRT-a, a prije karijere na Pantovčaku bio je zaposlen u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Tijekom karijere spretno je mijenjao strane u političkom ringu, bio je uz Glavaša, Đapića, Sanadera, Jadranku Kosor, Vesnu Škare-Ožbolt i Ivicu Vrkića. Zbog pomaganja Glavašu tadašnji novinar Feral Tribuna Drago Hedl 2004. ga je prozvao “talentom za montažu” i “osobom s fascinantnim talentom za iskrivljavanje činjenica, falsificiranje događaja, montažu i konstrukciju”. Kako se sudbina okrenula, dogodilo se da je Radeljić kao šef Osječke televizije zaposlio Dragu Hedla. Sada je Hedl u velikom članku u Nedjeljnom Jutarnjem Radeljića ipak malo blaže okvalificirao, kao čovjeka koji je naprosto spreman učiniti sve kako bi došao do cilja, pa makar zbog toga trebao “prerovati uređen travnjak, srušiti poneko stablo ili ukrasnu ogradu”.

Njegov zadatak u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović bio je “predstavljanje njezina programa prema javnosti”. Iako je bio iznenađen kad ga je nakon izbora odabrala za savjetnika za unutarnju politiku, jer je očekivao da će mu biti ponuđeno mjesto analitičara za medije, Radeljić u krugu svojih prijatelja uopće ne taji da se osjeća izrazito spremnim za novu funkciju i stepenicu u svojoj karijeri.

“Da sam mislio da ne mogu obavljati posao savjetnika za unutarnju politiku, ne bih ga prihvatio”, povjerio se nedavno Radeljić jednom bliskom suradniku. On zapravo smatra da ga njegovih 20 godina karijere u medijima na područjima usko vezanim uz politiku apsolutno kvalificira za taj posao. Svojom samouvjerenošću suradnicima i ne daje prostora da pomisle drukčije.

Radeljić se izdvaja po tome što se u upućenim političkim krugovima o njemu već neko vrijeme priča kao o čovjeku koji vuče konce iz pozadine i sudjeluje u donošenju mnogih odluka unutar HDZ-a ili barem utječe na njih. Tajna je u njegovu iznimno bliskom odnosu s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. Radeljić pripada grupaciji ljudi iz medija, politike i biznisa koji su Tomislava Karamarka podržali i dali mu potporu u njegovoj kampanji za predsjednika HDZ-a u svibnju 2012., nakon poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima.

U tu grupaciju spada i Miljenko Manjkas, Radeljićev nekadašnji kolega s HTV-a, kao i, primjerice, Tomislav Čuljak, potpredsjednik Sabora, politički tajnik HDZ-a i nekadašnji zamjenik gradonačelnika Vinkovaca. On je među prvima podržao Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a, a čak i njegovi oponenti priznaju da ima nepogrešiv politički instinkt i smatraju ga vrhunskim strategom. Čuljak i Radeljić dio su šireg slavonskog lobija koji podržava Karamarka, što je postalo jedan od glavnih kamena spoticanja u Karamarkovu odnosu s Milijanom Brkićem. Jedan od razloga je i činjenica da je taj krug ljudi, pa i sam Karamarko, blizak osječkom gradonačelniku Ivici Vrkiću, što je jedan od razloga zašto je HDZ u Osijeku u nekoj vrsti prikrivene koalicije s SDP-om i HNS-om čiji je kandidat na izborima bio Vrkić. Vrkićevu kampanju vodio je ni manje ni više nego Mate Radeljić. Ta situacija naprosto izluđuje Milijana Brkića, koji bi to riješio po kratkom postupku, provociranjem novih izbora. No osječki lobi u koji spada i Radeljić to sprečava.

Brkiću smeta i to što je Radeljić počeo pomalo preuzimati njegovu ulogu čovjeka od najvećeg Karamarkova povjerenja. Zbog toga je, kad je doznao da je predsjednica Radeljića imenovala za savjetnika za unutarnju politiku, Milijan Brkić dosta burno reagirao jer je to shvatio kao prolazak njemu suprotne opcije na Pantovčak. Navodno je Karamarku čak dao ultimatum: “Ili Radeljić ili ja.” No, Karamarko nije bio spreman odreći se Radeljića. Upravo zbog tog njihova specijalnog odnosa i povjerenja neki danas u Radeljiću vide glavnu sponu između predsjednice i šefa HDZ-a.