Objavljeno u Nacionalu br. 611, 30. srpanj 2007.

Nacional otkriva kako su kriminalni sustav nabave rezervnih dijelova u ratnom zrakoplovstvu i neodgovarajući remont letjelica doveli do pada vojnog helikoptera Mi-8 u Vukovaru

“Istraga o uzrocima pada helikoptera Mi-8 H-253 vjerojatno će ostati bez konkretnog rezultata, a kao razlog neće se spominjati tehnički kvar ni greška pilota. Zaključak Povjerenstva koje ispituje okolnosti pada helikoptera mogao bi sadržavati i okolnosti na koje se nije moglo utjecati, a za koje nisu krivi ni pilot ni letjelica.

Osim obitelji žrtava tragedije, svi će drugi biti zadovoljni, jer nitko neće snositi odgovornost. Ne mogu vam reći više od toga“, izjavio je prošlog tjedna za Nacional visoki časnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Da se istraga zaista razvija u tom smjeru i da se previše ozbiljno ne shvaća demontaža i podrobni pregled svih sklopova, pokazuje i informacija da se prošlog tjedna skinuti motori sa srušenog helikoptera uopće ne mogu istražiti jer Zrakoplovni zavod u Velikoj Gorici nema alate, opremu i tehničare obučene za takav pregled. Na to se nadovezuje i nepostojanje certifikata JAR-145, što znači da Zrakoplovni zavod nema međunarodnu dozvolu da bude ovlaštena tvrtka za održavanje helikoptera u skladu s najvišim europskim standardima. Ako je tomu tako, pitanje je zašto MORH nije zatražio pomoć i angažirao ruske stručnjake kako bi istraga bila cjelovita i potpuna.

Ministar obrane Berislav Rončević javno je tvrdio da Zrakoplovni zavod ima certifikat, ali bila je to posvemašnja neistina. Posljednjih su dana u Zrakoplovnom zavodu navodno provjerene i sajle što povezuju komande pilota s kormilom pravca, te se pokazalo kako nisu pukle, ali još se utvrđuje mogućnost oštećenja kolutova oko kojih su sajle namotane kako bi se utvrdilo je li možda sajla iskliznula s koluta pa je pilot imao “prazan hod“ pedale koju je stisnuo da dovede helikopter u normalno stanje.

Ispituju se, među ostalim, i hidraulički sklopovi transmisije kojom pilot pomoću komandi u kabini upravlja letjelicom. Nemogućnost da se pregledaju i ispitaju motori u Zrakoplovnom zavodu samo je primjer koji pokazuje koliko je MORH-u stalo da se zaposlenici Zrakoplovnog zavoda obuče za održavanje letjelica koje trebaju ući u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Podatak da ni jedan tehničar ili inženjer iz Zrakoplovnog zavoda nije na popisu osoba koje odlaze na obuku u Rusiju za nove helikoptere Mi-171 Sh, kao ni za zrakoplove početne obuke Zlin242 u Češku, samo potvrđuje nebrigu sustava za održavanje letjelica. Rončeviću vjerojatno nije poznato kako je svaka druga ili treća nabava pričuvnih dijelova za helikoptere ili MiG-ove, koji pristižu u Zrakoplovni zavod, popraćena reklamacijom: ili su pričuvni dijelovi posve odbačeni, ili pak nemaju valjane certifikate, odnosno “putovnicu” na kojoj moraju biti svi izvorni podaci o godini proizvodnje, proizvođaču, roku uporabe i sličnome. Glavni čovjek državne agencije Alan, koji nakon reklamacija zaposlenika Zrakoplovnog zavoda za dan-dva donese ispravne certifikate za dijelove, Rus je s hrvatskim državljanstvom, Konstantin Nikolić, koji se navodno prije predstavljao kao Elizarov.

Posao Vojno-sigurnosne agencije (VOA) svakako bi bio otkriti kako i gdje Konstantin Nikolić ili Elizarov pravi te certifikate u tako brzom roku, to više što on i ne putuje u Rusiju ili druge zemlje nekadašnjeg Sovjetskoga Saveza. Postoji li kakav ured ili garaža gdje se to radi, nitko nije provjerio. Još 2001. Nikolić je došao u Zrakoplovni zavod s bocom kisika za pilote MiG-ova, pri čemu je na boci bila upisana godina proizvodnje 1999., a on je donio list na kojem je kontrola boce obavljena 1998. Konstantin Nikolić ne samo da posluje s agencijom Alan, kojoj je na čelu Ivan Nekić, nego i s drugim posrednicima koji nabavljaju dijelove za helikoptere i zrakoplove u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Rončević je nakon pada helikoptera imao sasvim dovoljan povod i dovoljno vremena da, bilo da je posrijedi tehnički kvar ili bilo koji drugi uzrok, počne raščišćavati sustav nabave u HRZ-u i odgovornost osoba koje stalno oštećuju vojni proračun i krše ugovore goleme vrijednosti. Ništa od toga nije se dogodilo. U Zrakoplovnom zavodu još se nalazi neispravan motor koji je otkazao u ljeto 2006. na helikopteru H-253, istom onom koji je pao u Vukovaru.

Motor je otkazao samo nekoliko sati nakon dolaska s remonta u Rusiji, koji je ugovarao Alan d.o.o. na čelu s Ivanom Nekićem. Nekić je bio izvršitelj prema Ugovoru br. AA-0272060-05/03-01/M3-060102-05-178 od 30. studenoga 2005. Taj neispravni motor serijskog broja 7087882702003 i danas skuplja prašinu u Zrakoplovnom zavodu. Umjesto da se reklamira izvođaču remonta 150. ARZ u ruskoj regiji Kalinjingrad, netko očito svjesno i namjerno čeka da motoru prođe jamstveni rok i da na tome zaradi.

Hrvatski porezni obveznici morat će zbog toga iz svog džepa plaćati popravak motora, a ne tvrtka koja je loše i traljavo obavila remont. Šef logistike HRZ-a Mirko Ljevar prije nekoliko je mjeseci, uz posredovanje direktora tvrtke Informatika sistemi Đure Sesara, nabavio negdje na otpadu u nekoj od zemalja na području nekadašnjega SSSR-a zastarjele sklopove u kojima se pune akumulatori za letjelice. Takve sklopove Zrakoplovni zavod iz Velike Gorice odbacio je već prije pet godina iz svojih hangara zbog zastarjelosti. Umjesto toga kupio je digitalne. Ljevar je poznatiji po tome što je za 35.000 USD nabavio, otprilike u isto vrijeme kad i punjače za akumulator, i nosače za rakete na MiG-ovima što ih hrvatske oružane snage više nemaju, jer su otpisane prije tri godine. Rončević nije ništa poduzeo kako bi rasvijetlio brojne nepravilnosti u vezi s generalnim remontom deset helikoptera 2005., koji su obavljali Ukrajinci, odnosno tvrtka Aviakon, premda je na nepravilnosti nekoliko puta bio upozoren. Čelni čovjek Povjerenstva za remont Željko Idek, šef za nabavu i opremanje u MORH-u, kršio je ugovor o remontu naočigled sviju, a neki su članovi povjerenstva zbog Željka Ideka čak i napustili Povjerenstvo.

Dok su bili u Zrakoplovnom zavodu u Gorici, ukrajinski su stručnjaci uzimali sa skladišta potrošni materijal i boje, premda su to morali sami osigurati prema ugovoru, a i danas u Zavodu postoji specifikacija svega što su uzeli, premda po Ugovoru o remontu na to nisu imali pravo. Osim potrošnog materijala i boja, Ukrajinci su iz Zrakoplovnog zavoda sa zastarjelih helikoptera skidali stakla za kabine, što je također bilo kršenje ugovora. Deseti komplet motora helikoptera za remont, dvije glave motora, jedan reduktor i jedan pomoćni motor nikad nisu podvrgnuti remontu, premda je ugovoren remont deset kompleta motora. U istom Ugovoru o remontu helikoptera s Ukrajincima iz 2005. u članku 66. pisalo je kako se u bilo kojoj fazi remonta u Ukrajinu mogu poslati hrvatski predstavnici radi pregleda i tehničkih konzultacija, ali iz Zrakoplovno-tehničkog zavoda nikomu nije bilo dopušteno otići u Ukrajinu.

Kad se radio remont svih motora, poluga i komandi helikoptera, Ukrajinci su bili dužni predstavnicima Zrakoplovnog zavoda omogućiti pristup radnim prostorima za remont helikoptera. Ništa od toga nije provedeno u djelo. I ne samo to, Zrakoplovni zavod je od brigadira Željka Ideka tražio liste ispitivanja motora, reduktora i ostalih vitalnih sklopova koji su rađeni u Ukrajini, ali ih nije dobio. U uređenim pravnim državama takvo bezočno kršenje Ugovora o remontu helikoptera velike vrijednosti, očito značajno za nacionalnu sigurnost, jer su na spomenutom remontu bili i VIP helikopteri Mi-8 u kojima lete hrvatski premijer i predsjednik Republike, rezultiralo bi ostavkama i smjenama.

Međutim, nepoduzimanje ikakvih stegovnih mjera i sankcija ne samo za kršenje Ugovora nego i za nabavu rezervnih dijelova bez valjane dokumentacije, kao ni za nabavu posve bespotrebne opreme, govori i o malom interesu hrvatskog predsjednika i premijera za stanje u oružanim snagama. Cjelokupna operacija užeg Rončevićeva tima u posljednjih desetak dana bila je usmjerena na stvaranje dojma u javnosti kako uzrok pada helikoptera nije tehnički kvar, na otklanjanje odgovornosti sa sebe, na svaljivanje odgovornosti na pilota Roberta Garića, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a posredno i na načelnika Glavnog stožera Josipa Lucića, te potkraj prošlog tjedna na Zrakoplovni zavod u Velikoj Gorici.

Prvo se krenulo s pričom o tome kako je pilot Robert Garić zapravo bolestan čovjek kojem je pozlilo zbog visokog tlaka, što je upućivalo na odgovornost HRZ-a i neredovite liječničke preglede pilota, pa je Rončević početkom prošlog tjedna posredno optužio pilota Garića za pad helikoptera, izjavivši kako su dva preliminarna izvješća pokazala da uzrok pada nije bio tehnički kvar.

Tom je izjavom izazvao oštre reakcije pilota i javnosti, jer se pilot nije mogao braniti budući da kao djelatna vojna osoba nema pravo bez odobrenja izlaziti u javnost, a Rončević je optužen da svojim izjavama usmjerava tijek istrage. Potom su iz MORH-a zaredale teze da su težina salonske opreme u helikopteru i njen raspored prouzročili pomicanje težišta letjelice, pa je zbog toga helikopter pao. Budući da je HRZ raspoređivao opremu unutar H-253, a vodeći ljudi tog projekta opremanja, Branko Plazinić i Zdravko Žunac, danas su i članovi Povjerenstva, nije teško zaključiti kako je iznošenje ovakve teorije u javnosti pritisak na njihov rad u Povjerenstvu. Tvrdnjom da je pad prouzročen pomicanjem težišta u helikopteru neizravno je optužen i Zrakoplovni zavod u Velikoj Gorici koji je ugrađivao opremu. Kako bi se to nekako potkrijepilo, u MORH-u su se dosjetili da piloti helikoptera H-253 trebaju izjaviti jesu li i prije osjetili probleme s helikopterom, odnosno jesu li imali teškoća u održavanju njegove stabilnosti. Kako smo doznali, Rončeviću je osobito bilo stalo da se u javnosti više ne spominju tvrdnje o lošem remontu i sustavu nabave rezervnih dijelova, jer je Nacional dokumentirano razotkrio brojne nepravilnosti i protuzakonite radnje visokih vojnih dužnosnika. O svim tim nepravilnostima i kršenjima ugovora o remontu helikoptera 2005. te nabavi nepotrebnih dijelova Rončević je bio izvještavan u pisanu obliku, ali prema odgovornima nije ništa poduzeo, pa je razumljivo da bi bio itekako odgovoran pokaže li se da je uzrok nesreće bio tehnički kvar. Umjesto da sankcionira sve odgovorne za očita kršenja ugovora o remontu i nabavu nepotrebnih dijelova, ministar obrane s najbližim se suradnicima bavi medijskim urotama, jer da se, tobože, iza svih napisa o uzrocima pada helikoptera skriva interes da se Zrakoplovni zavod izdvoji iz MORH-a.

Istraga: Nitko nije kriv

Uži tim ministra obrane Berislava Rončevića od nesreće helikoptera 9. srpnja do danas usmjeren je na stvaranje dojma u javnosti kako uzrok pada nije bio tehnički kvar. Razlog je jasan: kada bi se utvrdilo da je helikopter bio neispravan, odgovoran bi bio direktno Rončević jer nije posljednje tri godine poduzeo ništa da se riješi kriminal u sustavu nabave rezervnih dijelova te da se hrvatski stručnjaci osposobe za remont ruskih helikoptera koje koristi HV. Nitko u Hrvatskoj nema ovlasti ni znanja da pregleda vitalne dijelove motora helikoptera Mi-8, pa će istraga ostati bez konkretnog rezultata.