Osječki ogranak HDZ-a donio je prije nekoliko dana odluku da će gradonačelniku Ivanu Vrkiću pružati samo tehničku podršku u Gradskom vijeću, i to, kako su rekli, od projekta do projekta. Tvrde da tako prave odmak od SDP-a i HNS-a koji čine okosnicu neformalne koalicije u gradu. Razlozi takve odluke, kaže Damir Kramarić, predsjednik osječkog HDZ-a u ‘’mentalnoj su higijeni’’ zbog odnosa HNS-a i SDP-a prema hrvatskim braniteljima i predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović.

[quote_box_center]

• “Želimo li pokrenuti zemlju, morat ćemo u budućnosti povezivati SDP i HDZ, ne zato što su lijevi ili desni, nego stoga što ni u jednoj od tih stranaka pojedinačno nema dovoljno kapaciteta”

• Osječki gradonačelnik Ivan Vrkić u razgovoru za Nacional izjavio je kako ne misli da je vlast u krizi

[/quote_box_center]

Osječki gradonačelnik Ivan Vrkić u razgovoru za Nacional izjavio je kako ne misli da je vlast u krizi. Nakon što je dobio izbore, pokušava spajati naizgled nespojivo – lijeve i desne, što mu je, kako uvjerava Nacionalovu ekipu koju je primio u svom uredu u osječkoj Tvrđi, i životna misija. Mirio je Hrvate i Srbe u procesu mirne reintegracije, vodio i spašavao tvrtke koje su bile na rubu propasti. U razgovoru za Nacional Vrkić govori o odnosu s premijerom Zoranom Milanovićem, predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, Antom Đapićem i svojim prethodnikom Krešimirom Bubalom iz HDSSB-a, za kojega kaže da je i dalje svakodnevno u kampanji.

NACIONAL: Za sebe ste rekli da ste čovjek koji ima razvijene organizatorske sposobnosti koje zna prilagoditi situaciji. HDZ je prošlog tjedna odlučio biti vam samo periodična tehnička podrška u Gradskom vijeću. Kako to komentirate i je li vlast u Osijeku stabilna?

Najveći je problem to što sam i u ovom poslu, kao i u drugim najvažnijim poslovima u životu, nastupio kao sintetičar i čovjek koji spaja naizgled nespojivo. Ovom prigodom to znači spojiti HDZ i SDP. U procesu mirne reintegracije trebalo je pomiriti Hrvate i Srbe u interesu Hrvatske. Ovdje imam sličnu situaciju, samo sada radimo u interesu Osijeka. Činjenica da spajam nešto naizgled nespojivo, iako to uopće nije tako, pogotovo ne na lokalnoj razini, jer tu nema nacionalne i ideološke dimenzije, nego isključivo komunalne, dovodi do problema. Od samog početka nisam znao hoće li to birači prepoznati, ali jesu. Mislim da je to dobar model za budućnost Hrvatske, bez obzira na sadašnje ostrašćene odnose između HDZ-a i SDP-a. Želimo li pokrenuti zemlju, morat ćemo u budućnosti povezivati dvije stranke, ne zato što su lijevi ili desni, nego stoga što ni u jednoj od tih stranaka pojedinačno nema dovoljno kapaciteta, pogotovo jer smo država koja stranke upotrebljava na najgori mogući način – kao kadrovski rezervoar, a ne kao kreativni resurs. Moramo ih povezati jer naše stranke nisu zainteresirane za profesionalce nego za podobne. Konsenzus nam treba da shvatimo kako možemo ići naprijed samo ako na pravim mjestima imamo profesionalce koji služe osnovnoj političkoj ideji, raditi na dobrobit Osijeka. Birači su prepoznali da je to možda najbliže onomu što je u ovim teškim trenucima alat da se stvari pokrenu naprijed. Nama je uvijek bilo teže funkcionirati u ovom mekom savezu, nego što se to događa u političkoj sekti kakva je HDSSB. Ovdje se razgovara i usklađuju se mišljenja. Ne bi bilo dobro da ključni budu interesi unutar partnera, a ne način na koji će se riješiti problemi. S HDZ-om smo izvrsno radili, bez obzira na primjedbe koje su pristigle. Nema krize vlasti.

NACIONAL: Što ste u Osijeku uspjeli pokrenuti u skoro dvije godine mandata?

Prema nekim grubim procjenama, premda će za koji mjesec biti gotova detaljna analiza, usudio bih se reći da smo u dvije godine napravili koliko su prethodnici napravili u četiri. Iako, i oni su imali velikih problema, jer su naslijedili velike dugove. I nakon njih najveće su stvari stigle meni na naplatu i to je velika omča oko vrata. S manjim iznosom u proračunu, koji je smanjen zbog Zakona o porezu na dohodak za 30-ak milijuna kuna i zbog toga što smo samo u prošloj godini platili 70 milijuna kuna obveza koje je napravio moj prethodnik Krešimir Bubalo, napravili smo puno više nego što bi se zaključilo na temelju prvog dojma. Drugi je problem to što javnosti nismo sve najbolje predstavili, jer je u mom mentalnom sklopu bilo puno važnije nešto napraviti, nego to propagirati.

NACIONAL: Je li lakše pomiriti sve stranke u koaliciji i udovoljiti njihovim interesima ili je bilo lakše miriti Hrvate i Srbe u procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1990-ih?

Te dvije kategorije nisu po svemu usporedive, politički je bilo puno teže poslije rata stvoriti pretpostavke da se iz svega izvuče pozitivno, ali kad bih to uspoređivao tehnički i mehanički, ovo je sad puno teže. Zbog toga što su tada bile jasne strane, a ovdje nisu. Ovdje je previše različitih interesa. No nije najveći problem među partnerima u koaliciji, veći je svakako problem odnosa koalicijskih partnera sHDSSB-om, političkom sektom koja sjedi u oporbi. HDSSB ne zanimaju problemi i njihova rješenja, nego skidaju moj psihološki bris kako bi povrijedili mene kao osobu i učinili me nevjerodostojnim. To više govori o njima.

NACIONAL: Oporbeni HDSSB vrlo je kritičan prema vašem angažmanu. Kako se nosite s njihovim kritikama?

Moj prethodnik Krešimir Bubalo nikako se ne može pomiriti s tim da je izgubio izbore i da više nije u kampanji. Nemam ništa protiv toga što je on u kampanji, ali sam protiv toga da jedan mladi čovjek koji je, kako tvrdi, svaki dan u crkvi, svakodnevno izmišlja i konstruira situacije kojih nema. Za to sigurno nije kriva crkva, a tko jest, neka procijene drugi. Zaprepašten sam time što je on u svakodnevnom ringu i borbi. Od čiste politike nema koristi, nego samo od one kreativne, koja nudi rješenja za probleme i realizira ih. Nemam ništa protiv konstruktivnih kritika, ali iza njih očekujem prijedloge rješenja. Kod njih ne valja samo osoba koja je dobila mandat i on svakodnevno polemizira sa svima koji su meni dali glas. Ne sa mnom. A medijski prostor dobiva apsolutno kad god poželi jer ima svoju televiziju na kojoj se opravdava za to što je izgubio izbore. Nema ni znanja, ni iskustva, ni pameti za nešto više od toga.

NACIONAL: Branimir Glavaš od prošlog je tjedna ponovo u pritvoru. Dojam je da njegov povratak u Osijek u gradu nije izazvao nikakav poseban interes, a izostala je i veća potpora na dočeku. Kako danas procjenjujete dosege njegove potencijalne političke moći?

Ponovit ću stav da ni za koga nije dobro da se o pravnim pitanjima govori pod velikim političkim pritiskom. Kao civilizirano društvo morali bismo omogućiti da se istina utvrdi, ali ona se ne može utvrditi ako sve odluke koje su u nečiju korist smatramo dobrima, a ako nisu, onda su političke. Glavaševa stranka misli da on još uvijek ima vrijednost koja nije potrošena i njegovim dolaskom jačali su svoj adrenalin. Pokazalo se da su ocijenjeni jedinicom i moć im je vrlo mala.

NACIONAL: Glavaš vas je tužio za klevetu jer ste ga prije godinu dana prozvali ratnim profiterom. U listopadu prošle godine održano je ročište na kojem ste tražili izuzeće suca. U kojoj je sada fazi taj postupak?

Moj zahtjev je odbijen i na sljedećem ćemo se ročištu vidjeti u Osijeku. Kad će to biti, nemam informaciju.

NACIONAL: U kakvom ste odnosu s Antom Đapićem, predsjednikom osječkog Gradskog vijeća? Čuli smo da je nedavno bilo povišenih tonova među vama.

Naš odnos nije politički promijenjen. Prijepor je nastao oko koncepta na koji način rješavati probleme u gradskim trgovačkim društvima. Razlikujemo se u mišljenjima o načinu na koji treba rješavati neke situacije. No mi ćemo sasvim sigurno dobro surađivati i dalje, ali ćemo se razlikovati u tome kako neke stvari trebaju funkcionirati – konkretno u Gradskom prijevozu putnika. Bilo je žešćih razgovora o kompleksnom problemu kako konsolidirati poslovanje te tvrtke unutar smanjenog proračuna koji smo zajedno donijeli.

NACIONAL: Kako sa svoje pozicije procjenjujete odnos državne vlasti i premijera Zorana Milanovića prema lokalnoj sredini i Osijeku? Ima li suradnje?

S mog gledišta suradnja nikad nije bila bolja i lokalna sredina nikad nije imala toliko koristi od državne vlasti, no moram dodati još nešto. Izvrsno surađujem i s vrhom HDZ-a, jer da nije bilo te suradnje, kapaciteti lokalnog HDZ-a sasvim sigurno ne bi bili posvećeni zajedničkim programima. Dakle, s tog gledišta, izvrsna ocjena sadašnjoj vlasti, a nisam zabrinut ni tko će sljedeći doći, jer ću i s njima, budem li gradonačelnik, surađivati sjajno, jer sam čovjek dijaloga koji je uvijek spreman razgovarati o projektima, a sve kako bih što uspješnije završio mandat.

NACIONAL: S predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, čuli smo, u prijateljskim ste odnosima. Otkad se poznajete?

Da, mi smo prijatelji, poznajemo se godinama. Moj je otac iz istog kraja kao i njegov, iz Dalmacije. Imamo zaista izvrstan odnos. No to nije primarno za dobru suradnju. Odnos s Karamarkom u mom svjetonazoru nije u nesuglasju s tim što jednako dobro govorim i o Milanoviću.

NACIONAL: Je li točno da ste u jednom trenutku bili njegov izbor za predsjedničkog kandidata?

Razgovaralo se o puno stvari, pa i o tome.

NACIONAL: Vaš donedavni bliski suradnik Mate Radeljić sada je savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za unutarnju politiku. Što mislite o njemu i je li vas iznenadio taj izbor?

Nije me iznenadio. Svi koji poznaju Matu Radeljića znaju da je čovjek koji zna što radi, a kad to nacilja, čini sve da to i ostvari. To samo pokazuje koliki je njegov kapacitet za velike poslove i rezultate i koliko je vješt. Mi koji ga poznajemo znamo da je predsjedničin savjetnik postao sasvim zasluženo. Zadovoljan sam i zbog toga što je njegov put dokaz da je i to što smo zajednički napravili u Osijeku vrlo dobro i pozitivno. Vrlo je vješt u kampanjama i u izborima. On ih je dobio toliko da sam siguran kako nitko nema toliko trofeja u tom profesionalnom smislu. Čovjek je to analitičkog uma, beskompromisan je u svojim naumima. Mana također ima, kao i svi mi. Ovo je logičan slijed njegove karijere i od toga će koristi imati cijela Hrvatska.

NACIONAL: Je li vas iznenadila pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, odnosno to što je Ivo Josipović prvi predsjednik koji nije osvojio drugi mandat?

Moram vam reći da me ništa nije iznenadilo. Dugo sam u politici i prepoznajem sve te odnose. Javno sam držao kurs da su mi oboje bili favoriti, jer mi je pozicija u Osijeku takva da su uz mene i lijevi i desni. Vrlo brzo prepoznao sam da je retorika kojom u kampanju ulazi Kolinda Grabar-Kitarović jedan ‘’rikverc’’ prema domoljublju i većoj zaštiti hrvatskih interesa, odnosu prema braniteljima i činjenici da se regionalna politika prema susjedima mora postaviti na drukčijoj osnovi. Predmnijevao sam da su naši građani željni takve retorike i da će joj to donijeti prednost. To se na kraju pokazalo točnim.

NACIONAL: Mislite li da je u 2015. prikladna i potrebna retorika 1990-ih?

Ne bih rekao da je to povratak u retoriku 90-ih. Rekao bih da je to povratak u zapuštene teme, ali na moderan način, što se najbolje vidjelo i u inauguracijskom govoru, u kojem je sjajno definirala hrvatsku poziciju i naša pitanja i probleme. Mislim da se ne može govoriti o povratku u 90-e, nego o tome da na temeljima 90-ih jedino možemo graditi svoju bolju budućnost.

NACIONAL: Koliko je bio mudar potez predsjednice da odmah nakon pobjede ode u Savsku 66 u posjet braniteljima u šatoru?

Mislim da nije dobro da se politika vodi u šatoru, ali za populaciju koja je najviše učinila i podnijela kako bismo dobili samostalnu i modernu državu moramo se više skrbiti i s njom voditi dijalog sve dok se problem ne riješi, a to se može samo za stolom. Ako se uzme u obzir da je to danas vrući krumpir i da treba razgovarati kako bi se tenzije smirile, a i s humanog gledišta, jer ondje su invalidi, predsjedničin potez ne bi trebalo kritizirati. Ona je posvećena tome da se ovo pitanje riješi jer ono opterećuje cijelu Hrvatsku.

NACIONAL: Podržavate li izgradnju termoelektrane na području Osijeka? Za taj se projekt zalaže ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Nacional je javnosti otkrio da je Institut Hrvoje Požar u svom elaboratu HEP-u iznio mišljenje da bi to bilo neisplativo, a HEP je unatoč tome nastavio taj projekt vrijedan 450 milijuna eura.

Potpuno podržavam taj projekt jer mislim da bi on donio veliku korist ne samo Osijeku, nego i cijeloj Hrvatskoj. To je velik i kvalitetan projekt i odluka o tome ne može se donijeti lako. Mislim da smo na dobrom putu da se to realizira još u mom mandatu. Teško je u vrijeme recesije i depresije kvalitetno razlučiti koliko je nešto politika, a koliko struka. Ne želim demantirati analizu uvaženog instituta koju navodite, ali nisam impresioniran njihovim stavom, jer znam da se tu isprepleću brojni interesi, pa čak i teritorijalni.

NACIONAL: Na što mislite?

Postoje razni lobiji koji misle da bi Zagreb ili neka druga područja bila povoljnija za taj projekt. Čvrsto sam uvjeren da nema alternative izgradnji termoelektrane u Osijeku. Odluke bi se trebale donijeti vrlo brzo i očekujem da će se Vlada uspjeti oduprijeti svim negativnim silnicama.

Ivan Vrkić sa Savkom Dabčević-Kučar i Petrom KutlešomFoto: arhiva Ivana Vrkića

NACIONAL: U politici ste cijeli život. Tko je najviše utjecao na vaš politički put, a tko vas je razočarao?

Imao sam prilike upoznati i surađivati s ljudima od Tita do Tuđmana, od Savke i Tripala pa sve do Mesića i Josipovića. Puno sam značajnih osoba upoznao, bez obzira na to kako će ih povijest valorizirati. Nisam siguran da netko u hrvatskoj politici još ima takav povijesni kontinuitet u karijeri. Najviše sam naučio od Mike Tripala, njegove iskrenosti, veličine i kritičnosti. Sudjelovao sam u svim događajima značajnim za hrvatske interese, počevši od 70-ih kad sam kao najmlađi bio u Karađorđevu. Sve je to opteretilo moju biografiju. No ona me definirala kao osobu koja je uvijek imala ispravan odnos prema hrvatskim pitanjima. Zbog vlastitog osebujnog načina političkog ponašanja naprosto sam pola svog političkog puta proveo u parteru, a pola pod svjetlima reflektora. Ne mogu reći da sam uživao, položaje sam dobivao kad je trebalo nešto spašavati. Počevši od činjenice da sam HRT vodio u najtežim trenucima, kad je bilo vrlo malo demokratskog prostora jer se uvijek pozivalo na to da smo ugroženi. Na lokalnoj razini preuzeo sam upravljanje Tvornicom ulja Čepin kad je propadala, Glasom Slavonije i Beljem također. Nikad nisam dobio sinekuru u kojoj bih uživao, nego sam sve morao prepješačiti, potvrditi se. Najsretniji sam bio kad sam uspio spasiti tvrtku od propasti i isplatiti plaće. Uvijek sam tvrdio da najveći Hrvati nisu oni po etničkom elementu, nego oni ljudi koji isplaćuju plaće radnicima i najviše zapošljavaju. Ima još jedna osoba čijim se zapisima vraćam svaki put kad sam u krizi, a to je, po meni, najveći hrvatski novinar Krešimir Džeba, koji me uvijek inspirira i daje mi snagu. Onih koji su me razočarali bilo je puno, ali o njima ne želim, jer im trenutačno ne gledam u oči pa mi ne mogu uzvratiti.

NACIONAL: Često spominjete svoje vođenje HRT-a. U jednom intervjuu 2011. izjavili ste da biste ponovo bili spremni voditi javni servis. Kako danas gledate na promjene koje se ondje događaju?

Iz ove pozicije HRT je za mene daleka prošlost. Prestar sam da se iznova time bavim. Nemam kompleks reći da su se u moje vrijeme 24 sata emitirala tri programa za puno manje novaca nego u novije vrijeme. Ali treba imati na umu da nema kompleksnijeg i odgovornijeg posla od vođenja javnog servisa, a nisam siguran da tu ima lakih rješenja. To je bio najteži poslovni zadatak za mene. Zbog nedostatka vremena danas ih ne pratim dovoljno da bih promjene mogao kompetentno komentirati.