Posada Nacional – Navigare, predvođena olimpijcima Marinom i Danom Lovrovićem, odjedrila je Trokut rutu na 23. Velikoj Fiumanki, najbržoj do sada riječkoj regati krstaša. Regata je startala u podne 11. lipnja, a 14 metara duga jedrilica Tara 1- Beneteau First 45, s ukupno 14 članova posade, uplovila je u cilj u 13.22, samo 23 minute nakon što je ciljem prošao maxi krstaš Portopiccolo Prosecco Doc kao najbrži.

Šestorica prekaljenih profesionalaca – Marin Lovrović senior, juniori i olimpijci Marin i Dan Lovrović, trimer genove i genakera Krešo Volarić, bowman na provi Marin Orlić i trimer glavnog jedra Marin Hrešić – omogućili su osmeročlanoj posadi Nacionala jedinstven doživljaj snage mora, vjetra i jedara koja se napinju. Jedriti brzinom od 12,2 čvora nezaboravno je iskustvo, istovremeno puno adrenalina i brzih „manovri“, ali i osjećaja opuštenosti i posve drugačije percepcije slobode.

Bez obzira na to koliko znanja i iskustva imali, svaki izlazak na more je novi izazov, svaki je drugačiji i zahtjeva maksimalnu koncentraciju i spremnost posade na brzu reakciju. Posada mora biti fizički i mentalno pripremljena, uigrana i složna ekipa koja prati svaku promjenu na regatnom polju i munjevito reagira na svaku kormilarovu zapovijed. A na ovogodišnjoj Fiumanki uvjeti su bili gotovo pa idealni. “Bila je to prava riječka bura koja puše na refule, s puno promjena smjera i jačine vjetra. Jedrenje je kao partija šaha. Jedan je zaljubljenik u ovaj sport rekao da je jedrenje mješavina šaha i boksa. Ovo danas je bila prava šahovska partija taktičke odluke gdje ćemo jedriti, u kojem smjeru u kojem trenutku treba ići, a što se neprestano mijenjalo. Kako je vjetar mijenjao intenzitet i smjer tako je i jedrilica mijenjala trimanje jedara. Jedra se ugađaju i namještaju za određene uvjete i smjer i to je kontinuirani rad kroz čitavo regatno polje, a danas su ti uvjeti bili vrlo zahtjevni. Jedreći do Kostrene pa zatim na bovu postavljenu prema sredini Kvarnera, udaljenu pet nautičkih milja, te natrag prema cilju u riječkoj luci, imali smo vrlo sportsko regatno polje, poput olimpijskog trokuta”, govori kormilar Tare 1 Marin Lovrović junior. Marin se je natjecao na Olimpijskim igrama u Pekingu i Londonu u klasi Zvijezda, a u istoj je klasi 2005. na Europskomu prvenstvu u Švicarskoj osvojio srebrnu medalju.

Ovogodišnje 23. izdanje riječke regate Fiumanke bilo je ujedno najbrže do sada. FOTO: Fiumanka

Kormilar mora poznavati manevarske mogućnosti jedrilice kojom kormilari, a što u predstartnom periodu može biti presudno za osvajanje željene startne pozicije jer se najvažniji dio regate događa odmah nakon startnog signala. Kormilar Marin i njegov tim doveli su Taru 1 u idealnu poziciju te je ona punom brzinom projurila kroz startnu liniju. Osnovne kormilarove zapovjedi odnose se na promjenu kursa i brzine jedrilice, a „njegove oči“ su informacije koje dolaze od bowmana, trimera i taktičara. Taj protok informacija, nošen valovima, burom i jedrima koja se napinju, poprilično je bučan, što je posadu Nacionala prvotno zbunilo. No već nakon nekoliko minuta shvatili smo da smo potpuno sigurni, u rukama iskusne posade i na vrhunski tehnički opremljenoj jedrilici.

“Imali smo idealnu poziciju na startu, izletjeli smo s 95 posto snage i imali smo idealnu brzinu, smjer i udaljenost od startne linije. Na meni je velika odgovornost za konačni rezultat, ali prvenstveno za sigurnost posade. Vi ste bili vrlo okej posada i ispunili ste svoju funkciju balasta za otpor bočnim silama na trupu. Na jedrilici mora vladati disciplina, kao kormilar izdajem sve naredbe i to su vojničke naredbe koje se moraju odraditi. Izdajem naredbe koja se jedra stavljaju, koji se smjer vozi, a onda je sve na trimerima koji ugađaju jedra, svaki od njih je vrhunski profesionalac u svom poslu. Iako fizički ne radim ništa, moja je pozicija zapravo najteža jer gledam sve što se ispred događa, a pritom ne mogu nimalo pomoći. Ne mogu se maknuti s krme jer ako napustim kormilo – ode brod. Moj je stres najveći, a fizički sam najmanje umoran, što je ustvari jako loše. Svatko ima svoj specifičan fizički posao, a ja to sve moram vidjeti, moram sve znati i tu je prisutna velika koncentracija adrenalina. Sve to ostaje u meni još dugo nakon što uplovimo u cilj. Onaj koji drži kormilo odgovoran je za sve, a posebice da netko od posade ne nastrada”, rekao je naš kormilar.

Profesionalci Marin Lovrović senior, juniori i olimpijci Marin i Dan Lovrović, trimer genove i genakera Krešo Volarić, bowman na provi Marin Orlić i trimer glavnog jedra Marin Hrešić s posadom Nacionala i Navigarea. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Marin Lovrović junior krenuo je u školu jedrenja Jedriličarskog kluba Galeb u Kostreni  još kao dijete. Kaže da je jedrenje isto kao i svi drugi sportovi, gdje se prvo prolaze osnovne klase, zatim dolaze napredne klase i na kraju olimpijska klasa. Uz profesionalnu sportsku karijeru završio je Pravi fakultet u Rijeci i danas radi u obiteljskoj tvrtki Consmar. “Sada jedrimo iz strasti, a ovo je nekakav poluregatni ili polurekreativni nivo. Fiumanka zna biti zahtjevna i ozbiljna, kao što je zbog dobrog vjetra bila danas. No zna biti i naporna jer da nismo imali idealne uvjete, mogli smo plutati morem do 18 sati. Bez obzira na vremenske prilike, odustati se ne smije jer to ne bi bilo sportski. U jedrenju imate više protivnika. Meteorološki uvjeti su vam prvi protivnik pa morate poznavati vjetrove – njihov smjer i intenzitet, morate poznavati valove – koji su vam uvijek kontra, a imate i morsku struju koja je ispod vas i nevidljiva. Drugi protivnik je sama jedrilica koja traži da bude non-stop idealno namještena i pripremljena. Treća stvar su vam protivnici, jedrenje je kontaktni sport i morate paziti da ne dođe do sudara. Fiumanka i slične regate su prilika da se ljudi koji nisu vični jedrenju nađu na nekakvom brodu i svi odjedre zajedno. To je fantastična prednost našeg sporta jer vi ste danas bili članovi posade, zbog neiskustva niste imali puno zadataka, ali ste imali ulogu koja je bila recipročna vašim tjelesnim sposobnostima i znanju. I odigrali ste uspješno svoju ulogu. Vi ne možete igrati nogomet s jednim Modrićem, ali na Fiumanki možete jedriti s profesionalnim jedriličarima. Možete biti ponosni jer ste bili članovi olimpijske posade u klasi krstaš i to nije mala stvar”, pohvalio je posadu Nacional – Navigare kormilar Marin.

Posada Nacional-Navigare itekako je ponosna jer je osvojila treće mjesto u svojoj grupi, ali je dobrim jedrenjem prestigla većinu izravne konkurencije, a čak i mnoge nominalno brže krstaše od Tare 1 te je ukupno na cilj stigla deveta.

Glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić ovoga puta je ‘komandu’ nad novinarskom posadom prepustio iskusnim jedriličarima. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“I nama je bilo veselje kad smo uplovili u cilj jer smo jako dobro jedrili i imamo dobar plasman. Problem je u tome što ovdje nisu sve jedrilice iste pa je teško odrediti tko je od koga bolji. Kad smo jedrili u olimpijskim klasama, tamo su sve jedrilice bile identične. Identični su bili trupovi broda, jarboli i jedra, a plasman je ovisio isključivo o vještini. U ovom slučaju je to teško reći, jer svi krstaši koji su bili ispred nas definitivno su bili brži zbog forme trupa broda. Takvu formu imala je i većina drugih krstaša, ali su ipak ostali iza nas, što znači da smo izuzetno dobro i brzo jedrili. Odradili smo zahtjevan posao jer je vjetar bio jak i često je mijenjao smjer pa je bilo nekoliko izuzetno kompliciranih manevara, prvenstveno kada se radilo o dizanju i spuštanju genove, ali dečki su svaki radili za dvojicu. Jedini strah koji smo imali bio je sam ulazak u lukobran jer smo se poklopili s obiteljskom grupom koja se vraćala sa svoje rute. Oni su puno sporiji i to je strašan problem za jedrilicu jer ona ima ograničen kurs navigacije. Samo s jedrima, a bez motora, to nije jednostavno. To je bilo najgore u ovoj regati, meni je to bila noćna mora jer nije lako predvidjeti i izbjeći sudar kada je toliko sporijih jedrilica blizu tebe. Tako da je sam ulazak u cilj zapravo bio pravi spektakl”, naglasio je naš kormilar.

No dodao je još nešto: “Zbog vjetra od 24 čvora danas je bilo dosta opasno jedriti, puno opasnije nego što se to vama možda čini. Ne znam jeste li imali takav osjećaj? Možda niste zato što smo mi to uspjeli s najboljom tehnikom jedrenja i pravim kursom pretvoriti u vrlo elegantno jedrenje. Sve je bilo bez greške i brod ni u jednom trenutku nije izgubio na zacrtanoj brzini i smjeru”, zaključio je kormilar Marin Lovrović.

Fotograf Saša Zinaja bio je najaktivniji član posade jer je i pri najvećim brzinama u nevjerojatnim pozama snimao ekipu Nacionala i Navigarea. FOTO: NFOTO

Trimer i taktičar, mlađi brat Dan Lovrović sudjelovao je s Marinom na Olimpijskim igrama u Londonu. Dan je isto završio Pravni fakultet u Rijeci i vlasnik je odvjetničkog ureda. Iako su braća, kad se plovi, kad je regata, Dan sluša zapovjedi svog starijeg brata jednako kao i svaki drugi član posade. “U ekipnom sportu uvijek imate ljude koji govore timu što, kako i kada treba raditi. Mislim da je to što smo obitelj samo prednost jer si tijekom jedrenja možemo svašta izdijeliti, a da nema posljedica. Kad smo 2012. jedrili u Londonu, to je išlo bez riječi jer se točno znalo tko što radi u određenom momentu. Ovo je danas izgledalo malo bučnije jer je bilo puno posla, ali smo svi bili disciplinirani i na visini zadatka. To vam je kao na frontu, moramo se derati jer se inače zbog vjetra međusobno ne bi čuli, sve je to žar borbe. Moja je osnovna zadaća bila taktika i strategija jedrenja. Pazio sam na promjene vjetra i dolazak refula i o tome sam obavještavao kormilara. Svaki je reful bitno uhvatiti, pravovremeno na njega reagirati i postaviti jedrilicu kako bi se svaki taj reful maksimalno iskoristio. Sve vrijeme jedrenja najvažnije je prepoznati smjer i intenzitet vjetra i na te promjene reagirati. Što prije to prepoznate i znate što će se dogoditi, to ste u većoj prednosti. Taktika i strategija najbitnije su za jedrenje jer samo jedan čvor snage vjetra može značiti razliku između pobjede i poraza. Jedrenje je tehnički zahtjevan sport koji se čak zna uspoređivati s Formulom 1”, kazao je Dan Lovrović.

A što reći o pater familiasu Marinu Lovroviću starijem… Taj iskusni jedriličar magistar je tehničkih znanosti i stalni sudski vještak na Trgovačkom i Županijskom sudu u Rijeci za pomorsko – tehničke havarije. Bio je predavač na Pomorskom fakultetu u Rijeci, od 2008. do 2010. bio je predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza, a 2018. bio je u finalu izbora za predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Od 1996. vlasnik je i direktor tvrtke Consmar, specijalizirane za izvođenje elektroinstalacija na brodovima i kopnu. Osim Tare1 vlasnik je i dviju tradicijskih drvenih barki na kojima je ugradio latinska jedra. Marin senior je bio najstariji, ali ujedno i najšaljiviji član posade. Pri samom ukrcaju na jedrilicu ljubazno nas je upozorio da je na brodu kormilar glavni, da tu ništa ne znači ako je netko direktor ili važna faca, da pažljivo slušamo naredbe koje nam budu izdane te da po njima moramo postupati. Posebno je naglasio da prostora za izgovor i grešku nema, a ako netko padne u more, u moru će i ostati jer jedrilica ne staje i ne vraća se ni po koga.

Olimpijci Marin i Dan Lovrović s ocem Marinom Lovrovićem starijim koji je bio predavač na Pomorskom fakultetu u Rijeci, a od 2008. do 2010. i predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza. FOTO: Fiumanka

“Imali smo neuobičajeno jak vjetar za Fiumanku, imali smo buru i najbolji dio posade su bila ova dvojica na provi, Marin Orlić i ja. Ovi odostraga su bili osrednji, a vi iz Nacionala bili ste manje-više okej, zadovoljavajuće s obzirom na to da nikada niste jedrili. Fotograf vam je genijalan, vi se svi skupa možete sakriti iza njega. Nije rekao ni a! Valovi ga zapljuskuju, a on snima kao da je rođen na barci. Ovo danas ne smatram izazovom, puno veći je izazov kada je bonaca jer onda moraš imati silno puno strpljenja. Vi biste prvi pošizili jer tada čekaš satima, vruće ti je i ne znaš što bi sa sobom, a mi još manje znamo što bi sa svima vama. Kad puše, to je fantastično, vi ne znate što je jedrenje kad je bonaca, to je mukotrpno, a ovo je bilo jako dobro. Da ne bi bilo zabune, ovaj rezultat koji smo postigli nije nikakva vaša zasluga, samo naša. Iako smo na to naučeni, ovo je danas bila velika odgovornost i mogu reći da u čitavoj povijesti našeg jedrenja nikada se nitko nije ozbiljnije povrijedio. Na sigurnost treba paziti, no to vas ne smije opteretiti jer onda kao da i ne jedrite. To su tone sile u konopima i najgore bi bilo da neki od tih nategnutih konopa pukne i nekoga udari u glavu, onda bi to bila ozbiljna ozljeda. Konopi se stalno moraju kontrolirati i morate ih mijenjati ako su istrošeni. Ne smije vam se dogoditi da u jednoj ovakvoj regati, s neuobičajeno jakim vjetrom, neki konop pukne jer onda niste nigdje. Meni je samo žao što nitko od vas nije pao u more, da ga ostavimo da pluta i da mu mašemo iz daljine. Ono što je mene oduševilo u ovoj regati je to što je nama genaker izdržao 24 čvora vjetra jer je on predviđen za vjetar od 10 do 12 čvorova”, kazao je nakon ulaska u cilj Marin senior.

A što mu znače jedrenje i more? “Stalno sam na moru, neki dan sam vozio 12 sati od Rijeke do Silbe s barkom od šest metara. Volim more i tu sam doma. Kad je o Fiumanki riječ, to je lijep event i bilo bi super kad bi ih bilo 50 godišnje, gdje se skupe jedrilice i barke i gdje se ljudi druže. Evo, prvi put smo se baš ovdje družili s vama iz Nacionala. Nije da ste vi nešto naročito, ali ipak ste novina za nas. Kad voziš regatu, ne smiješ razmišljati o rezultatu jer u barci uvijek moraš biti pozitivan. Ne smiješ se opterećivati time tko ti je protivnik, tko je brži od tebe, tko te je prestigao. Jedino što moraš je voziti najbolje što možeš i onda će i rezultat doći. Marin junior je rekao da sa mnom i Danom neće više jedriti jer smo ga zadnji put, kad je bila bonaca, izvrijeđali i svašta smo mu izdijelili, ali evo, ostali smo prijatelji. Kad smo na moru ne poštuje se ništa, tu padaju uvrede koje ne možete ni zamisliti, ali sve se to nakon pet minuta zaboravi. No svega toga ne bi bilo da nije bilo njihove mame, mi smo na njih potrošili ogromnu lovu u četiri olimpijska ciklusa i dali smo sve od sebe da bi dva puta išli na olimpijadu, a uz to su obojica završila fakultet”, kazao je Marin senior koji nije mogao sakriti ponos.

‘Zbog vjetra od 24 čvora danas je bilo dosta opasno jedriti, puno opasnije nego što se vama možda čini. Ne znam jeste li imali takav osjećaj?’ pitao nas je Lovrović

Koliko su roditelji Lovrović uložili u profesionalni, ali i osobni uspjeh svojih sinova, potvrdio je mlađi brat Dan. “Imali smo maksimalnu psihološku i financijsku podršku majke i oca. Bez njih uopće ne bismo krenuli u taj pothvat. U svoj sport, koji nije profesionalan, morali smo uložiti vlastita sredstava da bismo ostvarili sportski rezultat. Osim toga, i sam je otac jedrio s bratom i kasnije sa mnom. U našoj familiji odigrala su se četiri olimpijska ciklusa, a kroz dva smo uspjeli ostvarili normu i otići na olimpijadu. Bilo je tu i nešto malo institucija i sponzora koji su nam pomogli, ali to je sve zanemarivo u usporedbi s novcem koji je obitelj u nas uložila. U tom periodu, kad smo se natjecali, sva energija naše obitelji bila je maksimalno uložena u jedrenje”, istaknuo je Dan, na što se odmah nadovezao Marin senior: “Sad vam je valjda jasno zašto ću ja morati raditi do svoje 103. godine.”

Kapetan duge plovidbe Krešo Volarić na Tari 1 bio je trimer genove i genakera, zadužen za naštimavanje jedara kako bi jedrilica bila što brža. “Na svaku promjenu vjetra mora se odgovoriti nekom promjenom pozicije jedara. Jednostavno ih stalno naštimavaš da ideš što brže. Danas su uvjeti bili gotovo pa idealni. Bilo je puno promjene smjera i jačine vjetra tako da je bilo potrebno dosta rada. Svaki centimetar konopa ovdje je bitan jer nekada zategnuti ili popustiti centimetar konopa može promijeniti kut jedra i dati mu još veću brzinu. Ali je još važnija sinkronizacija kormilara koji vozi, trimera koji štima jedra i ostatka posade. Kad se to sve posloži, dobije se orkestar koji savršeno svira, a što smo mi danas bili. Svaka promjena se treba osjetiti, svi smo počeli jedriti sa šest ili sedam godina i cijeloga smo života na moru tako da nekada reagiramo čak i prije jer znamo, predosjetimo što će se dogoditi”, kazao je Krešo Volarić.

Bowman na provi, Little Eagle Marin Orlić u svojim rukama držao je kompletnu manipulaciju jedara na prednjem dijelu jedrilice. Little Eagle je inženjer elektrotehnike i radi kao električar na prekooceanskim brodovima. “Sve su upute kormilara bile jasne i naša je komunikacija bila jako dobra. Svi smo iskusni jedriličari, znamo jedriti i danas smo dali sve od sebe kako bismo postigli ovako dobar rezultat. Fiumanka je tip regate gdje je bitno doći, izaći na more i doživjeti jedrenje kao sport. To je bit Fiumanke, ali uvijek smo i mi tu koji grizemo i želimo napraviti što bolji rezultat”, kazao je Marin Orlić.

Olimpijci Marin i Dan Lovrović s ocem Marinom Lovrovićem starijim koji je bio predavač na Pomorskom fakultetu u Rijeci, a od 2008. do 2010. i predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO