Pripadnici američke vojske i vojnici privatnih vojnih tvrtki iz SAD-a silovali su od 2003. do 2007. godine najmanje 54 maloljetne osobe u Kolumbiji. Rezultati su to višegodišnjeg istraživanja što je potkraj ožujka ove godine objavljeno u izvješću zajedničkoga povjerenstva kolumbijske vlade i Revolucionarne vojske Kolumbije (FARC, Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia). U izvješću objavljenome na 800 stranica osobito se ističe kako su svi vojnici koji su počinili ta kažnjiva djela prošli nekažnjeno, bez sudskoga postupka napustivši tu zemlju u kojoj su provodili, kako se navodi u izvješću, seksualni imperijalizam.

“Najmanje 54 kolumbijska maloljetnika, od kojih barem jedno nije imalo više od 12 godina, bila su žrtve spolnog zlostavljanja što ga je počinila američka vojska od 2003. do 2007. godine”, piše u izvješću Povijesne komisije za sukob i njegove žrtve (Comisión histórica del conflicto y sus víctimas), objavljenome na internetskom sajtu Colombia Reports na engleskom jeziku. Komisija je isprva istraživala uzroke nasilja i posljedice građanskog rata u Kolumbiji kojima je bilo izloženo civilno stanovništvo. Sukob između vojske kolumbijske države i FARC-a počeo je još 1965. i u njemu je smrtno stradalo oko 220.000 ljudi, a čak se 5,7 milijuna osoba smatra nestalima. Posljednjih se godina situacija ipak smirila i pregovarači pokušavaju mirovnim pregovorima okončati dugotrajne sukobe, u koje se svojedobno uključio i SAD. Upravo je uloga američkih vojnika šokirala istražitelje, koji nisu očekivali da će otkriti seksualne zločine tolikih razmjera.

Prema podacima iz istraživanja, najmanje 53 djevojčice 2004. spolno su zlostavljane u gradovima Melgar i Girardot, samo 100 km od glavnoga grada Bogote. Američki vojnici i plaćenici ne samo što su kršili zakone, nego su čak svoje “pothvate” snimali i prodavali kao pornografsku robu. Jedno dijete, mlađe od 12 godina, silovala su 2007. u Melgaru dvojica američkih vojnika. Kolumbijska je vojska cijelo vrijeme vodila evidenciju počinjenih seksualnih zločina protiv civilnog stanovništva.

Spolno zlostavljanje žena u Kolumbiji nije novost. Spomenute 54 optužbe tek su djelić onoga što bi se moglo prijaviti tijekom već 50-godišnjih sukoba. Nisu to ni prva izvješća o spolnom zlostavljanju što su ga počinili američki vojnici u Kolumbiji. Prema pisanju lista El Turbión (Vihor), 2006. bilo je 23 seksualnih zlostavljanja, a još je 14 prijavljeno sljedeće godine. Prema službenim podacima o žrtvama što ih je objavio portal Colombia Reports, evidentirane su 7234 osobe ženskog spola koje su bile žrtve takvih zločina. Najviše su ih ipak počinili kolumbijska vojska, FARC i druge paravojne skupine, služeći se silovanjima kao oblikom ratovanja, a u istu svrhu i prisilnim pobačajima i sterilizacijama. Još je žalosnije da je to tek mali postotak stvarnog broja žrtava, jer golema ih većina nikad nije prijavila užase što su ih pretrpjele. Izvještaj iz Oxfama objavljen 2009. otkrio je da je između 60 i 70 posto svih Kolumbijki pretrpjelo neki oblik nasilja: fizičko, psihološko, seksualno ili političko. Statistički, u tih 50 godina svakog su sata trpjele tri žrtve! Računa se da gotovo 90 posto svih zločina nikad nije prijavljeno.

Autore studije zabrinjava to što su im američki vojnici koji su počinili te zločine nedostupni, a u SAD-u ne postoji želja da budu izvedeni pred sud. Čim je izvještaj objavljen, glasnogovornica američke vojske zanijekala je sve optužbe: “Nismo vidjeli dokaze koji potkrepljuju te teške optužbe.”

“Unatoč obilju informacija o spolnom nasilju, nekažnjavanje je dogovoreno bilateralnim sporazumima koji jamče diplomatski imunitet američkih dužnosnika, pa čak i kad je posrijedi seksističko i diskriminatorno ponašanje poznato kao seksualni imperijalizam”, požalio se jedan od autora izvješća, Renán Vega, profesor na Državnom pedagoškom sveučilištu u Kolumbiji.

Bilateralnim sporazumom Kolumbije i SAD-a iz 1974., na koji se osvrnuo Vega, američke trupe u Kolumbiji dobile su diplomatski imunitet. Stoga mnogi Kolumbijci i ne pomišljaju na ikakve tužbe protiv njih. U izjavi za američki portal Daily Beast glasnogovornica Vojske SAD-a Cynthia Smith ponovila je da nikakve interne istrage neće biti jer nema dokaza da su američki vojnici počinili zločine, ali je dopustila mogućnost da se istraga ipak pokrene pronađu li istražitelji nove dokaze. Smith je također izjavila kako apsolutno ne dolazi u obzir da bilo koji američki vojnik bude izručen Kolumbiji bude li protiv njega pokrenut sudski proces u toj državi.

Koliko su Sjedinjene Američke Države dalekosežno zaštitile svoje vojnike, svjedoči i majka koja tvrdi da je njezina 12-godišnja kći bila silovana 26. kolovoza 2007. Za najveće kolumbijske novine El Tiempo izjavila je da joj je kći nestala nakon što je otišla na zahod u gostionici u centru Melgara blizu koje je američka vojna baza. Sljedećeg jutra nekoliko je svjedoka vidjelo dvojicu vojnika kako ostavljaju djevojčicu u parku. Kad je majka otišla u bazu suočiti se s muškarcima za koje tvrdi da su joj silovali kćer, dobila je, kaže, sljedeći odgovor: “Tvoja kći je k*****a, ništa se ovdje nije dogodilo.” Navodno su dvojica muškaraca poslana kući i nikad im se nije sudilo, unatoč naporima kolumbijskih tužitelja. Vojska SAD-a nije htjela objaviti njihova imena, uz napomenu da je sa žrtvom u Kolumbiji htio porazgovarati specijalni agent, ali mu to nije bilo dopušteno. Žrtvina je pak majka dodala da ju je posjetio visoki časnik Vojske SAD-a i ponudio joj da potpiše neki dokument na engleskom, što ga ona nije razumjela pa ga, razumije se, nije htjela potpisati. Taj je, veli, časnik nosio pištolj, što Vojska SAD-a poriče, tvrdeći da je agent s majkom djevojčice razgovarao na tečnom španjolskom.

Međutim, kolumbijski su mediji doznali imena one dvojice muškaraca preko tužiteljstva (javnog odvjetništva), koje je objavilo da su narednik Vojske SAD-a Michael J. Coen i pripadnik privatne vojne tvrtke Cesar Ruiz odvukli djevojčicu u prostor unutar vojne baze SAD-a i ondje ju silovali. Ali kolumbijskim državnim odvjetnicima nije bila dopuštena komunikacija s osumnjičenicima, koji su, ubrzo nakon što je kolumbijsko državno odvjetništvo podnijelo zahtjev da s njima porazgovara, avionom napustili Kolumbiju.

Ali ni tu nije bio kraj nedaćama žrtvine majke, koja je naposljetku morala otići iz Melgara, jer su joj američki vojnici stacionirani u tom gradu često prijetili. Vojnici Coen i Ruiz još su uvijek na slobodi i protiv njih nije pokrenut kazneni postupak, iako su vlasti SAD-a obećale da će do u tančine istražiti taj zločin.

Kolumbija nije prva država koja se suočila s problemom nediscipliniranih američkih vojnika, koji već dugi niz godina izbjegavaju optužbe za razne zločine diljem svijeta. Slučajeva slični ovomu u Kolumbiji, u kojima postoje poprilično utemeljene sumnje da je bilo spolnog zlostavljanja stotina civilnih osoba, bilo je i u Japanu, Južnoj Koreji i na Filipinima, a pitanje je što se događa u Afganistanu i Iraku, gdje nitko osim Amerikanaca ne može istražiti moguće zločine.

Poznato je da Amerikanci ne izručuju svoje vojnike Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu, a s većinom zemalja u kojima postoje njihove vojne baze potpisali su bilateralne sporazume slične onomu koji je potpisan s Kolumbijom. Zbog toga je broj američkih vojnika osuđenih za ratne zločine zanemariv u odnosu na brojne zločine za koje su osumnjičeni u mnogim zemljama na raznim kontinentima.

Kolumbijski predsjednik Juan Manuel Santos Calderón nakon izbijanja ovoga međunarodnog skandala izjavio je da je čak i Sveta Stolica reagirala nakon pedofilskih skandala unutar Katoličke crkve i da jedino još pedofile unutar američke vojske i privatnih vojnih postrojbi iz SAD-a štiti imunitet protiv kaznenog progona. Kolumbijski mediji objavili su da je američko vojno osoblje između 2004. i 2007. počinilo do 90 spolnih zlostavljanja, što žena, što djece, ali Vojska SAD-a tvrdi da ne zna za te navodne zločine. Ako su samo u Kolumbiji vojnici SAD-a u tri godine počinili 90-ak spolnih zločina, može se prema računu vjerojatnosti pretpostaviti koliko takvih zločina ima diljem svijeta. Nažalost, američka vojska tu brojku skriva od javnosti, a jedina konzekvencija koju snosi velika većina onih koji su za njih osumnjičeni samo je ukor potpisan od njima nadređenih u vojnoj hijerarhiji.