Nacional je još u veljači ove godine, samo mjesec dana nakon tragedije u HE Dubrovnik u Platu, prvi otkrio da je prilikom obnove objekta u svod strojarnice ugrađen visokozapaljivi poliester klase F. Otkrili smo tada skandaloznu istinu zašto se 10. siječnja u HE Dubrovnik tako naglo razbuktao požar koji je odnio tri ljudska života. U tom su tekstu neovisni izvori upućeni u istragu otkrili Nacionalu sadržaj preliminarnog izvješća o uzrocima incidenta, tko je bio naručitelj, a tko izvođač radova.

Četiri mjeseca nakon Nacionala, nakon što su u ponedjeljak krenula uhićenja osumnjičenih za tragičan događaj, današnji Jutarnji list objavljuje da taj dnevnik otkriva da su radnici HE Dubrovnik u Platu umrli jer su u strop ugrađene zapaljive ploče. Istina se, zahvaljujući Nacionalu, znala prije nekoliko mjeseci. Tekst Nacionala iz veljače u nastavku donosimo u cijelosti.

TKO JE DOPUSTIO DA SE U HIDROELEKTRANU UGRADI VISOKOZAPALJIVI POLIESTER KLASE F KOJI TAMO NIKAKO NIJE SMIO BITI

Preliminarno izvješće točno pokazuje tko je bio naručitelj, a tko izvođač obnove svoda strojarnice na koji je postavljen valoviti poliester Guttagliss Opaque, ali se još uvijek istražuje je li to bilo zbog nemara ili korupcije i tko je za to odgovoran

Dva neovisna izvora upućena u istragu okolnosti pod kojima je 10. siječnja izbio požar u dubrovačkoj hidroelektrani smještenoj u Platu u Župi dubrovačkoj, otkrila su Nacionalu dijelove sadržaja preliminarnog izvješća o uzrocima tog incidenta koji je odnio tri ljudska života.

Prema njihovim tvrdnjama, istražitelji sumnjaju da je do požara došlo jer se zapalio plafon u prostorijama hidroelektrane u kojima su bili djelatnici HEP-a, a taj se plafon zapalio jer je na njega tijekom obnove postavljen neadekvatan, zapaljivi materijal. Vjerojatno se radi o nekoj vrsti zapaljivog plastičnog izolacijskog materijala. Problem je u tome što je ondje – na strop i zidove – trebao biti postavljen nezapaljivi materijal, tvrde izvori upućeni u dosadašnji tijek istrage tog slučaja.

DAVOR POZNIAK, MATO MAŠKARIĆ I IVICA ZVRKO, trojica djelatnika HEP-a koja su izgubila život, po svemu sudeći stradali su jer su na strop i zidove strojarnice ugrađene lako zapaljive PVC ploče od poliestera. Kada se vatra proširila do njih, izuzetno se brzo rasplamsala, prostoriju je ispunio gusti crni dim i nesretnim radnicima koji se nisu na vrijeme evakuirali, nego su požar pokušali ugasiti, više nije bilo spasa.

To je sukus preliminarnog izvješća o uzrocima tog incidenta koji je izazvao veliku pozornost javnosti. Nacional ekskluzivno otkriva nepoznate detalje koji pokazuju kako je došlo do toga da je u tako važan objekt kao što je dubrovačka hidroelektrana, ugrađen izuzetno rizičan zapaljivi materijal, ali i što u tom kontekstu poduzima uprava HEP-a predvođena Franom Barbarićem.

Da se nešto čudno i neočekivano ondje dogodilo, počelo se naslućivati nedugo nakon što su vatrogasci koji su sudjelovali u gašenju tog požara počeli opisivati kako ih je na mjestu intervencije dočekala velika količina dima. Zbog njegove gustoće trebali su se držati za ruke kako bi ostali zajedno. HEP je dosad odlučio ostati nedostupan kada je u pitanju odgovor na to pitanje, a svoju šutnju opravdavali su interesom istrage. O toj velikoj aferi iz njegova resora jako je malo javno govorio i Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike. On je izrazio sućut obiteljima poginulih te kratko dodao da je istraga u nadležnosti DORH-a i lokalne policije.

Iz tvrdnji Nacionalovih izvora postaje jasnije na što je zapravo mislio Marko Pavić, ministar rada i socijalne skrbi, kada je koncem prošloga tjedna u Dubrovniku izjavio da je Inspektorat rada utvrdio nepravilnosti u dubrovačkoj hidroelektrani, i to s obzirom na standard zaštite na radu.

Usporedo s radom DORH-a odvija se i interna istraga koju provodi HEP. Izvor blizak Vladi naveo je da je interna kontrola HEP-a imala problema u radu i pristupu dijelovima interne dokumentacije. Taj detalj možda ponajbolje ocrtava napetost koja u HEP-u vlada posljednjih tjedana, a koja je povezana s radom na rasvjetljavanju kobnog incidenta u Dubrovniku. Izvor upućen u ta zbivanja navodi da se unutar HEP-a sada pokušava rekonstruirati tko je, kada i kako bio zadužen za proces obnove dubrovačke hidroelektrane te kako je bio formiran vertikalni zapovjedni lanac HEP-a u tom slučaju.

IZVOR UPUĆEN U TA ZBIVANJA naveo je: „Frane Barbarić, predsjednik Uprave HEP-a, dobio je punu podršku i odriješene ruke da sasvim rasvijetli tko je i za što odgovoran u ovoj situaciji. Moguća je u tom kontekstu i rekonstrukcija uprave, a ne samo utvrđivanje odgovornosti na nižim razinama. Konkretno govoreći, do najsitnijeg detalja istražit će se je li, tko i zašto zanemario sigurnosne standarde, uključujući standarde zaštite na radu, kada je u pitanju obnova dubrovačke hidroelektrane.”

Izvor blizak Vladi Nacionalu je iznio još jednu zabrinjavajuću tvrdnju. Naveo je da su slični sigurnosni propusti izgleda učinjeni u još nekim objektima HEP-a prilikom njihove obnove. Pa se sada unutar HEP-a vodi još jedna ozbiljna i opsežna obrada – pokušavaju se pronaći svi relevantni papiri i dokumenti koji mogu pokazati i rekonstruirati tko je i pod kakvim uvjetima unutar HEP-a, ali i kao vanjski izvođač ili podizvođač, sudjelovao u procesu obnove te nadzora obnove dubrovačke hidroelektrane, ali i nekih drugih objekata.

Radovi na obnovi i sanaciji stropa, zidova i poda strojarnice i obližnjeg dijela dubrovačke hidroelektrane započeli su 5. travnja 2017., nakon što je Frane Borovina, diplomirani inženjer građevinarstva, dostavio prijavu radilišta građevinskih radova na tom dijelu objekta. Ugovor o izvođenju radova (tip V1) potpisali su u ime naručitelja Nikola Rukavina, aktualni član uprave HEP-a, koji je tada bio na čelu HEP Proizvodnje, i Maja Borovina koja je zastupala izvođača radova, splitsku tvrtku Spegra. Ugovor je potpisan 18. siječnja 2017. U pratećoj specifikaciji radova navedeno je da se u toj fazi mora pristupiti promjeni dijela PVC konstrukcije stropa. To je konkretno navedeno na petnaestoj od 32 stranice pod stavkom 1.12 – pregled ab konstrukcije svoda, skidanje dijela obloge stropa 300 četvornih metara te sanacija pukotina u svodu strojarnice od 80 četvornih metara. Ukratko, nakon pregleda panela stropa zaključeno je da veći dio stropa zbog starosti ne udovoljava traženim uvjetima pa je donesena odluka da se mora promijeniti. Važno je napomenuti da su predstavnici HEP Proizvodnje, odnosno investitora, postavili uvjete da se ugrade istovjetne ploče u pogledu dimenzija i karakteristika kao i one postojeće. Ako je tako, onda ispada da su i prethodne PVC ploče bile jednake razine zapaljivosti. Međutim, sve se to sada počinje temeljito istraživati i provjeravati.

NAKON TOGA MILJENKO VUČIĆ iz tvrtke Spegra zatražio je ponudu za valoviti poliester u roli profila 76/18 milimetara, tipa Guttagliss Opaque. Međutim, njegove reakcije na vatru opisane su ovako – Euro klasa F EN 13501-1 – zapaljivi materijali – lako zapaljivi. Upravo je taj materijal ugrađen u dubrovačku hidroelektranu. Zanimljivo je da je tvrtka Apsida u projektu naznačila da su se sudionici u izgradnji dužni pridržavati programa kontrole i tehničkih uvjeta, kako bi se osigurali traženi faktori sigurnosti u izgradnji i korištenju hidroelektrane.

Drugim riječima, upravo je sve navedeno zona u kojoj će istražitelji detaljno analizirati tko je i što eventualno zanemario tijekom naručivanja i ugradnje spornog materijala, odnosno je li unatoč njegovoj ugradnji prekršen zakon. U međuvremenu, inspekcija rada već je zaključila da su pronađeni neki propusti. Među ostalim, u preliminarnom izvješću navodi se da mjesta rada u dubrovačkoj hidroelektrani nisu u svakom dijelu sigurna, da nije osigurano da se dubrovačka hidroelektrana koristi u skladu s pravilima zaštite na radu i tehničkim propisima, kao i da su ugradnjom spornog materijala ugroženi život i zdravlje radnika. Tko je za to objektivno odgovoran, naručitelj ili izvođač radova, istražitelji će tek precizno ustanoviti. Međutim, indikativno je i to da se u preliminarnom izvješću konstatira da je izvođač, ako utvrdi da se zbog grešaka u projektu ili krivih uputstava investitora radovi izvode na štetu trajnosti, kvalitete ili funkcionalnosti, dužan o tome informirati investitora i prekinuti radove. Ako to ne napravi, snosi odgovornost za štetu, stoji u preliminarnom izvješću. Kako bilo, sporna rekonstrukcija tog dijela dubrovačke hidroelektrane dovršena je 29. prosinca 2017. godine zapisnikom o primopredaji i konačnom obračunu. Ali čini se da na barem jednom od ključnih dokumenata, iako ga je HEP Proizvodnja pečatirala, nedostaje potpis odgovorne osobe.

DUBROVAČKA HIDROELEKTRANA, kao i ostale unutar HEP grupe, pripada organizacijskoj jedinici HEP Proizvodnja. Proizvodni pogoni hidroelektrana podijeljeni su geografski na one na sjeveru, zapadu i jugu, ali je, zanimljivo, samo dubrovačka hidroelektrana izdvojena izvan južne grupe ostalih hidroelektrana. Na čelu HEP Proizvodnje je direktor Željko Starman, a direktor dubrovačke hidroelektrane je od rujna 2018. Ivo Miletić. U kraćem telefonskom razgovoru obojica su za Nacional izjavila da zbog istrage ne mogu davati službene komentare o kobnom dubrovačkom požaru.

Obnovljena hidroelektrana Dubrovnik, jedna od najvažnijih i najvećih u Hrvatskoj, javnosti je predstavljena u ožujku 2016. Izgrađena je 1965., a u siječnju 2016. završen je 320 milijuna kuna vrijedan projekt njezine revitalizacije, zahvaljujući kojemu se snaga elektrane povećala za dodatnih 20 MW, na ukupno 236 MW. Time je dostignuta mogućnost proizvodnje gotovo 100 GWh certificirane zelene energije. Radilo se o prvoj obnovljenoj hidroelektrani u sklopu opsežnog višegodišnjeg programa obnove i revitalizacije HEP-ovih hidroelektrana, ukupne vrijednosti 3,6 milijardi kuna. Taj program revitalizacije treba produžiti životni vijek postrojenja i dodatnih 111 MW do 124 MW nove snage, što se može mjeriti snagom jedne hidroelektrane, šeste prema veličini među 26 postojećih hidroelektrana HEP-a.

Projekt obnove dubrovačke hidroelektrane pripremio je lokalni menadžment, koji je definirao koncepciju i obujam radova. Specijalističke poslove na pripremi obnove obavile su domaće tvrtke koje se bave projektiranjem, nadzorom i razvojem u elektroenergetici. Projekt obnove HE Dubrovnik započeo se ostvarivati u lipnju 2012., a pripreme za obnovu započele su nekoliko godina ranije. Obnovom je obuhvaćena kompletna hidromehanička, strojarska i elektrooprema.

ZAHVATI NA KAPITALNOJ OPREMI trebali su biti izvedeni tako da elektrana može pouzdano raditi daljnjih 40 do 50 godina, a radove na obnovi uglavnom su izvodile domaće tvornice: obnovu generatora Končar GIM, zamjenu uzbude generatora Končar INEM, zamjenu turbinske regulacije Brodarski institut Zagreb, sustav upravljanja Končar KET, obnovu hidromehaničke opreme Alstom Hrvatska iz Karlovca. Obnovu turbine izvodio je Litostroj Power iz Ljubljane s podizvoditeljima iz Hrvatske. Stručni nadzor i konzalting izvodili su Institut za elektroprivredu Zagreb, Marting Zagreb, IGH Zagreb i Končar Institut.

Mato Mišković, tadašnji direktor dubrovačke hidroelektrane koji je u njoj bio zaposlen od 1985., inače nastavnik na Odjelu za elektrotehniku i računarstvo Sveučilišta u Dubrovniku, za lokalni Dubrovački dnevnik u lipnju 2015. o projektu obnove, među ostalim, izjavio je i sljedeće: „Cijeneći postignute efekte na obnovi jednog agregata, možemo biti vrlo ponosni na naše izvoditelje, kao i na stručnjake HEP-a koji sudjeluju u tom pothvatu. Ovdje bih naglasio da se projekt obnove ove elektrane i ulaganje velikih sredstava ostvaruju po načelu nulte tolerancije na korupciju. Sva ugovaranja ostvarena su po zakonu o javnoj nabavi. Realizacija ugovora odvija se potpuno transparentno i bez pretjerivanja mogu tvrditi da se ni jedna lipa od sredstava ovog projekta neće izgubiti. Po istom načelu realiziramo i sve ostale projekte u ovoj elektrani.”

Jesu li doista baš sva ulaganja velikih sredstava namijenjenih za obnovu dubrovačke hidroelektrane provedena po načelu nulte tolerancije na korupciju? Odgovor na to pitanje trebala bi dati cjelovita analiza svih brojnih pratećih ugovora, koji su potpisivani uoči i tijekom tog procesa, a naročito svih naknadnih, navodno neobično brojnih aneksa koji su pratili te ugovore. Tko ih je bio ovlašten potpisivati i tko je bio objektivno, izravno i zapovjedno odgovoran u tom vertikalnom lancu unutar HEP-a, pitanja su koja, čini se, već izazivaju veliku nervozu unutar HEP-a.

TOLIKU DA RAZNI IZVORI POKUŠAVAJU u tom procesu upozoriti na neke, po njima diskutabilne poteze aktualnog predsjednika Uprave Frane Barbarića, koji trenutno očekuje i rezultate interne istrage koja treba razotkriti tko bi unutar HEP-a mogao biti odgovoran za propuste koji su nastali tijekom obnove dubrovačke hidroelektrane.

Barbariću se pripisuje da je u rujnu 2018. za nasljednika Mate Miškovića postavio Ivu Miletića, iako je on diplomirani inženjer pomorskog prometa. Njemu neskloni izvori iz HEP-a dostavili su Nacionalu kopiju interne sistematizacije radnih mjesta po organizacijskim jedinicama HEP-a, koja predviđa da direktor pogona može biti osoba koja je po struci diplomirani inženjer elektrotehnike ili strojarstva. Ostaje nejasno kako je Miletić već i ranije mogao obnašati tu funkciju.

BARBARIĆU POKUŠAVAJU SPOČITAVATI i odluku o poništenju nabave osobnih zaštitnih sredstava i zaštitne odjeće od 4. listopada 2018. pa čak neki idu toliko daleko da je neizravno i dovode u moguću vezu i s incidentom u Dubrovniku. Barbarić je kao razlog poništenja te odluke naveo sljedeće: „Naručitelj je u tijeku javne nabave zaprimio veći broj upita gospodarskih subjekata za objašnjenje i izmjenu tehničkih specifikacija koje se nalaze u Propisniku za osobna zaštitna sredstva. Na temelju dostavljenih upita naručitelj je pristupio reviziji tehničkih specifikacija Propisnika i utvrdio potrebu za značajnim izmjenama… Značajne izmjene tehničkih specifikacija i količina predmeta nabave nesporno su okolnosti koje da su bile poznate prije pokretanja postupka, rezultirale bi sadržajno bitno drugačijom dokumentacijom o nabavi.”

Izvor blizak vrhu HEP-a naveo je da je Barbarić zapravo osujetio pokušaj namještanja tog natječaja za unaprijed određene prodavače. Nacional je kontaktirao HEP i zamolio za pojašnjenje te situacije. Iz HEP-a je stigao sljedeći odgovor: „Dana 4. listopada 2018. godine, na prijedlog društva HEP Proizvodnja, Uprava HEP-a d.d. donijela je Odluku kojom odobrava nabavu zaštitne opreme, a prema zahtjevima i potrebama proizvodnih pogona HEP Proizvodnje.

Na temelju Odluke nabavljena je zaštitna oprema za radnike u svim pogonima HEP Proizvodnje, uključujući i HE Dubrovnik. Hidroelektrana Dubrovnik je prema Rješenju MUP-a, izdanom na temelju Zakona o zaštiti od požara, svrstana u treću kategoriju ugroženosti od požara (od ukupno četiri kategorije, od kojih prva kategorija označava najveći stupanj ugroženosti). U skladu s tom kategorizacijom, propisane su mjere zaštite od požara za HE Dubrovnik. Propisi ne nalažu posjedovanje izolacijskih dišnih aparata u Hidroelektrani Dubrovnik. Bez obzira na to, HEP je dobrovoljno na lokaciji elektrane osigurao i postavio tri atestirana izolacijska dišna aparata s komprimiranim zrakom.

ZAŠTITNA OPREMA RADNIKA u HE Dubrovnik, sukladno zakonskim propisima i procjeni rizika za radna mjesta, sastoji se od: radnih odijela, zaštitne kacige, zaštitne obuće, zaštitne bunde, zaštitnog prsluka, zaštitnih radnih rukavica, zaštitnih naočala i antifona. O zaduživanju zaštitne opreme vodi se evidencija za svakog radnika pojedinačno.”

U svjetlu sadržaja preliminarnog izvješća o incidentu koji je odnio tri ljudska života, čini se da Barbarić s propustima koji su prethodili tom događaju ima malo ili uopće nema veze. Pa je i u tom kontekstu, a naročito u kontekstu tekuće interne istrage, moguće sagledavati plasiranje kritika na njegov račun čak i kao pokušaj ometanja tih procesa.