Protiv predsjednika Gradskog vijeća Osijeka i predsjednika stranke Demokratski savez nacionalne obnove (DeSNO) Ante Đapića Autohtona – Hrvatska stranka prava (A-HSP) podnijela je kaznenu prijavu na temelju intervjua što ga je Nacionalu dao Josip Manolić, zbog navodnog sudjelovanja u planiranju ubojstva Ante Paradžika 1991. Đapić u razgovoru za Nacional odgovara na te optužbe i objašnjava tadašnje odnose u visokoj politici. Priznaje da je odgovoran za raslojavanje pravaštva u Hrvatskoj i da je napravio nekoliko političkih grešaka. Hvali prve poteze predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović hvali, uključujući i micanje biste Josipa Broza Tita s Pantovčaka.

[quote_box_center]

• Protiv Ante Đapića Autohtona – Hrvatska stranka prava (A-HSP) podnijela je kaznenu prijavu na temelju intervjua što ga je Nacionalu dao Josip Manolić

• Riječ je o navodnom sudjelovanju u planiranju ubojstva Ante Paradžika 1991.

• Đapić u razgovoru za Nacional odgovara na te optužbe i objašnjava tadašnje odnose u visokoj politici

[/quote_box_center]

NACIONAL: Protiv vas su A-HSP i njen predsjednik Dražen Keleminec podnijeli kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu zbog sudjelovanja u planiranju ubojstva Ante Paradžika. Kakva je bila vaša uloga u tome?

Šokiran sam. To je besmislica, to više što kontekst u kojem me Manolić spomenuo u vašem listu nije takav da bi se moglo zaključiti ono što je “zaključio” marginalni političar Keleminec. Manolić me perfidno stavlja u kontekst tadašnje suradnje s Tuđmanom i Šuškom protiv Parage, što je laž. S predsjednikom Tuđmanom vidio sam se prvi put 1994. na njegov poziv u vezi s Washingtonskim sporazumima. Tada sam posjetio Pantovčak s profesorom Borisom Kandareom. Manolić je u intervjuu bacio udicu na koju su se uhvatili pojedinci poput Keleminca, a Manolić time zapravo napada Tuđmana, a ne mene. Ne znam zašto to čini, ali mi je stvorio određenu nelagodu. Paradžik i ja nismo se dugo poznavali, ali bili smo prijatelji. Upoznali smo se 1990. u Osijeku prilikom osnivanja HSP-a. O njemu mogu reći samo riječi hvale, a grozno mi je o tome pričati u svjetlu tragedije koja se dogodila njegovu sinu i grozno mi je da se njegovo ime spominje u takvom kontekstu. To da se nisam sastao s Tuđmanom ni tada ni ikada prije 1994. može se provjeriti u transkriptima i stenogramima koji su vođeni prilikom posjeta predsjedniku.

NACIONAL: Ubojstvo Ante Paradžika nije razjašnjeno. Ako je organizirano, tko ga je organizirao?

Zna se tko je pucao na punktu: pripadnici pričuvnog sastava MUP-a. Oni su osuđeni, a po Zakonu o općem oprostu i oslobođeni. Nikad do kraja nije provedena istraga o tom ubojstvu kako bi se doznalo je li likvidacija naručena. Mislim da Tuđman nije posezao za takvim akcijama. Pogotovo ako se zna da je Paradžik bio kohezijski faktor u HSP-u i zalagao se za suradnju s Tuđmanom, a ne za ratovanje s njim. To više što su svi bili na zadatku stvaranja države. Mislim da je Paradžik žrtva skupine Labrador koja je tada još bila aktivna. No to je samo nagađanje. Još uvijek bi se mogla pokrenuti istraga. Kompliciranija i važnija je upletenost državnog vrha u ubojstvo zapovjednika HOS-a u Hercegovini Blaža Kraljevića. Puno elemenata upućuje na upletenost Tuđmana i Šuška. Upravo o tom ubojstvu Manolić bi mogao štošta reći jer je tada bio šef hrvatske obavještajne službe i naslađivao se Kraljevićevom smrću jer je u jednom intervjuu cinično rekao da HSP ima pet zastupnika u Saboru i mrtvog generala u Hercegovini.

NACIONAL: Kako komentirate informaciju da se Ruža Tomašić u trgovini Željka Šelendića sastala s Paragom i Paradžikom kako bi ih upozorila što se sprema?

Čuo sam za to, ali tada nisam znao za taj sastanak. Jedino sam znao da je Ruža Tomašić u izvrsnim odnosima s obitelji Šelendić i da Paragi daje informacije. Je li do nje došla informacija da se nešto sprema, ne znam, a ako ona zna, morala bi reći.

NACIONAL: Ona je sad predsjednica Hrvatske konzervativne stranke (HKS), a u Europski parlament ušla je zahvaljujući koaliciji s HDZ-om. Što mislite o tome?

To je zanimljivo. Moj glavni grijeh kad me trebalo rušiti s pravaške scene bila je bliskost s HDZ-om, a poslije se ispostavilo da sam ja u usporedbi s Ružom Tomašić i ostalima bio svjetlosnim godinama daleko od HDZ-a. Logično mi je bilo surađivati s HDZ-om na lokalnoj razini, jer bi teško HSP bez HDZ-a sam dobio vlast, a o tome su ionako odlučivale naše lokalne organizacije, ali sam na nacionalnoj razini bio najoštriji kritičar HDZ-a. Mogao bih nabrojiti desetke primjera, pogotovo što se tiče politike Ive Sanadera. Za razliku od mene, kojega je HDZ sustavno rušio i podrivao u doba Sanadera i Jadranke Kosor, Ružina bivša stranka dobila je svu logistiku HDZ-a, počevši od same registracije stranke koja je bila na rubu zakona.

NACIONAL: Biste li vi sa svojom novom strankom DeSNO koalirali s HDZ-om? U kakvom ste odnosu s Karamarkom?

Ja više nemam teret HSP-a na leđima. Surađujemo na lokalnoj razini, a hoće li doći do razgovora o predizbornoj koaliciji, vidjet ćemo. Karamarko prema meni ima nešto drukčiji odnos od svojih prethodnika.

NACIONAL: Pravaška scena danas je rasparcelirana. Što je do toga dovelo, što je bilo ključno?

Pravaštvo u Hrvatskoj je na koljenima, ono ne može nestati, ali je razbijeno. Ja sam djelomice odgovoran za to jer sam bio na čelu HSP-a. Znate kako se kaže, nisam kriv, ali sam odgovoran. Obračun sa mnom počeo je davnih dana. Otkad sam preuzeo HSP, pokušavao sam raščistiti s ostacima Udbe u Hrvatskoj, a to mi nikad nisu oprostili. Prikupljao sam 15 godina dokumentaciju o ubojstvima hrvatskih emigranata u inozemstvu, ponukan i osobnim razlozima. Moj stric Ante posljednji je emigrant koji je ubijen 1989. u Nürnbergu. U Hrvatskoj se tada ni s kim o tome nije moglo razgovarati jer su ostaci Udbe djelomice vladali tajnim službama. Sve što sam prikupio dostavio sam njemačkom državnom odvjetništvu. Zbog toga sam 2001. i 2002. imao velikih problema. Pismena iz Njemačke nisu stizala na moju saborsku adresu koju sam im dostavio pa je došlo do duljeg zastoja komunikacije, ali sam to uspio otkloniti. Cijena te moje aktivnosti bila je vrlo visoka. Aktivnosti protiv mene počele su prodirati i u stranku i postajalo je sve teže. A s HSP-om sam sve više postajao alternativa tadašnjoj politici HDZ-a i Sanaderu. Sve to kulminiralo je 2007. kad se sve okrenulo protiv mene. Bez obzira na sve, i dalje smatram da je moj obračun s Udbom najveći uspjeh moje političke karijere. To je javnosti i danas u velikoj mjeri nepoznato, ali mi nije žao.

NACIONAL: U Hrvatskoj desnica trenutačno jača, dok politička preslagivanja u Europi idu ulijevo. Kako to komentirate?

Mi smo tek ušli u Europsku uniju i prolazimo sve početne faze. Dojam jest da ljevica ponegdje jača, ali ne svugdje. Jača ondje gdje je ekonomska kriza veća. U Njemačkoj jača konzervativna opcija, a u Engleskoj čak i antieuropska koja nadire zdesna. Hrvatskom biću je imanentno da desnica bude na vlasti, ali upravo zbog raspada HSP-a to je onemogućeno. Sanader je uništavajući HSP uništio sebe. UHDZ-u je problem što nikad u Hrvatskoj nisu stvarali nešto nalik na njemački CDU i CSU. Čini mi se da Karamarko to uviđa i mijenja tu pogrešnu politiku.

“To mi je najdraža fotografija, a nastala je 1995. za vrijeme dodjele odlikovanja u Uredu predsjednika. S Račanom sam imao dobar odnos i stekao sam dojam da mu je stalo do ljudi i Hrvatske”Foto: Nacional

NACIONAL: Kako ocjenjujete prve poteze predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

Mislim da predsjednica vuče sjajne prve poteze, obraćajući se svima jer je predsjednica svih građana Hrvatske, ali izrazito poštuje one koji su joj dali glas. Što se Tita tiče, imam jednu anegdotu s predsjednikom Tuđmanom. Na našem prvom sastanku 1994. poveo nas je u obilazak Ureda. A na ulazu je bila Titova bista i slike Starčevića i Radića. Pogledao sam predsjednika i pitao ga smijem li nešto reći a da se ne naljuti. Rekao sam: “Vidim ovdje ‘Smrt fašizmu’, ‘Bog i Hrvati’ i ‘Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu, a hrvatska puška o hrvatskom ramenu’, a nema onoga koji je ‘za dom spreman’. Šušak me prostrijelio pogledom, a Tuđman se štrecnuo i rekao: “Mladiću, ako želimo ostvariti ciljeve zbog kojih su mladići u ovom Domovinskom ratu s tim pozdravom ginuli” (misleći na HOS-ovce), “moramo biti vrlo mudri.” Mislim da je micanje biste vrlo dobar, bitan i potreban potez, jer smo potpisnica svih ratifikacija protiv totalitarnih sustava, u koje spada i komunizam, bez obzira na naše unutarnje prilike i naslijeđe. Za mentalnu higijenu društva bitno je da bista diktatora nije tamo.

NACIONAL: Branitelji pet mjeseci prosvjeduju u Savskoj 66. Kako će se rasplesti ta situacija?

Ne znam. Ne vidim svjetlo na kraju tunela. Podupirem dio zahtjeva koji se odnosi na dio njihovih prava, a politički se zahtjevi rješavaju na izborima. Što se tiče Glavaševićeve nespretne izjave, volio bih da naši branitelji u Savskoj ipak imaju na umu da je sin Siniše Glavaševića. Neke mu se stvari mogu i oprostiti. Mislim da se ta situacija neće moći riješiti izvan Sabora, a prosvjed će, vjerujem, potrajati do parlamentarnih izbora.

NACIONAL: Sudskom presudom 2000. ste ostali bez titule magistra prava jer ste 66 posto magisterija prepisali iz literature svog mentora Borisa Kandarea. Kako danas gledate na to?

Danas uopće ne bih išao na taj magisterij, iako volim pravo, posebice međunarodno, a i s odlikama sam položio sve ispite na postdiplomskom studiju, pa i kod profesora lijeve orijentacije. Ne prebacujem odgovornost ni na koga, ali ne može biti samo moja. Dio teksta nisam stavio u citate, i to je greška, ali na nju su me mogli upozoriti na vrijeme i mentor i Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada. Ne mislim da sam zbog toga nepošten. Na suđenju sam oslobođen da nisam napravio kazneno djelo. Nisam učinio ništa nemoralno, jer je to najlakši dio stjecanja titule. Puno je teže bilo položiti neke ispite.

NACIONAL: HDSSB je tražio vašu smjenu zbog ‘’nečasnog vođenja sjednica’’. 18 vijećnika glasalo je za, a jednako toliko protiv. Smatrate li to svojom pobjedom ili je to poraz HDSSB-a?

Moram zahvaliti svim vijećnicama i vijećnicima što su me i ovaj put podržali u teškoj borbi koju sam vodio od konstituiranja Gradskog vijeća u Osijeku, otkada traje HDSSB-ovo ‘’čašćenje’’ na moj račun kočijaškim rječnikom. Sve sam to otrpio rekavši da ću imati jednak tretman i prema njima i prema koaliciji. Oni su majstori opsjene i okretanja pile naopako. Moja pozicija danas je potpuno drukčija nego prije, ne živim od politike, njome se bavim iz hobija, a znate da se iz hobija mogu napraviti sjajni rezultati, ako radite sa strašću. Ja sam njima crvena krpa. Ovo je težak poraz HDSSB-a. Ne bi se oni u ovo upustili da nisu bili sigurni kako će prijedlog proći. Lobirali su među koalicijskim vijećnicima, vodili brutalnu kampanju protiv mene i stoga je moj politički trijumf dvostruko veći. Nisam zvao nikoga. Svi koji su me podržali znaju da je to jedini način očuvanja digniteta ove koalicije u Osijeku. Mislili su da će me srušiti tajnim glasovanjem, ali nije im uspjelo. Kako god oni tumačili tu situaciju, ovo je moj potpuni trijumf.

NACIONAL: Kako ste osigurali podršku ljevičara?

Bez obzira na trzavice između SDP-a i HDZ-a, motivirane i parlamentarnim izborima koji slijede, ja nemam problema. S desnicom nemam ideoloških razmimoilaženja, a s ljevicom sam ostvario prijateljske odnose. Bilo je ključno na lokalnim izborima spriječiti ostanak HDSSB-a na vlasti, a oni mi to nisu oprostili. Govorili su da sam nakaza, spodoba itd. I inače imaju čudan stav o vjerodostojnosti. Sve su odbili od sebe, a ova koalicija nastala je zato da oni otiđu s vlasti. Što se mene tiče, politika bez ljudskosti nema smisla. I upravo sam stoga stao na stranu Ivana Vrkića i podržao ga, premda je pripadnik političkog centra ili lijevog centra. Nije mi palo napamet podržati HDSSB. Tri puta sam od 2005. do 2007. s njima bio u koaliciji – i nikad više. Oni znaju koliko sam politički jak, a vjerujem da ću i za parlamentarne izbore napraviti dobar posao pa će oni postići bitno slabiji rezultat nego na prošlima.

NACIONAL: Bili ste blizak suradnik Branimira Glavaša, sad ste na suprotnim stranama. Kad ste se i zašto razišli?

Uvijek kad spominjem Glavaša kažem da mi je žao što prolazi ovu kalvariju. Bio bih sretan da postane slobodan čovjek i uključi se u politički život Osijeka jer bi tada politička utakmica bila puno ravnopravnija. A njegova moć slabija. Mislim da je prilikom povratka nakon svih ovih godina bilo vidljivo da je on u drugom planu. Političke poruke koje šalje u Hrvatskoj nemaju nekadašnju težinu. Presuda njemu jako je utjecala na lokalne izbore 2009. i bila snažan vjetar u leđa HDSSB-u. Sadašnja im situacija ne ide u prilog. Bili smo bliski samo jednom. On je 2005. bio izbačen iz HDZ-a i na izbore je izišao s nezavisnom listom, a ja sam se vratio iz Zagreba jer sam procijenio da nakon izvrsnih rezultata HSP-a na parlamentarnim izborima na lokalnima možemo postići još bolji. Moj rezultat omogućio je da nas dvojica formiramo vlast u Gradu i Županiji. Neprimjerenim sam tada smatrao stvaranje antiglavaševske koalicije u Osijeku, jer je on bio relativni pobjednik, a njegovo zalaganje za Slavoniju smatrao sam dobrim. Razlaz s HDZ-om gledao sam u svjetlu zalaganja za Slavoniju, što se pokazalo pogrešnim, jer je to bio čisti politički obračun. Tada je počeo i proces protiv njega, a raskid koalicije s njim smatrao bih aktom izdaje i jako bih se loš osjećao. Dok sam ja tako razmišljao, on je pripremao moju detronizaciju, izmišljajući afere. Usporedo se s HSLS-om dogovarao da me sruše. Dakle, naš je odnos pukao zbog njegove procjene da ja postajem jak politički faktor u gradu i županiji, a on me htio u tome onemogućiti. Tu koaliciju nikad ne bih ponovio, jako me puno koštala.

NACIONAL: Zalagali ste se i za njegov izlazak iz zatvora. Zašto?

To je veliko političko pitanje, a tek potom pravno. I zbog odnosa sa Sanaderom, među ostalim. Ne mislim da se Sanader zalagao da Glavašu bude kako mu jest, ali mu nije bio spreman ni pomoći. Stvorila se medijska kampanja koja je njega prikazala u vrlo negativnom svjetlu, a i presudom Ustavnog suda dano je do znanja da ima dosta propusta. Ne mogu tvrditi da je proces u cijelosti montiran, jer bih tako doveo u pitanje funkcioniranje pravne države, ali da je u sve umiješano dosta politike, mislim da nitko racionalan u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje.

NACIONAL: Jedna je anegdota vezana uz fotografiju na kojoj ste vi s predsjednikom Tuđmanom i Ivicom Račanom, koju ste za ovaj intervju ustupili Nacionalu. O čemu se radi?

To mi je jedna od najdražih fotografija. Nastala je 1995. za vrijeme dodjele odlikovanja u Uredu predsjednika. Račan i ja htjeli smo se fotografirati s predsjednikom Tuđmanom. Kako je oko predsjednika bila čitava svita, bilo je gotovo nemoguće izdvojiti ga za fotografiranje pa smo smatrali da ga netko od nas dvojice treba zamoliti za zajedničku fotografiju. Ja sam smatrao da bi ga Račan trebao zamoliti, jer je ipak on bio šef ljevice, a Račan je smatrao da bih trebao ja. Odluka je pala na mene, pristupio sam predsjedniku i iznio mu našu želju, a on je vrlo rado pristao. S Račanom sam imao dobar odnos. Stekao sam dojam da mu je stalo do ljudi i Hrvatske, a o njegovoj prošlosti prije 1990. ionako će povijest dati svoj sud. Nadišli smo predrasude i razlike.