Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić prošlog je tjedna podnio tužbu Ustavnom sudu jer smatra da je došlo do neregularnosti prilikom izbora za Državno sudbeno vijeće. Kolakušić je na tim izborima izgubio od suca Nediljka Bobana, koji je već odradio dva mandata u DSV-u, pa bi njegov treći mandat prema Kolakušiću bio protivan Zakonu i Ustavu. Osporavanje rezultata izbora za Državno sudbeno vijeće posljednji je u nizu javnih istupa ovog suca koji je u javnosti postao poznat nakon što se upustio u borbu protiv predstečajnih nagodbi za koje je rekao da su najveća pljačka u samostalnoj Hrvatskoj. Zbog svog se javno izrečenog stava našao na udaru tvorca predstečajnih nagodbi, bivšeg ministra financija Slavka Linića, ali i nekih svojih kolega. U razgovoru za Nacional Kolakušić otkriva razloge zbog kojih je podnio tužbu Ustavnom sudu, kao i smatra li još uvijek da su predstečajne nagodbe najveća pljačka u Hrvatskoj. Kolakušić govori i o svojim političkim ambicijama te o optužbama nekih kolega da ima nerazmjerno veliku imovinu.

[quote_box_center]

• Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu za Nacional govori zašto je zbog izbora Državnog sudbenog vijeća podnio tužbu Ustavnom sudu

• Otkriva zašto i dalje smatra da su predstečajne nagodbe najveća pljačka Hrvatske, što misli o prijedlogu predsjednice o ustavnosti ovršnog zakona, ima li političkih ambicija i je li bogat

[/quote_box_center]

NACIONAL: Zašto ste odlučili podnijeti Ustavnu tužbu zbog izbora članova Državnog sudbenog vijeća?

Kao građanin, pravnik i sudac osjećam obvezu poštivati Ustav RH pa očekujem da to čine i sve institucije u državi. Smatram neprihvatljivim da se jednostavne i lako razumljive odredbe Ustava tumače od prilike do prilike, od osobe do osobe.

NACIONAL: Koji su bili argumenti Vijeća Vrhovnog suda za odbijanje vašeg prigovora?

Da se izmjena Ustava kojom je 2010. propisano da “nitko ne može više od dva puta biti član DSV-a” ne primjenjuje na one koji su već prije dva puta bili članovi DSV-a.

NACIONAL: Smatrate li da je takva odluka rezultat lobiranja i nekih zakulisnih igara ili samo pogrešno tumačenje Ustava i Zakona o DSV-u?

Temeljnu neustavnost i nezakonitost postupka izbora članova DSV-a vidim u tome što takvo tumačenje nije javno objavljeno prije održanih izbora pa da svi suci i kandidati sami protumače smisao ustavne odredbe i donesu samostalnu odluku.

NACIONAL: Što ako Ustavni sud prihvati vašu tužbu?

Zakon o DSV-u ne određuje što bi se trebalo dogoditi u tom slučaju, ponoviti izbor ili nešto drugo, ali Ustavni je sud ovlašten da odredi način provedbe svoje odluke.

NACIONAL: Kakav je vaš odgovor onima koji tvrde da ste podnijeli ovu tužbu jer ne možete prihvatiti poraz na izborima za DSV?

Neka se zapitaju što bi oni učinili saznavši da je u postupku izbora za jedno od najviših tijela vlasti RH grubo povrijeđen Ustav RH. Bi li poduzeli sve pravne korake za zaštitu najvišeg propisa koji utvrđuje koje su vrijednosti i zabrane najvažnije u društvu, ili bi se pravili da se ništa nije dogodilo?

NACIONAL: Zbog čega ste se kandidirali za mjesto u Državnom sudbenom vijeću i kako gledate na rad te institucije proteklih godina?

Za mene je to najveća čast koju jedan sudac može ostvariti u karijeri s obzirom na to da članovi DSV-a predstavljaju suce i imaju dužnost osigurati samostalnost i neovisnost sudbene vlasti. Budući da su to jedini izbori u pravosuđu koji se provode na temelju neposrednog glasovanja svih sudaca, ta činjenica daje velik autoritet i legitimitet za poduzimanje svega što je potrebno kako bi pravosuđe bilo onakvo kakvo hrvatski građani zaslužuju, stručno, samostalno i neovisno u odnosu na druge grane vlasti. Međutim, izbori za članove DSV-a trebali bi biti organizirani na posve drukčiji način. Kandidati bi trebali imati mogućnost da svoje stavove iznesu svim sucima, a svi bi suci trebali imati pravo postaviti pitanja koja smatraju bitnima i dobiti na njih odgovore. Tako bi se znatno smanjio utjecaj lobija u postupku izbora. Već godinama suci daju glas kandidatima koje nisu nikada vidjeli niti čuli, ali ih im je netko od kolega preporučio. Potpuno mi je neprihvatljivo da član DSV-a, kao i članovi njegove obitelji, budu imenovani za suca ili napreduju za vrijeme njegova mandata člana DSV-a. Sad je zakonom onemogućeno napredovanje članova DSV-a, ali ne i imenovanje i napredovanje članova obitelji. Smatram da ne postoji ni jedan opravdani razlog zašto bi itko bio član DSV-a više od jedanput.

NACIONAL: Nezadovoljni ste ulogom DSV-a pri izboru novih sudaca i smatrate da je prevelika uloga Državne škole za pravosudne dužnosnike u tom procesu. Zbog čega?

Nažalost, propisima je trenutačno relativizirana uloga DSV-a u izboru sudaca, jer se budući suci takoreći odabiru već u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike s obzirom na to da DSV imenuje suce na temelju ostvarenih ocjena u školi. Državna škola po uzoru na Francusku jedna je u nizu katastrofalnih zakonodavnih pogrešaka u hrvatskom pravosuđu, podneseni su brojni prijedlozi za ocjenu ustavnosti koji godinama nisu riješeni, među kojima su i prijedlozi Udruge sudaca i sudskih savjetnika. Francuski sustav obrazovanja sasvim je drukčiji od hrvatskog i logično je da osobe koje nisu pravnici ondje steknu barem temeljna znanja o pravu prije nego što postanu suci. Suci su se u našem sustavu desetljećima educirali kroz sudsko vježbeništvo i savjetništvo. Polaže se pravosudni ispit, koji je vjerojatno najzahtjevniji stručni ispit, nakon čega slijedi višegodišnje sudsko savjetništvo prije imenovanja za suca. Sada su sve to radno iskustvo i staž izbrisani pa sudski savjetnici i odvjetnici koji žele i imaju kvalitetu da budu imenovani sucima moraju poput prvašića iznova pohađati školu teorijskog tipa. Zamislite da kirurgu s deset godina rada, tijekom i nakon specijalizacije, onemogućite da obavlja svoj posao dok ne završi neku novoizmišljenu dvogodišnju teorijsku školu, uvedenu isključivo radi dodvoravanja Francuskoj, koja je u vrijeme pripreme tog propisa predsjedala EU i izmišljanja dodatnog izvora prihoda pojedincima. Uvođenjem škole faktički je iskusnim i kvalitetnim sudskim savjetnicima i odvjetnicima onemogućeno da budu izabrani za suce. Imamo apsurdnu situaciju da tisuće pravnika udovoljavaju formalnim uvjetima za imenovanje za suca ili predsjednika Ustavnog ili Vrhovnog suda, dok istovremeno samo nekoliko, uglavnom mlađih kolega, udovoljava uvjetima za imenovanje za suca na mali prvostupanjski sud. Zbog takvog sustava sudačka mjesta na manje atraktivnim sudovima ostaju nepopunjena, a za imenovanje za suca Ustavnog suda nije propisan kao uvjet čak ni položeni pravosudni ispit.

NACIONAL: Poznati ste kao žestok kritičar predstečajnih nagodbi. Mislite li još uvijek da je to najveća pljačka otkako je Hrvatska samostalna država?

Volio bih da sam bio u krivu, ali, nažalost, nisam. Iako su neke nezakonitosti izišle na vidjelo, ogroman ih se broj još uvijek skriva u tami. Kroz taj zakon provučeno je oko 50 milijardi kuna. Nakon velikog broja proučenih predmeta predstečajnih nagodbi i u njima utvrđenih potraživanja, za koja je na prvi pogled očito da ne postoje ni prema Zakonu o obveznim odnosima ni prema samom Zakonu o predstečajnim nagodbama, zaključak se nametnuo sam po sebi.

“Nekim tvrtkama otpisivalo se i 90 posto duga u predstečajnim nagodbama, 70 posto glavnice i sve kamate, a obrtnicima u pravilu ni kuna glavnice. To je lijepo, ali nije pravedno”Foto: Josip Regović

NACIONAL: Slavko Linić, kreator Zakona o predstečajnim nagodbama, tvrdi da se tim nagodbama naplaćuje 55 posto potraživanja i da se tako spasilo 30.000 radnih mjesta?

Ti podaci ne odgovaraju činjenicama i potpuno je nejasno otkud te brojke. Da se dugovi nisu otpisivali samo nekima, nego svima, mogli bismo govoriti o spašavanju 60.000 radnih mjesta i još boljim rezultatima predstečajnih nagodbi. Međutim, ne spominju se radna mjesta u tvrtkama koje su završile u stečaju zbog tih istih predstečajnih nagodbi, ne spominju se ni otkazi u tvrtkama vjerovnika. Pojedinim tvrtkama u predstečajnim nagodbama otpisivalo se i 90 posto duga, 70 posto glavnice i sve kamate, a obrtnicima u pravilu ni kuna glavnice. Govori se kako sada te tvrtke redovito uplaćuju državna davanja. To je lijepo, ali nije pravedno ako taj princip ne primijenimo na sve prema istim kriterijima. Kad bismo građanima otpisali sve dugove, uvjeren sam da bi i oni mogli plaćati sve svoje nove obveze. Nejednakost i netransparentnost najveći su neprijatelji svakog društva.

NACIONAL: Prošlog tjedna Uskok je objavio da Slavko Linić nije oštetio državu u slučaju predstečaja tvrtke Spačva. Kakav je vaš komentar te odluke?

Ne mogu komentirati konkretne sudske postupke i odluke.

NACIONAL: Slavko Linić bio je jedan od najvećih kritičara kuponske privatizacije pa je one koji su u njoj sudjelovali često prozivao za kriminal. Mogu li se povući neke paralele između kuponske privatizacije i predstečajne nagodbe, jer je u oba slučaja sve provedeno po zakonu, ali je sam zakon omogućio pljačku?

Predstečajni zakon sigurno je najveća sramota našeg zakonodavstva i pravosuđa. Još uvijek su tajni podaci o tome koliko je dosad uplaćeno novca u državni proračun na temelju sklopljenih nagodbi u odnosu na ukupna potraživanja, kao i za koliko su prodane nekretnine koje su prihvaćene kao način podmirenja obveza prema proračunu u tim postupcima, a da bismo mogli ocijeniti realnost procjena njihove vrijednosti. Mislim da sve to govori samo za sebe.

NACIONAL: Može li uopće nakon ovakve odluke Uskoka Linić odgovarati zbog predstečajnih nagodbi?

U našem društvu sve je moguće, a ujedno i nemoguće.

NACIONAL: Je li vas ikad kontaktirao netko iz Vlade i pitao za savjet prilikom donošenja novog Stečajnog zakona?

Nažalost, nije. Rado bih im iznio prijedloge kolega, kao i svoje vlastite stavove. Smatram da samo oni koji u praksi primjenjuju propise mogu predvidjeti stvarne učinke novih propisa i koje su im mane.

NACIONAL: Jesu li se neke stvari promijenile nakon što je Vlada potkraj prošle godine predstečajne nagodbe uvrstila u Stečajni zakon?

Novi Stečajni zakon još nije donesen. Nalazi se u saborskoj proceduri i nešto je manje loš od prethodnoga, ali neće pomoći oporavku hrvatskog gospodarstva jer je za to potrebno izmijeniti cijeli niz povezanih zakona. Često se u javnosti ponavlja mantra da pravo nije uvijek pravda. Upravo suprotno, jedini smisao prava jest ostvarenje osjećaja pravde u svakoj pojedinoj državi, uz uvažavanje običaja i kulture tog prostora. Ta se mantra ponavlja kako bi se na mala vrata omogućilo donošenje zakona kojima se pogoduje raznim lobijima i pojedincima. Jedan od najizraženijih ljudskih osjećaja jest osjećaj za pravdu i tu je uloga pravosuđa nezamjenjiva, ono mora stajati na braniku zaštite prava građana. Zakonima se određuje apsolutno sve, traje li sudski postupak mjesec dana ili nekoliko godina, štite li se interesi građana ili unaprijed poznatih lobija i pojedinaca.

NACIONAL: Kako gledate na odluku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da zatraži ocjenu ustavnosti nekih dijelova Ovršnog zakona?

Podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona pripada u izravne ovlasti predsjednice i dobro je da se od samog početka svog mandata koristi svojim ustavnim ovlastima.

NACIONAL: Je li pošteno da neki građani zbog stotinjak kuna duga ostanu bez imovine vrijedne nekoliko stotina tisuća kuna?

Kao društvo to nismo smjeli dopustiti. Međutim, zbog ekstrazarade nekoliko pojedinaca danas je to naša realnost. S jednim normalnim Ovršnim zakonom, kakav je u Hrvatskoj postojao 60-ak godina, broj blokiranih građana ne bi bio veći od nekoliko desetaka tisuća, bez obzira na iznimno tešku ekonomsku situaciju.

NACIONAL: Ustavni sud je postao nezaobilazan faktor u političkom životu Hrvatske pa je suspendiran i jedan cijeli zakon. Kako komentirate rad tog suda i slažete li se s kritičarima koji smatraju da je Ustavni sud proširio svoje ovlasti i postao “četvrta grana” vlasti?

Ustavni sud određen je Ustavom RH kao neka vrsta četvrte grane vlasti, korektor odnosa između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Međutim, ovlasti Ustavnog suda i njegova djelokrug preširoko su propisani pa je zatrpan predmetima, zbog čega dvije godine nije mogao riješiti prijedloge za ocjenu zakonitosti Zakona o predstečajnim nagodbama “teškog” 50 milijardi kuna hrvatskih građana. Budući da suce Ustavnog suda izravno biraju političari, nužno je da njegov sastav bude izbalansiran tako da ni jedna politička opcija nema prevlast.

NACIONAL: Imate li možda ambiciju jednoga dana postati sudac Ustavnog suda?

Suci Ustavnog suda imaju istinske mogućnosti i ovlasti štititi temeljna prava građana i poduzetnika, ali o toj funkciji nisam nikada razmišljao. Uvijek sam htio postati sudac Trgovačkog suda. Imao sam dovoljno upornosti da to i ostvarim. Naime, prije izbora za suca tri sam se godine usavršavao kao vježbenik i sudski savjetnik na Trgovačkom sudu, a potom deset godina kao savjetnik i viši sudski savjetnik na Upravnom sudu RH.

NACIONAL: Kako gledate na odluku Vlade da oprosti dugove najsiromašnijim građanima?

Ne bih je mogao komentirati prije nego što vidim financijske i stvarne učinke na standard građana, odnosno u kojoj je mjeri i u kojem postotku građanima olakšana ova teška financijska situacija.

NACIONAL: Smatrate li, kao neki vaši kolege, da se vlada previše miješa u sudstvo i vrši pritisak na suce?

Direktan pritisak na suce nisam primijetio niti mi je itko od kolega nešto slično rekao. Ali na primjeru Zakona o predstečajnim nagodbama i više je nego očit posredni pritisak. Tim “zakonom” sucima je takoreći onemogućeno da rade svoj posao i da budu suci. Ministarstvo pravosuđa sada je izradilo prijedlog izmjene Zakona o DSV-u prema kojem se uvode obavještajno-sigurnosne provjere kandidata za suce i suce koji se žele kandidirati za drugi sud. To je direktan udar na jednakost triju vlasti. Zar nije logičnije istodobno na parlamentarnim izborima uvesti i provjeru kandidata, od kojih se poslije biraju saborski zastupnici i članovi Vlade koji odlučuju o milijardama kuna, za razliku od sudaca koji ponekad odlučuju o samo nekoliko stotina kuna. Budući da je obavještajni sustav pod izravnim nadzorom drugih dviju grana vlasti, jasno je da je to “dobar put” za eliminaciju sudaca koji misle svojom glavom, u potpunoj tišini, bez ikakva obrazloženja. Indirektan utjecaj vrlo je snažan. Različitim propisima omogućeno je da takoreći ne postoji ni jedan sudac velikog suda protiv kojeg se ne može pokrenuti stegovni postupak, iako je, primjerice, ostvario i 130 posto “okvirnih mjerila”. Kako je to moguće? Ako u sudnici imate 600 predmeta i morate godišnje donijeti 400 presuda za koje vam je potrebno minimalno 2400 radnih sati, a godina ih ima 1750, ne možete ravnomjerno poduzeti radnje u svim drugim predmetima koji su vam dodijeljeni pa vas arbitrarno mogu pozvati na odgovornost. Ako pak ravnomjerno poduzimate radnje u svim predmetima, ne možete ostvariti okvirna mjerila i opet vas mogu pozvati na odgovornost. Velik je udar na neovisnost sudske vlasti to što pravosuđe ne raspolaže novcem koji mu pripada, već njime raspolaže izvršna vlast.

NACIONAL: Imate li političkih ambicija i kako gledate na to da neki vaši kolege, poput Ivana Turudića, otvoreno podržavaju jednu političku opciju?

Nemam političkih ambicija, ali uvjeren sam da je pitanje pravosuđa ključno pitanje u društvu i da jedino potpuno neovisno i kvalitetno pravosuđe može biti korektor negativnih društvenih pojava. Ne smatram da kolega Turudić otvoreno podržava neku od političkih opcija, cijenim njegovu hrabrost i otvorenost. Pristup i način izlaganja pojedinih pitanja stvar je naše osobnosti, koja se nekomu može svidjeti ili ne.

NACIONAL: Kako biste ocijenili rad ministra pravosuđa? Koje je pozitivne stvari učinio, a koje negativne?

Poboljšani su neki zakoni, ali nije dovoljno učinjeno na pripremi propisa i uvažavanja mišljenja struke pri donošenju zakona u nadležnosti Ministarstva i tu postoji veliki prostor za napredak.

NACIONAL: Koji su trenutačno najveći problemi hrvatskog sudstva i kako se mogu riješiti?

Hrvatski suci rješavaju znatno veći broj predmeta od europskih kolega, koji često imaju i po nekoliko savjetnika i suradnika koji im pripremaju odluke i proučavaju spise, dok su hrvatski suci daktilografi i informatičari, a ako im ostane nešto vremena, mogu biti i suci. Međutim, efikasnost pravosuđa na iznimno je niskim granama. Prema dostupnim informacijama, naplata u trgovačkim sporovima iznosi samo oko 8 posto. Zašto je to tako? Ponajprije stoga što su naši zakoni potpuno neprilagođeni vremenu i prostoru u kojem živimo pa su nerijetko pisani u interesu pojedinih lobija, a potom zbog nevjerojatne količine broja sudskih predmeta, koje opet generiraju nedovoljno promišljeni zakoni. Dakle, nužno je donijeti jednostavne zakone koji će omogućiti brze sudske postupke. Što je veći broj propisa s velikim brojem odredbi, to je pravna nesigurnost veća.

NACIONAL: Kako kolege suci gledaju na vaš javni angažman, jeste li doživjeli kakve neugodnosti?

Brojni kolege podržavaju moj javni angažman i slažu se s mojim stavovima. Naravno, ima i onih koji misle suprotno. Razumijem njihov stav, ali sam uvjeren da su u pravosuđu nužne velike promjene i da “tišina” neće pomoći njihovu nastupanju. Volim razmjenjivati svoja promišljanja s kolegama i često uvažavam njihova mišljenja, na temelju kojih korigiram vlastite stavove. Nerijetko temeljimo svoje stavove na mišljenjima okoline i činjenicama koje su nam dostupne pa smatramo da znamo sve odgovore, ali dok ih ne suprotstavimo spoznajama drugih osoba, raspolažemo samo djelićem istine.

NACIONAL: Neki vas kolege optužuju da imate nerazmjerno veliku imovinu, pa i stan u Ban centru.

Moram priznati da to još nisam čuo, ali sad me nasmijalo. Hm, Ban centar, odlična lokacija, premda je Cvjetni trg bolja, ali istina je da sam vlasnik stana od 39 m2 u zagrebačkom kvartu Savica, koji mi je darovao otac, te stana od 16 m2 na Trešnjevci. Većinu ušteđevine također mi je darovao otac, koji je nakon 24 godine upravnih i sudskih postupaka ostvario naknadu za izvlaštenu obiteljsku kuću.