Najsnažniji potres koji je u posljednjih 140 godina pogodio Zagreb i uništio brojne povijesne građevine, privatne kuće, kulturne institucije, muzeje i sjeverni toranj Zagrebačke katedrale razotkrio je višedesetljetnu nebrigu za povijesnu donjogradsku jezgru i Gornji grad, dakle – za samo srce metropole koje tvori njenu prepoznatljivu vizuru. Nažalost, i prije su potresa dijelovi grada, čak i oni u najužem centru, bili sramotno zapušteni, fasade se otprije ljušte i padaju, lokali su masovno pozatvarani, ružni grafiti unakazili su brojne povijesne zgrade, vrijedne palače na Gornjem gradu propadaju i sve to ostavlja dojam krajnje nebrige ne samo za izgled Zagreba nego i za sigurnost njegovih građana.

Previše je riječi potrošeno na besmislene i netransparentne projekte gradonačelnika Bandića, bacanje javnog novca na fontane, preskupe žičare ili ljeta na Savi. U očekivanju Zakona o obnovi potresom pogođenih područja, koji će očito biti donesen tek nakon parlamentarnih izbora, postavlja se pitanje hoće li netko konačno urbaniste, arhitekte, građevinare i statičare pitati kako pristupiti sanaciji uništenih dijelova grada, za koju je Europska unija iz Fonda solidarnosti odobrila novčanu pomoć, ali ne bezuvjetno. Naime – u roku od 12 tjedana od prirodne katastrofe potrebno je popisati štetu i preko Ministarstva graditeljstva ili Ministarstva regionalnog razvoja prijaviti projekte koji će biti financirani europskim novcem.

Budući da se Zagreb voli uspoređivati sa srednjoeuropskim gradovima slične arhitekture, kao što su Prag, Bratislav i Budimpešta, kojima je svima u vrijeme dok su bili dijelovi Austrougarske monarhije uzor bio Beč, tjednik NACIONAL istražio je kako su se glavni gradovi Češke, Slovačke i Mađarske obnavljali proteklih 25 godina i ponovno zasjali punim sjajem. Jer svaki glavni grad ujedno je i simbol i ogledalo svoje zemlje i zato se njihovom uređivanju posvećivala posebna pažnja. Tako su od sivih socijalističkih spavaonica zahvaljujući ulaganjima države, gradskih četvrti, centralnih gradskih vlasti i, naravno, uz pametno korištenje novca iz europskih fondova, ponovno postali europske metropole, koje svojom ljepotom i baštinom privlače milijune turista tijekom cijele godine. No iako se često misli kako je obnova financirana gotovo isključivo europskim novcem, tu su tezu demantirali iz veleposlanstava Slovačke i Češke u Zagrebu. Naime – i ondje su glavni gradovi imali problem “prerazvijenosti” u odnosu na ostatak države i nisu mogli povlačiti previše sredstava, nego su se snalazili na druge načine.

Na upit tjednika NACIONAL iz Veleposlanstva Slovačke o obnovi Bratislave, koja je u posljednjih dvadesetak godina također ušminkana do neprepoznatljivosti, dobili smo sljedeći odgovor:

“Bratislavska regija je prema Europskoj komisiji i Eurostatu iznadprosječno razvijena regija EU (regionalni BDP je iznad prosjeka Unije), što dovodi u nepovoljan položaj regiju u korištenju sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF), koji predstavlja ključni izvor eurofondova u Slovačkoj. U Bratislavsku regiju mogao je ići samo mali postotak od ukupnog izdvajanja za Slovačku. Za razliku od drugih gradova i sela, Bratislava tako nije mogla iskoristiti eurofondove za obnovu školskih objekata, objekata za starije osobe, javnih površina ili sportskih terena. Glavni izvori eurofondova u Bratislavi bili su tako oni iz Kohezijskog fonda, namijenjeni prvenstveno za prometnu infrastrukturu. Iz ovih sredstava bit će financirani npr. petržalski tramvaj, novi tramvaji i trolejbusi DPB ili rekonstrukcija dubravsko-karloveske radiale. Do točnih brojeva o ukupnim sredstvima iz EU za ovo razdoblje teško je doći, zbog problema u komunikacijama nastalih uslijed krize koronavirusa, ali zahvaljujući relativno visokim troškovima za cestovne objekte, to će sigurno iznositi stotine milijuna eura.”

Iz Češkog Veleposlanstva također su nam odgovorili kako nisu uspjeli dobiti sveobuhvatne informacije o sredstvima utrošenima u obnovu Praga. U njihovom odgovoru piše: “Povijesna jezgra Praga kontinuirano se obnavlja još od Baršunaste revolucije. Do danas niz građevina još uvijek čeka svoj red na rekonstrukciju. Rekonstrukcije se odvijaju kontinuirano, u skladu s kapacitetima restauratora, specijaliziranih restauratorskih tvrtki i, ponajprije, u skladu s financijama. Troškove restauracije, ako se radi o privatnom vlasniku, snosi sam vlasnik. Ako se radi o javnoj zgradi, tada o njoj brine institucija kojoj pripada, bilo da se radi o različitim ministarstvima (Ministarstvo kulture, Ministarstvo regionalnog razvoja i sl.), Državnom institutu za zaštitu spomenika kulture, Crkvi, sudovima, Gradskom uredu, Uredu predsjednika (u slučaju Praškog dvorca) itd. Vlasnici, bili oni privatni ili javni, imaju mogućnost iskoristiti različite (i promjenjive) programe fondova EU.”

Posebna je priča Budimpešta, koja je devedesetih započela plansku obnovu grada. Općinska vlada Budimpešte je 1997. godine usvojila svoj Program obnove grada kojim je uveden sustav subvencija u suradnji Općine Budimpešta i njezinih okruga. Financijski instrument Programa je Fond za obnovu grada. Na temelju zakonskog zahtjeva sadržanog u stambenom Zakonu iz 1993. godine, 50 posto prihoda prikupljenih tijekom privatizacije stanova za najam moralo se uplatiti na poseban račun Općine Budimpešta. Tome treba dodati i da je za obnovu pojedinih okruga u fondove za obnovu uplaćivan novac za komunalnu naknadu prilikom izgradnje šoping-centara ili sličnih velikih investicija.

O preobrazbi Praga, Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva, kaže:

“Svatko tko je bio u Pragu tijekom komunističkog režima koji je vladao do 1989. te ga ponovno posjetio tijekom devedesetih godina ili kasnije ostao je zadivljen koliko se grad proljepšao i procvao. Oni pak koji su u Pragu prvi put bili nakon pada komunizma teško mogu vjerovati koliko je grad nekad bio siv i zapušten kao i druge metropole iza željezne zavjese, ili kao Zagreb do Univerzijade 1987. Povratak slobode i demokracije oslobodio je kod Čeha sve njihove potencijale i kreativnost te su svojoj metropoli, koju odmilja znaju nazivati i Majčicom (Matička Praha), vratili stari sjaj. Njega zahvaljuje razdobljima kada je bila carska prijestolnica (u 14. stoljeću u vrijeme rimsko-njemačkog cara i češkog kralja Karla IV. te na prijelazu 16. i 17. stoljeća tijekom vladavine cara i kralja Rudolfa II., koji je ujedno bio i hrvatski kralj), kao i u doba baroka koji je Pragu dao prepoznatljiv izgled s brojim palačama i crkvama. Nakon Baršunaste revolucije one su obnovljene i danas im se turisti dive, čak i ako ne uđu u njih, zbog pomno održavanih fasada. Ta su se ulaganja višestruko isplatila jer Prag svojom ljepotom tijekom cijele godine privlači turiste iz cijelog svijeta koji ne žale platiti ulaznicu za razgledavanje najvažnijih znamenitosti. U Pragu su dakle živnule njegove zgrade, ali posljedično i njegove ulice i dvorišta. Osim pivnica, suvenirnica i drugih popratnih sadržaja u starim povijesnim zgradama otvoreni su i brojni kafići koji ranije nisu bili praška tradicija te se i među Pražanima uvriježio običaj odlaska na kavu s prijateljima, tipičan za Hrvate. Mnogi novi sadržaji, poput raznih sajmova, smješteni su na obale Vltave, koje su nekad bile jako zapuštene. I Prag, naravno, ima svoj Advent koji se održava na Starogradskom trgu (Staroměstské náměstí) i posjetiteljima prezentira pravo srednjoeuropsko kulturno ozračje.

Briga za nacionalnu baštinu očitovala se i u opsežnoj obnovi Narodnog muzeja na Václavskom trgu na kojem su dugo bila vidljiva oštećenja od projektila iz sovjetskih tenkova 1968. Obnova je dovršena 2018., povodom stote godišnjice uspostave Čehoslovačke, što je za Čehe zapravo bila stota godišnjica njihove neovisnosti, a nakon toga započela je i detaljna revitalizacija glavnog praškog trga.

Osim šminkanja zgrada, u Pragu zadivljuje i ulaganje u infrastrukturu, primjerice produžene su linije metroa, a prometno zagušenje u velikoj je mjeri riješeno izgradnjom tunelskog kompleksa Blanka, dugog 5,5 kilometara, što je najdulji gradski tunelski sustav u Europi. Osim centra grada, koji je dakako pod zaštitom UNESCO-a, nastojalo se uljepšati i socrealistička stambena naselja ili stara radnička naselja s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kao što je Karlín, koji je postao lijepa rezidencijalna četvrt.

U revitalizaciji socrealističkih naselja među ostalim se istaknuo arhitekt Vlado Milunić, Hrvat koji od 1965. živi i djeluje u Češkoj. On je osmislio i sa svjetski slavnim Frankom Gehryjem projektirao najpoznatiju suvremenu prašku znamenitost, zgradu poznatu pod nazivom Kuća koja pleše, koju zbog njenog autora možemo smatrati i jednim od simbola hrvatsko-češke kulturne uzajamnosti i prijateljstva. Zanimljiv je i spomenik Franza Kafke autora Davida Černog koji je na originalan način umjetnički upotpunio televizijski toranj na Žižkovu, na koji je smjestio skulpture malih beba koje pužu uzduž tornja. Suvremena arhitektura skladno se upotpunjuje s onom iz proteklih stoljeća i čini Prag jedinstvenom urbanističkom cjelinom na svijetu. Treba podsjetiti i da je Prag uspješno sanirao i posljedice velikih poplava 2002. i 2013. te kao istinska srednjoeuropska metropola i danas može biti primjer i uzor koji je korisno slijediti, kao što je bio i mnogo puta ranije u povijesti.”

Peter Sekereš, tajnik Vijeća mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba, ističe kako je Budimpešta u posljednja dva desetljeća ponovno postala svjetska metropola:

“Ako se prisjetim Budimpešte prije 40 godina. kada sam prvi put dulje boravio u glavnom gradu Mađarske, pa zatim godina dok je u Hrvatskoj divljao rat, kada sam radio kao vozač mađarskog veleposlanika i vrlo često službeno odlazio u Budimpeštu, te prvih godina 21. stoljeća, kada sam bio oženjen za Mađaricu s Budima, i to usporedim s današnjim danima, slobodno mogu reći da se grad na Dunavu probudio kao uspavana ljepotica.

Osamdesetih godina, prije demokratskih promjena, taj grad je bio tmuran, zapušten, s fasadama na kojima su se još mogle vidjeti rupe od puščanih zrna ispaljenih tijekom Mađarske revolucije i borbe za slobodu 1956./57., kada su se Mađari htjeli osloboditi čeličnog zagrljaja Sovjetskog Saveza. Nakon promjene režima 1989. i uvođenja višestranačja te odlaska Rusa, stvari su se počele mijenjati. Prvo se to odrazilo u društvenom ponašanju, a polako i u ekonomiji. Brojne inozemne tvrtke došle su u Mađarsku, s njima i brojna ulaganja, ali ne i u izgled grada. Nakon što je država ojačala, ekonomija se popravila, počelo se sustavno uređivati i ulagati i u ostale segmente svakodnevnog života. Brojni trgovački lanci otvaraju velike trgovačke centre i polako se stanovništvo zajedno s lokalnim samoupravama moglo posvetiti uređenju zgrada i okruženja prikladnijeg za život.

Ulazak Mađarske u Europsku uniju 2004. godine dao je novi zamah u preporodu cijele zemlje, a posebice Budimpešte. Ona u principu nije jedan grad u klasičnom smislu riječi, nego konglomerat 23 naselja – odnosno okruga – ukupne površine od 525 kvadratnih kilometara i od oko 1,8 milijuna stanovnika. Svaki okrug ima svoju lokalnu samoupravu, svog gradonačelnika, ali i vlastiti proračun. Glavni gradonačelnik na čelu je Glavne gradske skupštine, koju još čine 23 lokalna gradonačelnika i devet izabranih vijećnika. Ona objedinjuje i koordinira funkcioniranje cijeloga grada. Gradski proračun za 2020. iznosi oko 390 milijardi HUF (1,2 milijarde eura, odnosno oko devet milijardi kuna), a proračun npr. II. okruga iznosi 23,5 milijardi HUF (65 milijuna eura, odnosno oko 490 milijuna kuna). Ako tome dodamo i poprilična sredstva iz različitih EU izvora uz posredovanje države (trenutno Budimpešta ima 33 uspjela natječaja), Grad ima itekako bogatu blagajnu pa nije čudo da ulice, građevine i infrastruktura iz dana u dan postaju sve ljepše. Usudio bih se reći da se stranačka politika ili država direktno ne upliću u svakodnevni život i razvoj grada, dapače, strateški urbanistički planovi i razvojni planovi stalno se (svakih pet-sedam godina) usklađuju na državnoj razini, a svaka veća investicija popraćena je vladinom uredbom, kao u narodnoj poslovici: Dogovor kuću gradi.

Javni prijevoz u metropoli isto taku ima dugu povijest. Budimpešta je već 1894. prva na kontinentu imala metro liniju, druga linija je puštena u promet 1950., treća 1970., četvrta 2006., a 2019., uz pomoć europskih fondova, završena je i 5. linija metroa. Gradom osim metroa prometuju lokalna nadzemna željeznica, autobusi, trolejbusi i tramvaji. Tako da do prve stanice javnog prijevoza nitko u gradu nije udaljen više od nekoliko stotina metara.

Najveći broj javnih zgrada i institucija sagrađen je već krajem 19. stoljeća, u Monarhiji, a nešto manje tijekom 20. stoljeća, tako da ih je trebalo samo renovirati i uglancati. Potporama iz EU-a i iz državnih izvora sagrađeno je jako malo novih javnih građevina, a neke i u javno-privatnom partnerstvu. Među njima svakako treba spomenuti Palaču umjetnosti Müpa, koja je sagrađena 2005. godine, a objedinjuje tri cjeline: Nacionalnu koncertnu dvoranu Bartók Béla, Festivalsku kazališnu dvoranu i Muzej Ludwig, sa svojim izložbenim dvoranama i predavaonicama, na ukupnoj površini od  64.000 metara kvadratnih..

Za kraj mogu ponoviti da mađarska metropola, koja je za vrijeme socijalizma bila u hibernaciji, promjenom društvenog uređenja i zahvaljujući odgovarajućoj legislativi te poboljšanjem ekonomskih uvjeta i adekvatnim potezima, kako vlade tako i glavnogradske uprave, sada sja u punoj ljepoti, na ponos svih Mađara, kako u zemlji tako i u svijetu. Jedan od sjajnih primjera je svakako i Muzička akademija Franz Liszt u Budimpešti, neka vrsta pandana našem Glazbenom zavodu. Ona je potpuno obnovljena 2013. godine, a u obnovu je uloženo gotovo 50 milijuna eura iz europskih fondova.”

Martin Machata, predsjednik Društva hrvatsko-slovačkog prijateljstva, navodi slične primjere u Bratislavi: “Bratislave se sjećam još iz osamdesetih godina 20. stoljeća, kao grada koji je za četrdeset godina komunističke vladavine uspio uništiti velik dio svoje bivše ljepote, kulture i povijesti. U bivšoj prijestolnici Ugarske, s nadimkom Ljepotica na Dunavu, renesansne su zgrade u gradskoj jezgri velikim dijelom nemilice srušene, a umjesto njih bez trunke poštovanja prema baštini predaka i dobrog ukusa širi se socrealizam. Ono od starine što nije srušeno desetljećima trpi zapušteno bez prikladnog održavanja pa je grad čehoslovačku Baršunastu revoluciju 1989. godine dočekao unakažen, prljav i neugledan, osvijetljen po noći samo peterokrakim crvenim zvijezdama na vrhovima pročelja visokih uredskih zgrada državnog aparata…

U Pragu se ulaže u infrastrukturu. Produžene su linije metroa, a zagušenje je riješeno izgradnjom tunelskog kompleksa dugog 5,5 km, najduljeg tunelskog sustava u Europi

Danas se Bratislava promijenila gotovo neprepoznatljivo te je od ružnog pačeta u srcu Europe uspjela vratiti mnogo bivšeg sjaja. U posljednjih 15-20 godina napravljen je velik posao: Bratislavski dvorac visoko iznad Dunava obnovljen je kao i Katedrala svetog Martina, zgrada Ugarskog sabora, Korvinova Academia Istropolitana iz 1465. godine, brojne palače, stare ulice  i trgovi, fontane i kipovi. Oronule kuće u starim dijelovima su obnovljene bez izuzetka. Povijest i duh starog Prešporka oživljeni su i novim spomenicima, kao što su brončani kipovi napoleonskog vojnika, Schöner Nacija, paparazzija, Hansa Christiana Andersena i radnika Čumila, koji iz kanalizacije vire pod suknje ljepšeg dijela turista i slučajnih prolaznika. Od izolirane zaostale rupe iza željezne zavjese Bratislava je postala miljenica turista na putu između Beča i Budimpešte. Također, uspjela je i preseliti dio svog društvenog života na obje obale rijeke Dunav. Tamo gdje su se prije dvadeset godina nalazile samo betonska džungla ili neuređene travnate površine, danas stoje atraktivni supermoderni živahni trgovački centri, kao što su Eurovea i Aupark, luksuzne rezidencije i hoteli poput Riverparka, ali i nova zgrada Slovačkog narodnog kazališta i šarmantna mjesta za opuštanje i aktivan odmor. Grad na Dunavu s preko pola milijuna stanovnika povezuje šest mostova i njegovu je prometnu situaciju unaprijedila i izgradnja suvremenog autoputa sa četiri do šest traka koji prolazi u krug preko svih gradskih četvrti, dijelom visoko iznad razine običnih prometnica, gledajući u prozore velikog broja efektnih novih nebodera.

U sve spomenute promjene planski je uloženo mnoštvo sredstava iz državnog, županijskog i gradskog proračuna, potpomognutih velikim dijelom iz fondova EU-a i drugih svjetskih fondova, ali i kapitalom velikih tvrtki i privatnim sredstvima. Bratislava je postala prestižno mjesto za globalne svjetske kompanije što, naravno, pogoduje niskoj nezaposlenosti.

Najveći je uspjeh ipak senzibiliziranje javnosti i aktivno odgovorno sudjelovanje pojedinaca u oblikovanju opće korisnih projekata i stvaranju funkcionalne prijestolnice, ali i cijele države, u duhu nekoć prekinute srednjoeuropske tradicije. Nositelji su prije svega građanske neprofitne udruge koje vješto spajaju angažiranost i brigu stanovnika i pametno raspolaganje dostupnim resursima iz svih spomenutih izvora, tako da se stvara odgovarajući društveni pritisak na obnovu i razvoj općina, gradova i infrastrukture.”

Na upit tjednika NACIONAL o tome zašto Grad Zagreb, za razliku od ostalih srednjoeuropskih gradova, do sada nije bolje koristio europska sredstva za obnovu i infrastrukturne projekte, Mirjana Zubak, pročelnica gradskog Ureda za programe i projekte Europske unije, odgovorila je kako prilikom usporedbi različitih država u korištenju sredstava EU fondova treba uzeti u obzir nekoliko ključnih čimbenika:

“Prije svega razdoblje u kojem su sredstva korištena te time i mogućnost financiranja određenih aktivnosti, različitost zakonodavnog okvira, te različite prioritete financiranja na razini operativnih programa pojedinih država.” Zubak podsjeća kako financijska razdoblja Europske unije traju sedam godina te se za svako od njih određuju i prioriteti ulaganja u okviru Kohezijske politike, čiji su EU fondovi instrumenti. Prema njenim riječima, u ranijim financijskim razdobljima Europske unije, 2000.-2006. te 2007.-2013., bila su moguća izravna ulaganja u turizam, u okviru čega su države koje su ranije ušle u članstvo EU-a (Poljska, Slovenija, Slovačka, Mađarska itd.) značajno profitirale. Takva mogućnost u trenutnoj financijskoj perspektivi u kojoj Republika Hrvatska, pa time i Grad Zagreb, u najvećoj mjeri koristi sredstva EU fondova, nisu moguća.

Zubak podsjeća kako je u okviru polugodišnjeg razdoblja u kojem je Republika Hrvatska sudjelovala u financijskom razdoblju 2007.-2013. bio jedan takav natječaj i Grad Zagreb je na njega uspješno prijavio te realizirao projekt Modernizacije Zoološkog vrta u Zagrebu – faza I., s nešto više od pet milijuna eura.

Pročelnica Zubak ističe i kako se u okviru ove financijske perspektive otvorila mogućnost ulaganja u građevine koje su zaštićeno kulturno dobro, no za to je na razini cijele Republike Hrvatske, odnosno Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., osigurano daleko manje novaca nego što su potrebe i spremni projekti. Na jedinom takvom natječaju koji je bio raspisan do sada tri gradske ustanove u kulturi (Etnografski muzej, Tehnički muzej Nikola Tesla i Hrvatski prirodoslovni muzej) ostvarile su financiranje izrade cjelovite projektno-tehničke dokumentacije za obnovu svojih objekata i unaprjeđenje kulturne ponude, u vrijednosti od 14,3 milijuna kuna, te su ti projekti spremni za prijavu na prvi sljedeći takav natječaj. U okviru mehanizma Integriranih teritorijalnih ulaganja, na natječaju za revitalizaciju brownfield lokacija Gradu Zagrebu odobrena su dva projekta – Rekonstrukcija i prenamjena zgrade bivše Vojne bolnice za potrebe glazbene škole – Glazbenog učilišta Elly Bašić i Rekonstrukcija objekta napuštene zgrade Zemaljske uzorite pivnice u Kačićevoj 9/2 vrijednosti oko 72,3 milijuna kuna. Zubak napominje i kako Grad Zagreb ima još nekoliko potpuno pripremljenih projekata, koje će čekati odgovarajući natječaji u okviru novog financijskog razdoblja 2021.-2027., za koje su upravo započeli programiranje i planiranje.

Također treba uzeti u obzir činjenicu da za EU sredstva Grad Zagreb može prijaviti isključivo objekte u svome vlasništvu jer je jedan od osnovnih preduvjeta za odobravanje projekata dokaz vlasništva, dok je veliki broj objekata u gradskoj jezgri ili privatno vlasništvo ili vlasništvo Republike Hrvatske te Grad Zagreb u takvim objektima ne može biti investitor ni korisnik bespovratnih sredstava.

 Na pitanje kako su Sofija i Budimpešta uz pomoć europskih fondova uspjele izgraditi metro, ili barem nove linije metroa, pročelnica Zubak odgovara kako se u slučaju navedenih gradova radi o financiranju u ranijim financijskim razdobljima te različitim pravilima financiranja odnosno određivanja prioriteta financiranja.

Prema njenim riječima, u važećem Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. nema mogućnosti financiranja takvih projekata, a kada je prometna infrastruktura u pitanju, naglasak je stavljen na specifične probleme i potrebe kao što su ulaganje u željeznički sektor (u nadležnosti Hrvatskih željeznica), povezivanje postojećeg javnog prijevoza sa željeznicom, sanacija crnih prometnih točaka i slično.

Što se tiče velikih infrastrukturnih projekata u području prometa, Zagreb je ugovorio projekt Rekonstrukcije raskrižja Jadranske avenije i Avenije Dubrovnik – rotor Remetinec, vrijedan 331 milijun kuna, zatim projekt Modernizacije tramvajske infrastrukture u Gradu Zagrebu – faza I., vrijedan 257 milijuna kuna, nabavu 44 nova autobusa za potrebe ZET-a, vrijednu 98,3 milijuna kuna, Pilot projekt Greenway – državna biciklistička ruta broj 2, vrijedan oko 6 milijuna kuna, projekt Modernizacije pješačkih pothodnika povezanih s javnim gradskim prijevozom na području Grada Zagreba, vrijedan 54 milijuna kuna, projekt izrade Masterplana prometnog sustava Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije – 1. i 2. faza, vrijedan oko 23,4 milijuna kuna (dokument koji je osnova za sav prometni razvoj šireg prometnog područja Grada Zagreba i dvije susjedne županije). U ožujku ove godine dodatno su prijavljena četiri prometna infrastrukturna projekta na natječaj u okviru programa CEF – Transport 2019., ukupne vrijednosti oko 442,7 milijuna kuna, za koje se čekaju rezultati odabira. Što se tiče obnove vrtića i škola, Zubak naglašava kako je samo u okviru energetske obnove financirane iz EU sredstava Grad Zagreb proveo 16 projekata obnove objekata škola i vrtića ukupne vrijednosti 87,5 milijuna kuna, koji su odobreni na natječaju 2017. godine, a trenutno provodi 25 projekata obnove objekata u vlasništvu Grada Zagreba odobrenih na natječaju iz 2018. godine. Među njima su glavnina objekti vrtića, škola, sportskih dvorana i zdravstvenih ustanova, ukupne vrijednosti 229 milijuna kuna. I naposljetku, Zubak zaključuje kako Grad Zagreb u ovome trenutku u provedbi ima ukupno 253 projekta financiranih iz sredstava EU-a, čija ukupna vrijednost premašuje 2,8 milijardi kuna, iz gotovo svih područja nadležnosti Gradske uprave, ustanova i trgovačkih društava u vlasništvu Grada.

Iako na papiru ovo sve zvuči dobro, Grad Zagreb, koji se voli hvaliti kako je Beč u malom, ne može se ni po čemu usporediti s Pragom, Bratislavom i Budimpeštom, koji su u doba “mračnog socijalizma” bili u daleko gorem stanju i mnogo zapušteniji. Čak i ako se uzme u obzir činjenica da je Hrvatska do 1995. bila u ratu, a da je proces integracija u EU počeo 2000. godine, radi se o punih 20 godina, za vrijeme kojih se moglo napraviti mnogo toga da je postojala vizija i da se gradski novac trošio namjenski. A sve to vrijeme na čelu grada bio je Milan Bandić. Koji je iza sebe ostavio kaos i ružne betonske fontane.