Najava štrajka kabinskog osoblja u domaćem zrakoplovnom prijevozniku Croatia Airlines, koja je digla na noge Upravu kompanije i natjerala je da traži alternativne načine spašavanja poslovanja u srcu turističke sezone, nije nikakvo iznenađenje. Ovo je tek potvrda brojnih problema na koje je još u travnju ove godine upozoravao Nacional, a koji su se zbog dugogodišnjeg ignoriranja od strane svih dosadašnjih Uprava i upornog guranja pod tepih toliko namnožili da je eskalacija pobune kabinskog osoblja i najava štrajka posve očekivani rasplet događaja.

Naime, sredinom  travnja grupa djelatnika Croatia Airlinesa javila se Nacionalu zabrinuta za budućnost kompanije zbog, kako tvrde, nelogičnih i poslovno neopravdanih poteza sadašnje uprave. Ti su potezi, tvrde Nacionalovi sugovornici, u posljednjih pet do šest godina doveli do golemog odljeva visokostručnih i licenciranih aviomehaničara zaduženih za održavanje zrakoplova, uzrokovali su  rasipanje kabinskog osoblja školovanog na račun tvrtke zbog neobjašnjivog izdvajanja osoblja u vanjsku agenciju za zapošljavanje, a posebno ih zabrinjava uvođenje sustava školovanja pilota o kojem sami piloti kažu da je drastično srozao kvalitetu kadra na komercijalnim letovima i u kompaniju doveo pilote-učenike odabrane najvećim dijelom po dubini džepa, a daleko manjim dijelom po stvarnim kvalitetama potrebnim za pilotsko zanimanje.

Svi ti potezi dugoročno će loše djelovati na poslovanje Croatia Airlinesa, upozoravaju djelatnici s kojima je Nacional razgovarao, a zahtijevali su da ostanu neimenovani zbog straha od odmazde vodstva tvrtke.

Prema svemu što su nam ispričali, realno je zaključiti da sadašnja situacija u toj kompaniji može imati negativne posljedice i na sigurnost zrakoplovnog prijevoza te može ozbiljno ugroziti živote ne samo putnika, nego i osoblja.

Prema njihovim riječima, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, unatoč višekratnim apelima zaposlenika, ne pokazuje previše političke volje da riješi nagomilane probleme u toj kompaniji.

Jedan od Nacionalovih izvora iz redova aviomehaničara ispričao  je da je u posljednjih šest godina iz Croatia Airlinesa otišlo preko 80 visokokvalificiranih zrakoplovnih inženjera i mehaničara, a samo u protekla četiri mjeseca, odnosno od početka godine, tvrtku je napustilo njih 11.

„U listopadu prošle godine u samo 30 dana iz kompanije je otišlo 15 ljudi. Do kraja ove godine otići će ih još nekoliko desetaka. To su iskusni stručnjaci, ljudi od 30 do 45 godina, s 10 do 25 godina rada u struci, ljudi sa svim potrebnim licencama, koji upravo mogu dati maksimum svog znanja. Školovanje svakoga od njih koštalo je minimalno 50.000 eura pa i više, ne računajući kasnija doškolovanja i stjecanje licenci. Oni danas rade za zrakoplovne kompanije na Bliskom istoku, u Europi i po cijelom svijetu“, tvrdi  sugovornik Nacionala i upozorava na to da je u hangarima za održavanje zrakoplova u Hrvatskoj preostala tek šačica iskusnih mehaničara koji praktički nose posao, a većinu radne snage sada čine mladi i nedovoljno iskusni zaposlenici, što se neminovno odražava na kvalitetu održavanja zrakoplova.

„Usluga servisa i održavanja zrakoplova vrlo je unosan dio poslovanja Croatia Airlinesa, jer u našim hangarima se održavaju i popravljaju zrakoplovi brojnih svjetskih kompanija upravo zbog visoke stručnosti naših mehaničara koja je dobro poznata u cijelom svijetu. Ako se zna da njemačka Lufthansa održava svoje zrakoplove u Zagrebu, onda je to dovoljna garancija naše stručnosti. No drastičan odljev iskusne radne snage ne pruža garancije da će te kompanije i dalje održavati svoje zrakoplove u našim hangarima. A to će biti veliki gubitak i za CA“, objašnjava ovaj sugovornik i dodaje da je bivši rukovodeći kadar otišao iz Croatia Airlinesa među prvima, još 2011. godine, a odljev se intenzivirao s ulaskom Hrvatske u EU, kada su dozvole hrvatskih licenciranih mehaničara izjednačene s onima u Europi. Tvrdi da novac nije jedini i najvažniji razlog što domaći mehaničari bježe u inozemstvo.

„Da, viša primanja jesu bitan razlog koji mehaničare motivira da prihvate bolji posao. Ali već nekoliko godina među najvažnijim razlozima koje ljudi navode prilikom davanja otkaza jesu neprihvatljivi uvjeti rada i loši međuljudski odnosi te konstantno šikaniranje zaposlenika od strane voditelja. Iz dana u dan iz tvrtke odlazi sve više ljudi, a novi se ne primaju jednakim tempom. Ako se i primaju, to su mladi i neiskusni zaposlenici koji tek trebaju steći iskustvo uz starije kolege kojih je sve manje, a obim posla je ostao isti, što znači da preostali mehaničari moraju raditi dvostruko više kako bi obavili sve zadatke. Mi nerijetko radimo i po 10 pa i 12 sati dnevno, što je dugoročno neizdrživo. No kompanija se o tome previše ne brine“, tvrdi Nacionalov sugovornik. U ovom trenutku, kaže, vrlo često se događa da se servisiranje ili pregled domaćih aviona ostave po strani, čak i po cijenu kašnjenja domaćih letova, kako bi se na vrijeme obavili popravci ili pregledi zrakoplova vanjskih kompanija koje su skupo platile usluge servisa (Lufthansa,  Qatar Airways, British Airways… ).

„Takvih će situacija u budućnosti biti sve više“, kaže i dodaje da je Croatia Airlines već nekoliko godina zaredom proglašavana jednom od najsigurnijih zrakoplovnih kompanija u svijetu. „Tome je dobrim dijelom pridonijela naša stručnost. No nastavi li se ovako, ustraje li Uprava na tome da ljudi tako odgovoran posao rade pod maksimalnim pritiskom, tu kvalitetu više nećemo moći dugo održati i greške su neminovne“, upozorava.

Uz to, kaže i da već u ovom trenutku kompanija više nema dovoljan broj iskusnih instruktora-mentora koji mogu mlade mehaničare podučiti poslu, što će dugoročno nanijeti štetu kompaniji zbog opasnosti od gubitka poslova održavanja zrakoplova za druge kompanije, ali će i srozati razinu sigurnosti domaćih zrakoplova.

„Nama je posve jasno da od svoje kompanije ne možemo tražiti plaće kakve imaju kolege u Njemačkoj ili Britaniji. Ali smatramo da zbog svoje stručnosti i kvalitete ne zaslužujemo posljednje mjesto među zemljama EU-a kada su plaće u pitanju. Uz to, ne poštuju se naši radni rasporedi, radno vrijeme nam se mijenja doslovce na dnevnoj bazi, svi stariji mehaničari imaju po 300 prekovremenih sati godišnje, što je izvan zakonskih okvira, međuljudski odnosi su katastrofalno loši… Sve to rastjeruje ljude i to će se prije ili kasnije odraziti na sigurnost zrakoplova. Mi u ovom trenutku još uvijek možemo garantirati da su naši zrakoplovi sigurni. No do kada će to tako ići, teško je reći“, zaključuje Nacionalov sugovornik.

Objašnjava i da je posljednjih nekoliko godina u servisni centar stigla grupa mladih mehaničara, no oni nisu primljeni kao zaposlenici Croatia Airlinesa, već kao zaposlenici agencije Dekra, dakle kao privremeni zaposlenici, i to uz apsurdan podatak da mehaničar zaposlen putem agencije ima veću plaću od mehaničara kojeg je zaposlio CA, što drugim riječima znači da zapošljavanje djelatnika putem agencije kompaniju stoji više od vlastitih zaposlenika.

„Zapošljavanje putem agencije moglo bi se financijski opravdati u slučajevima da takvi mehaničari kod nas rade nekoliko mjeseci u godini. Ali mnogi od njih tako rade godinama, puno radno vrijeme i čitave godine, iz čega jedino možemo zaključiti da su i troškovi takvih zaposlenika za kompaniju veći nego kad zaposli vlastite mehaničare“, tvrdi Nacionalov izvor i dodaje kako Croatia Airlines školuje vlastite, ali i mehaničare koje zapošljava putem agencije, jer svi oni moraju steći međunarodno prihvaćene licence kako bi mogli raditi kao aviomehaničari.

„Certifikat, odnosno licenca za rad na određenim tipovima aviona, nije vlasništvo kompanije, već osobe koja ju je stekla. Drugim riječima, Croatia Airlines već godinama iz vlastitih sredstava školuje mehaničare koji sustavno odlaze iz kompanije i svoje znanje prodaju drugima. A u isto vrijeme obilazak i vizualnu provjeru ispravnosti zrakoplova nakon svakog leta (tzv. walk-around provjera) u zadnje vrijeme kod nas vrše piloti umjesto mehaničara, jer nas nema dovoljno da sve obavimo. To ne rade ozbiljne kompanije, već isključivo niskobudžetne kompanije koje štede na svakom trošku“, iznosi alarmantnu činjenicu Nacionalov sugovornik.

No Uprava Croatia Airlinesa u bijegu mehaničara ne vidi ništa spornoga i problem objašnjava normalnom fluktuacijom kadrova unutar zemalja Europske unije. „Kao što znate, Croatia Airlines mora poslovati u skladu s važećom zakonskom regulativom Europske unije prema kojoj je zabranjeno bilo kakvo limitiranje kanala zapošljavanja. Fluktuacija radne snage trend je u svijetu, osobito u našoj branši. Na primjer, aviomehaničare iz Lufthanse naći ćete zaposlene u brzo rastućim kompanijama Bliskog istoka. Ulaskom RH u EU otvorilo se tržište rada i hrvatskim građanima kojima je do tada taj pristup bio otežan. Neke strane MRO kompanije (organizacije koje se bave održavanjem zrakoplova) zapošljavaju i više od 30 posto aviomehaničara posredovanjem agencija“, navodi se u odgovoru koji je potpisao glasnogovornik CA-a Davor Janušić.

Pritom se navodi i da je CA 2015. godine „u suradnji s Veleučilištem Velika Gorica pokrenula novi međunarodni program školovanja tehničkog osoblja za  stjecanje osnovne tehničke dozvole B1 za održavanje zrakoplova, inženjerske dozvole C1 za vođenje velikih pregleda na zrakoplovu te za dobivanje dozvole za održavanje zrakoplova Airbus 320“. No točne podatke o broju mehaničara koji su otišli iz kompanije, razlozima njihova odlaska, broju novozaposlenih mehaničara, kao i odgovor na pitanje ugrožava li masovni odlazak iskusnih licenciranih mehaničara sigurnost zrakoplova, nismo dobili.

Problem izdvajanja kabinskog osoblja školovanog na račun CA-a  u posve neovisnu agenciju za privremeno zapošljavanje, jedan je od čudnih poteza Uprave za koji, kako kažu naši sugovornici, zaposlenici nikada nisu dobili konkretno objašnjenje. Naime, Kolektivni ugovor zaposlenika Croatia Airlinesa koji je godinama regulirao njihova prava i obveze, istekao je sa zadnjim danom prošle godine, a kako u to vrijeme pregovori između sindikata i Uprave nisu završili na vrijeme – ili, preciznije, uopće nisu ni počeli – kako bi se potpisao novi, produženo je važenje starog Kolektivnog ugovora na rok od tri mjeseca, odnosno do kraja ožujka ove godine. Pregovori ili, točnije rečeno, pregovori o početku pregovora, započeli su tek ovih dana.

U Kolektivnom ugovoru je, između ostaloga, stajala i klauzula prema kojoj se kabinsko osoblje odškolovano na račun tvrtke treba zaposliti u kompaniji. No nakon što je istekao i dodatni rok važenja starog ugovora, a novi nije dogovoren, Uprava je odmah na početku travnja, iskoristivši činjenicu da ne postoje ograničenja vezana Kolektivnim ugovorom, donijela odluku da sezonsko kabinsko osoblje, čije je školovanje platio Croatia Airlines i među kojima je nemali broj onih koji godinama rade za kompaniju u statusu sezonaca, izdvoji iz tvrtke i prebaci u agenciju za privremeno zapošljavanje Dekra iz Zagreba.

Tako izdvojeno sezonsko osoblje unajmljivat će se po potrebi, tvrde Nacionalovi sugovornici i dodaju kako takva odluka nanosi nemjerljivu štetu kompaniji.

„Kabinsko osoblje školovano je za rad na zrakoplovima tipa Airbus – najčešćem tipu komercijalnih zrakoplova koji posjeduju gotovo sve svjetske aviokompanije. U trenutku kada se to osoblje izdvojilo i stavilo pod okrilje međunarodne agencije za zapošljavanje, kompanija je praktički financirala školovanje svojeg kadra za druge poslodavce, budući da je agencija Dekra međunarodna agencija za zapošljavanje na internacionalnom tržištu rada“, kaže Nacionalov izvor i dodaje da je samo ove sezone CA odškolovao grupu od 30-ak polaznika.

„Treba znati da je školovanje kabinskog osoblja u Croatia Airlinesu na visokoj cijeni u Europi i u svijetu kao vrlo kvalitetno i naši su zaposlenici i te kako traženi u drugim kompanijama. Ovakvim potezom CA financijski je oštećena, a o kršenju prava sezonskih radnika da i ne govorimo. Oni takvim načinom unajmljivanja godinama mogu raditi kao sezonci bez ikakvih prava i zaštite“, upozoravaju i dodaju da to nije prvi takav pokušaj izdvajanja dijela poslovanja u agencije. „Sličan pokušaj izdvajanja kabinskog osoblja u agenciju za zapošljavanje Adecco dogodio se još 2012., no tada smo se obratili tadašnjem ministru prometa Siniši Hajdašu Dončiću kojeg smo upozorili na isti taj problem i financijsku štetu koja se nanosi kompaniji. Ministar je nakon razgovora s nama zabranio zapošljavanje osoblja putem agencija. Ta je odredba potom stavljena i u Kolektivni ugovor. No iako je to bila odredba ministra, čim je Kolektivni ugovor istekao, Uprava je odmah donijela odluku o izdvajanju osoblja u Dekru“,  tvrde zaposlenici CA-a i dodaju kako je istekom Kolektivnog ugovora veći dio osoblja praktički ostao posve nezaštićen.

„Svakodnevno nam se ukidaju ili drastično smanjuju radna prava. Piloti, kabinsko osoblje i mehaničari rade po 10, 12 ili čak 14 sati, radnog vremena praktički nemamo, smanjuje nam se pravo korištenja godišnjih odmora i slobodnih dana, raspored rada se ne poštuje i mi smo na raspolaganju kompaniji gotovo 24 sata dnevno. Ljudi su već na kraju fizičkih i psihičkih snaga“, kažu Nacionalovi izvori. Na direktno pitanje Nacionala koliko je u takvoj situaciji ugrožena sigurnost putnika i posade, odnosno samog leta, dobivamo odgovor da sve osoblje ulaže maksimalne napore da se održi razina sigurnosti, no slažu se da dugoročno sigurnost putnika doista može biti ugrožena jer, tvrde, takvo stanje nije moguće dugo zadržati bez posljedica.

„Ako zrakoplovom upravlja premoreno pilotsko osoblje, a održavanje zrakoplova prepušteno je nedovoljno iskusnim mehaničarima, jer su oni iskusniji pobjegli iz tvrtke, nije teško zaključiti da sigurnost u zrakoplovu nije na najvišoj razini, tim više što sama kompanija proteklih nekoliko godina nije učinila puno ni na održavanju ni na podizanju razine sigurnosti na letovima, već se, posve suprotno, čini sve kako bi se ispitale krajnje granice izdržljivosti osoblja“, zaključili su.

Nacional je poslao upit Upravi kompanije tražeći odgovore na niz pitanja, počevši od razloga izdvajanja sezonskog kabinskog osoblja u agenciju za zapošljavanje, a zanimalo nas je i koliko je sezonskih radnika prebačeno u agenciju Dekra, koliko košta školovanje jednog člana posade iz redova kabinskog osoblja na komercijalnim letovima, što je kompanija time dobila, a što izgubila te je li tim potezom ugrožena sigurnost letova. Pitali smo i koliki iznos Croatia Airlines plaća Dekri na ime najma jednog sezonskog radnika kojeg mu je prepustila te je li prilikom potpisivanja ugovora CA obvezao Dekru da mu nadoknadi barem dio troškova školovanja osoblja koje će potom biti zaposleno u drugim kompanijama. No ni na jedno od tih konkretnih pitanja nismo dobili i konkretan odgovor. Dapače, odgovori koje smo dobili posve su uopćeni. „Zbog sezonalnog karaktera poslovanja, kao i ostale kompanije koje se susreću s tim problemom, Croatia Airlines u raznim segmentima svog poslovanja koristi usluge agencija za posredovanje u zapošljavanju. Dekra, koju koristimo, međunarodna je agencija za posredovanje u zapošljavanju. Kao što znate, i ovdje Croatia Airlines mora poslovati u skladu s važećim zakonskom regulativom Europske unije prema kojoj je zabranjeno bilo kakvo limitiranje kanala zapošljavanja. Fluktuacija radne snage trend je u svijetu, osobito u našoj branši. Podsjećamo na činjenicu da je Croatia Airlines pokrenuo nekoliko programa školovanja za zrakoplovno osoblje upravo zato da bi se osigurao dovoljan broj školovanog osoblja na tržištu rada u RH, a polaznicima se istodobno omogućuje da ravnopravno konkuriraju za radna mjesta i u inozemstvu. Činjenica je i to da su školovanja u Republici Hrvatskoj za zanimanja u civilnom zrakoplovstvu moguća isključivo u Croatia Airlinesu. Također, povremeno se provodi i program komercijalnog školovanja kabinskog osoblja, u sklopu kojeg se kandidati školuju i osposobljavaju za ovo zanimanje“, stoji u odgovoru Uprave.

Jedno od Nacionalovih pitanja odnosilo se i na provjeru istinitosti informacije prema kojoj Uprava CA-a uskoro namjerava na sličan način iz tvrtke izdvojiti i zemaljsko osoblje, koje također, prema istom izvoru, namjerava prebaciti u privatnu tvrtku i također ga iznajmljivati Croatia Airlinesu prema potrebi. Ni na to pitanje nismo dobili odgovor.

Još jedan od spornih segmenata poslovanja Croatia Airlinesa, kako je Nacionalu otkrio jedan od pilota koji je također želio ostati anoniman, jest program komercijalnog školovanja pilota civilnih zrakoplova, popularno nazvan „pay-to-fly“ (plati da letiš) program, koji je CA uvela 2014.

„Program je zamišljen tako da se kandidati za pilote više ne školuju na račun Croatia Airlinesa, već sami plaćaju svoje školovanje i potrebne sate leta. S jedne strane razumijemo nastojanje kompanije da uštedi na školovanju, iako nikada nismo dobili stvarne podatke o cijeni takvog načina školovanja i nismo posve sigurni jesu li oni, s obzirom na sve troškove tečaja, doista financijski isplativi za CA, no nas zabrinjava činjenica da taj program nije dovoljno selektivan i ne garantira stvarnu kvalitetu pilotskog kadra. Jer ako vam kandidat plaća popriličnu sumu novca – a riječ je o nekih 40 do 50 tisuća eura – za pohađanje pilotskog tečaja, posve je prirodno da su kriteriji selekcije kandidata, ali i kriteriji prilikom polaganja ispita, niži od standardnih jer kandidat koji plaća, nešto i traži zauzvrat“, objašnjava naš sugovornik. On podsjeća i na to da takav koncept školovanja pilotskog kadra nije hrvatska izmišljotina, slične su projekte pokrenule i neke inozemne kompanije, no tvrdi da je velika većina onih najozbiljnijih i najkvalitetnijih svjetskih kompanija brzo odustala od tog koncepta jer se pokazalo da on ne proizvodi dovoljno kvalitetan pilotski kadar, a neke su ga zemlje čak i zabranile zbog ugrožavanja sigurnosti zračnog prometa.

„Otkad je Croatia Airlines uvela program ‘pay-to-fly’, više ne školuje pilote o vlastitom trošku, već isključivo na komercijalnoj osnovi, odnosno uz plaćanje, a to znači da je posao pilota postao ekskluzivna povlastica bogatih. Da nisam svojedobno, kao mladi kadet, dobio stipendiju Croatia Airlinesa, nikada ne bih mogao steći licencu pilota jer ne potječem iz bogate obitelji, jednako kao i veliki broj mojih sadašnjih kolega – vrhunskih i iskusnih pilota. I ne samo da više ne možete biti pilot ako nemate novac ili barem nekoga tko će vam ga dati, a to su najčešće inozemne ‘low-cost’ kompanije koje ne školuju vlastiti pilotski kadar. Morat ćete iz vlastitog džepa platiti i školovanje na Fakultetu prometnih znanosti, smjer aeronautike“, objasnio je.

Govoreći pak o selekciji budućih pilota, naš sugovornik kaže da je u vrijeme školovanja na račun Croatia Airlinesa selekcija bila iznimno stroga.

„Na smjer aeronautike prijavljivalo se svake godine nekoliko stotina kandidata, odabiralo se tek njih 10, a kasnija bi selekcija tijekom školovanja taj broj suzila na nekoliko doista najkvalitetnijih kandidata koji bi završili školovanje i postali piloti. I tada ste bili sigurni da ste odabrali i odškolovali doista najbolje. Danas svatko može donijeti novac i kazati ‘ja hoću biti pilot’. I takve upisuju na tečajeve, takvi po osjetno nižim kriterijima završavaju programe – jer, zaboga, platili su i za svoj novac nešto očekuju, ne možete ih samo tako rušiti – i takvi će sutra letjeti i upravljati putničkim zrakoplovima. Da, Uprava kaže da kandidati na programima ‘pay-to-fly’ prolaze iste stroge kontrole, testove i liječničke preglede, da moraju zadovoljiti iste uvjete kao i nekada kandidati koje je školovala CA, no to jednostavno nije istina jer selekcijskog programa kakav je nekada postojao više nema. Mi i te kako možemo usporediti svoje školovanje s ovim koje prolaze sadašnji kandidati, a vidimo i rezultate toga školovanja i zato smo oštro protiv njega“, objasnio je Nacionalov sugovornik, pilot. On upozorava na to da program školovanja „pay-to-fly“ podrazumijeva i da kandidat, nakon odrađenog teorijskog dijela i obuke na simulatorima, odradi i najmanje 500 sati leta kao kopilot u kabini putničkog zrakoplova.

„Prvih 200-tinjak sati s njim je i tzv. kopilot-pokrivač, no ostatak od 300 sati učenik leti samostalno kao kopilot uz pilota, kako bi odradio tih 500 neophodnih sati za dobivanje licence i stjecanje prava na upravljanje određenim tipom zrakoplova.  Obuka se vrši na redovitim domaćim i međunarodnim linijama Croatia Airlinesa“, objašnjava.

Dobro je poznat incident koji je u studenome prošle godine prouzročio jedan od tadašnjih isntruktora, a koji, kako kaže naš sugovornik, slikovito pokazuje kvalitetu kadra koji pohađa program školovanja „pay-to-fly“. Naš sugovornik pritom misli na incident koji je prouzročio direktor prometnog sektora Josip Grgec, kada je kao pilot-instruktor letio s kopilotom, polaznikom tečaja „pay-to-fly“, na redovitoj liniji iz Londona za Zagreb. Grgec je u jednom trenutku prekršio strogo pravilo sigurnosti koje zabranjuje da u tijeku leta u pilotskoj kabini ostane samo jedna osoba (pravilo je uvedeno nakon zrakoplovne nesreće koju je 2015. godine izazvao pilot Germanwingsa Andreas Lubitz, koji je ostavši sam u kabini namjerno srušio zrakoplov u Alpama) te je izišao iz kabine i neiskusnog učenika ostavio samog za upravljačem zrakoplova. Incident je otkriven kada se učenik sam pohvalio na društvenim mrežama, objavivši video u kojem potpuno sam upravlja Airbusom punim putnika uz povremene neumjesne primjedbe, a video su prenijele i sve svjetske agencije.

„Naš je kolega tada ostao bez instruktorske dozvole, ali ne i funkcije direktora prometnog sektora što smatramo u najmanju ruku nemoralnim, no ponašanje pilota-učenika koji, iako neiskusan, upravlja zrakoplovom punim putnika na međunarodnoj liniji i pritom snima selfieje, zorno pokazuje kakav kadar polazi pilotske tečajeve samo zato što si to može priuštiti“, objasnio je naš sugovornik.

„Usporedite sada taj slučaj sa slučajem iz rujna 2013. kada je naš pilot sigurno prizemljio CA-ov zrakoplov pun putnika na liniji za Zürich, sletjevši ‘na nos’ nakon tehničkog kvara na stajnom trapu zrakoplova. Švicarski istražitelji tada su izjavili da se ‘takva reakcija pilota rijetko viđa’. Tim je zrakoplovom upravljao moj kolega iz ‘stare garde’ pilota“, ispričao je naš izvor i dodao kako su i velike svjetske kompanije, koje su napustile takav oblik školovanja, na vrijeme shvatile da je financijska dobit za kompaniju u tom slučaju posve nevažna u odnosu na gubitak koji se može pretrpjeti zbog srozavanja kvalitete pilotskog kadra.

Na pitanje Nacionala zašto CA insistira na takvom modelu školovanja ako je on napušten u većini europskih zrakoplovnih kompanija upravo iz sigurnosnih razloga, iz Uprave Croatia Airlinesa odgovaraju da je kompanija taj program školovanja pokrenula 2014. „na temelju velikog interesa mladih pilota koji su završili školovanje za osnovnu profesionalnu pilotsku dozvolu (CPL)“. „Svi kandidati koji se nalaze u programu komercijalnog školovanja pilota, moraju zadovoljiti iste uvjete (liječnički pregled, testovi, itd.) i proći iste stručne provjere kao i svi piloti koji su prije školovani o trošku Croatia Airlinesa. Osim toga, piloti se tijekom cjelokupnog programa školuju i osposobljavaju prema standardima Croatia Airlinesa, koji su u mnogim elementima zahtjevniji u odnosu na zakonsku regulativu, a Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo provodi nadzor nad cjelokupnim programom školovanja pilota. Piloti u programu komercijalnog školovanja imaju iste odgovornosti i dužnosti kao članovi letačke posade zrakoplova Croatia Airlinesa. Vrijedi naglasiti da zrakoplovna regulativa i operativni priručnici Croatia Airlinesa propisuju kvalifikacije i osposobljenosti koje pilot mora imati da bi mu se povjerila dužnost člana posade zrakoplova na komercijalnim letovima. Sigurnost letenja ovisi isključivo o obučenosti i kvalificiranosti člana posade, a ne o karakteru njegova odnosa s operatorom zrakoplova“, kažu u Croatia Airlinesu i dodaju da program „omogućava kandidatima ispunjavanje osnovnih kvalifikacija na temelju kojih postaju konkurentni na tržištu rada i to kao kandidati za pilote u zrakoplovnim kompanijama“.

Dio Nacionalova pitanja o tome kako su takav oblik školovanja napustile velike svjetske kompanije upravo zbog procjene nedovoljne sigurnosti, posve je prešućen, no u odgovoru je dodana opaska da „program komercijalnog školovanja ‘pay-to-fly’ pohađa i nekoliko sinova dugogodišnjih pilota Croatia Airlinesa, iz čega zaključuju da piloti imaju puno povjerenje u taj program i smatraju ga prihvatljivim“.

No naš sugovornik upozorava na to da su u Upravi pritom namjerno prešutjeli činjenicu da je to jedini postojeći program obuke mladih pilota i da to što ga njihova djeca pohađaju u nedostatku bilo kakvog drugog oblika obuke, nikako ne znači da ga iskusni piloti podržavaju.