Scott Walker, 47-godišnji guverner američke savezne države Wisconsin, donedavno je bio relativno nepoznat političar kojeg su čak i bolji poznavatelji političkih prilika u SAD-u povezivali samo s velikim prosvjedima sindikata u toj saveznoj državi, u ožujku 2011. godine. Međutim, u proteklih nekoliko tjedana Walker je postao glavni favorit za republikanskog kandidata za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, na izborima koji će se održati u studenome iduće godine. Iako je do prvih predizbora na kojima će Republikanska stranka birati svog kandidata za predsjednika SAD-a ostalo još deset mjeseci, borba za kandidaturu krenula je već nakon izbora za Kongres koji su održani u studenome prošle godine, a na kojima su republikanci odnijeli uvjerljivu pobjedu i preuzeli kontrolu nad oba doma američkog parlamenta.

[quote_box_center]

• Guverner države Wisconsin neočekivano je postao glavni kandidat Republikanske stranke za idućeg predsjednika SAD-a

• Naime, njegova popularnost nije dobro prihvaćena u vodstvu te stranke

[/quote_box_center]

Scott Walker, guverner države Wisconsin, vodi u anketama uoč republikanskih predizboraFoto: Guliver/Getty Images/ Darren Hauck

WALKEROVA POPULARNOST iznenadila je mnoge američke političke analitičare i komentatore, ali i neke članove Republikanske stranke koji su očekivali da će nominaciju te stranke bez većih problema osvojiti Jeb Bush, bivši guverner Floride i sin bivšeg predsjednika Georgea W. Busha. Međutim, posljednje ankete pokazuju da Walker ima podršku 25 posto simpatizera Republikanske stranke, dok Jeba Busha podržava 16 posto republikanaca. Walker ima prednost pred Bushom i u anketi koja je provedena u Iowi, gdje će se u siječnju iduće godine održati prvi predizbori. Također je Walker najpopularniji republikanski kandidat i u anketi koja je provedena u Teksasu, što je šokiralo američke analitičare jer se među potencijalnim kandidatima za predsjednika SAD-a nalaze i teksaški senator Ted Cruz i bivši guverner te države Rick Perry. Rezultati tih anketa pokazali su da vodstvo Republikanske stranke mora ozbiljno računati na Walkera kao mogućeg kandidata, iako on baš ne uživa njihovu podršku te bi oni na tom mjestu voljeli vidjeti još jednog člana obitelji Bush. Razloga za to je više, jedan od glavnih je taj što smatraju da Jeb Bush može sakupiti više novca za predizbornu kampanju, ali mnogi od njih smatraju i da on ima puno veće šanse za pobjedu u srazu s Hillary Clinton koja će gotovo sigurno biti kandidatkinja Demokratske stranke na izborima za 45. predsjednika SAD-a.

Walker je po svojim konzervativnim stavovima bliži pokretu Tea Party, krajnje desnom krilu Republikanske stranke, i zbog toga je mnoge unutar stranke strah da ne bi imao veće šanse na općim izborima, gdje bi mnogi neopredijeljeni birači prije glasali za Hillary Clinton, nego za kandidata krajnje desnice poput njega. Međutim, unutar Republikanske stranke sve je jači utjecaj krajnje desnice i vrlo je lako moguće da Walker osvoji kandidaturu. To dokazuju i posljednje ankete iz liberalnog New Hampshirea, gdje je Walker potpuno izjednačen s Bushom.

Walker je za guvernera Wisconsina izabran 2010., a zakletvu je položio 3. siječnja 2011. Rođen je u Colorado Springsu, u državi Colorado, a pohađao je Sveučilište Marquette. Poslovnu karijeru započeo je radeći za IBM, a onda je prešao u američki Crveni križ. Političku karijeru počeo je u 22. godini kad se neuspješno pokušao kandidirati za Skupštinu Wisconsina, ali na sljedećim izborima 1993. ipak je uspio i bio je član Skupštine od 1993. do 2002. Nakon što je te godine Tom Ament podnio ostavku, Walker je pobijedio na posebnim izborima za predsjednika okruga Milwaukee. Na toj je poziciji odradio dva mandata, a 2010. godine odlučio se kandidirati za guvernera Wisconsina. Na izborima se suočio s demokratskim protukandidatom, gradonačelnikom Milwaukeeja Tomom Barrettom i pobijedio ga s osvojenih 52 posto glasova.

UBRZO NAKON ŠTO JE PREUZEO DUŽNOST guvernera, Walker je donio odluku zbog koje je došao u središte pozornosti cijele države i koja je obilježila njegovu političku karijeru. Ukinuo je kolektivne ugovore za sve zaposlenike javnih službi i nekim odlukama potpuno je oslabio ulogu sindikata u Wisconsinu. Njegove odluke izazvale su velike prosvjede na kojima je sudjelovalo nekoliko stotina tisuća sindikalista. Usprkos velikim prosvjedima Walker je uspio svoje odluke potvrditi u Skupštini Wisconsina te je potpuno oslabio sindikate u državi koja ima dugu povijest sindikalnih pokreta. Sindikati su izuzetno važan dio američke povijesti i odigrali su veliku ulogu u borbi za radnička prava Amerikanaca. Ali podaci pokazuju da u SAD-u sve manje radnika ima povjerenje u sindikate i broj članova kontinuirano se smanjuje u zadnjih 50 godina.

Od svih pedeset američkih saveznih država Wisconsin je bastion američkog radničkog pokreta i domovina sindikata. Radni dan od osam sati, subota i nedjelja kao neradni dani, kompenzacija radniku u slučaju nezgode na radu, osnivanje prvog i danas najjačeg sindikata (AFSCME) te prvo potpisivanje kolektivnog ugovora dogodilo se u Wisconsinu. Napad na sindikate, pod izlikom proračunske uštede, Walker je proveo na tri razine. Prva, sindikatima je oduzeo mogućnost sklapanja kolektivnih ugovora s poslodavcem, odnosno saveznom državom Wisconsin, te je tako sindikalnim organizacijama umanjio pregovaračku moć. Druga, sindikatima je onemogućio da potražuju dugove i oni tako teže financiraju svoje djelovanje i teže utječu na novu legislativu. Treća razina je zakon prema kojem radnici svake godine moraju izglasati svoj sindikat natrag u postojanje, a manji utjecaj sindikata znači da će sve manje radnika dolaziti na redovite skupštine i broj sindikalnih podružnica će biti sve manji.

WALKEROV USPJEH U RATU PROTIV SINDIKATA, koji su tradicionalno naklonjeni Demokratskoj stranci, nije bio nezamijećen kod donatora Republikanske stranke. Ti donatori su redom velike korporacije kojima je interes da utjecaj sindikata slabi, pogotovo u državama poput Wisconsina. Nakon što je uspio progurati svoj antisindikalni zakon, mnogi su očekivali da će Walkerova popularnost u Wisconsinu pasti i da će gotovo sigurno izgubiti iduće izbore koji su se trebali održati 2014. Međutim, razvoj političkih događaja u Wisconsinu pokazao je njegovu pravu snagu i sve veću slabost demokrata u toj državi koja bi mogla biti ključna na idućim predsjedničkim izborima. Walker je 2012. postao dio američke povijesti kad je postao prvi guverner koji je preživio opoziv, odnosno izvanredne izbore.

Sindikalisti i aktivisti Demokratske stranke uspjeli su prikupiti dovoljno potpisa za raspisivanje prijevremenih izbora za guvernera Wisconsina, a Walkeru je protivnik ponovno bio Tom Barrett. U političkoj povijesti SAD-a nikada ni jedan guverner nije “preživio” izvanredne izbore, ali Walker je na iznenađenje mnogih bez većih problema pobijedio Barretta, drugi put u dvije godine. Svoju popularnost potvrdio je i u studenom prošle godine pobjedom na redovnim izborima, kad je s 5,7 posto prednosti pobijedio kandidatkinju Demokratske stranke Mary Burke.

WALKEROV RAT PROTIV SINDIKATA tu nije stao i početkom godine u proceduru je uputio zakon kojim bi još više oslabio ulogu sindikata u Wisconsinu. Riječ je o tzv. zakonu “right to work” ili zakonu o pravu na rad koji je na snazi u 25 američkih saveznih država, a kojim se ukida obveza radnika da plaćaju članarinu sindikatima. Takav zakon dosad je bio na snazi uglavnom u državama na jugu SAD-a, ali rastom popularnosti republikanaca i u nekim tradicionalno demokratskim državama povećava se i broj onih koje su uvele taj zakon. Istovremeno s uvođenjem zakona o pravu na rad rastu i donacije velikih korporacija Republikanskoj stranci, a slabljenjem utjecaja sindikata padaju donacije Demokratskoj stranci jer su baš sindikalne organizacije njezin najveći donatori. Skupština Wisconsina prošlog je tjedna potvrdila zakon o pravu na rad, a Walker je u ponedjeljak taj zakon i potpisao, čime je vjerojatno sebi osigurao još poneki milijun dolara donacija za kampanju.

WALKEROVA POPULARNOST NAKON OVOG POTPISA nedvojbeno će porasti unutar Republikanske stranke, ali političke analitičare i stratege te stranke zabrinjava da bi njegova kandidatura mogla odbiti neopredijeljene glasače koji su bliži političkom centru i koji ne odobravaju slabljenje uloge sindikata. Kad se tome doda i to da bi kandidatura Hillary Clinton automatski povukla i veliki broj ženskih glasača, republikanci sa skepsom gledaju na Walkerovu kandidaturu. Njegovi konzervativni stavovi o pobačaju, imigrantskoj politici i protivljenje Obaminoj zdravstvenoj reformi sigurno neće pomoći u privlačenju glasova žena i neodlučnih birača centra.

Walkeru sigurno neće pomoći ni gafovi koje je radio nakon što je preuzeo vodstvo u anketama, a koji su uglavnom povezani s njegovim neiskustvom kad je riječ o vanjskoj politici. Tako je na pitanje jednog novinara o tome smatra li da je sposoban riješiti problem Islamske države Walker odgovorio da je “uspio pobijediti u ratu sa sindikatima pa da će tako pobijediti i u ratu protiv Islamske države”. Takvu izjavu jedva su dočekali njegovi protukandidati i stratezi Republikanske stranke koji se protive njegovoj kandidaturi. Oni smatraju da je ta izjava dokaz Walkerova neiskustva i neznanja kada je riječ o vanjskoj politici, za koju se očekuje da će biti jedna od ključnih tema predsjedničke kampanje. Da mu je vanjska politika slaba točka, priznao je i sam Walker koji se posljednjih dana sastao s nekoliko bivših veleposlanika i dužnosnika State Departmenta, od kojih je tražio savjete o vanjskoj politici. Jedan od njih bio je i bivši državni tajnik Henry Kissinger koji je već prije podržao Walkerovu kandidaturu za predsjednika SAD-a.

Usprkos Kissingerovoj podršci pred Walkerom je teška borba protiv Busha i cjelokupnog republikanskog establišmenta koji u njemu ne vide idealnog kandidata na izborima, koji su za tu stranku od presudne važnosti jer imaju povijesnu šansu potpuno preuzeti političku vlast u SAD-u i većini u oba doma Kongresa dodati i republikanskog predsjednika. Hoće li članovi stranke poslušati savjete vodstva ili će izabrati mladog, uspješnog guvernera, znat će se otprilike za godinu dana, a do tada Amerikance očekuje još jedna od zanimljivijih predsjedničkih kampanja u novijoj povijesti.