Ugledna i nagrađivana malteška spisateljica Clare Azzopardi (1977.) u ponedjeljak je gostovala na 10. riječkom Festivalu autora i sajmu knjiga vRIsak, na kojemu je predstavila svoju knjugu priča o osam žena “Iza svake je ostalo ime”, prvo malteško djelo u cijelosti prevedeno na hrvatski jezik.

Azzopardi predaje književnost na Sveučilištu na Malti, a piše i za djecu i odrasle. Za prvu zbirku kratkih priča “Zelena linija” (2006.) dobila je maltešku nacionalnu književnu nagradu, kao i za zbirku osam kratkih priča “Iza svake je ostalo ime” (2014.). Dobitnica je i malteške književne nagrade za dječju književnost.

U svojim djelima eksperimentira s jezikom i stilom, otvara razne društvene teme. Istaknula se radom na projektima malteške nevladine organizacije Inizjamed, koja promiče književnost, organizira književne festivale i radionice. Djela su joj prevedena na više stranih jezika, a objavljivana su i u mnogim svjetskim književnim časopisima i zbornicima. Lani je na londonskom sajmu knjiga proglašena jednim od deset Novih glasova Europe u sklopu projekta Literary Europe Live koji je pokrenula međunarodna platforma za poticanje književne razmjene Literature Across Frontiers.

S autoricom je, u okviru programa Europom u 30 knjiga, u kojem će VBZ u tri godine objaviti 30 naslova nastalih na 30 europskih jezika, razgovarala izvršna urednica u VBZ-u Sandra Ukalović. Ukalović je uvodno kazala da je riječ o prvoj knjizi malteške književnosti objavljenoj na hrvatskom jeziku. Knjiga nije prevedena s malteškog, nego s engleskog jezika na hrvatski, a prevela ju je Marina Horkić.

“Iza svake je ostalo ime” je knjiga osam priča o osam žena. Azzopardi je u njima željela dati glas različitim ženama, pa knjiga prati radnice, prodavačice, pjesnikinje, prosjakinje…, odnosno obične  žene jake osobnosti, a sve priče povezuje posljednja priča. U pričama ima  stilskih i jezičnih pomaka od uobičajenoga, crnog humora, kritike društva, konzervatizma, utjecaja crkve, života u malim sredinama, ispraznosti političkih govora i obećanja, a krajolik koji Azzopardi opisuje je malteški i mediteranski.

Autorica je ispričala da je odrasla u patrijarhalnom društvu, čitala knjige muškaraca o muškarcima i pomislila da treba pisati i o ženama i za žene.  Žene su u malteškoj književnosti najčešće prikazivane stereotipno, ili kao majke ili kao prostitutke, kazala je, navodeći da su u njenim pričama žene zarobljene u malom prostoru, neke čekaju muškarca, neke smrt, neke bolji život ili spasitelja.

Prva priča u zbirci „Iza svake je ostalo ime“ je priča o časnoj sestri te o poniženjima kojima se u katoličkim školama bile izložene djevojčice, navela je Ukalović. Azzopardi je kazala da se glavna junakinja odrekla ženstvenosti i identiteta te da novu moć pronalazi u maltretiranju mladih djevojaka. Autorica je zbog te priče primila puno pisama,  u kojima su neki navodili da se ništa takvoga nije događalo, a drugi da jest. Kazala je da osobno nema takvo iskustvo budući je pohađala državnu školu, ali da je o takvim događanjima čula puno svjedočanstava.  Dodala je da je situacija u tom školama sada drugačija.

Clare Azzopardi kazala je da je prvu knjigu, zbirku poezije objavila s još tri autora, da je to bilo pozitivno iskustvo, ali da nakon toga više nije objavljivala poeziju. Na pitanje o autocenzuri, odgovorila je da je  bilo slučajeva u kojima se govorilo o navodnoj blasfemiji ili svetogrđu, da se mnogo toga ipak promijenilo i da sloboda izražavanja sada veća. Trudim se ne cenzuriarti samu sebe, kazala je.