Dana 27. ožujka 1977. godine dogodila se najveća nesreća u povijesti civilnog zrakoplovstva. Teroristički napad koji se istoga dana dogodio na zračnoj luci Gran Canaria Airport rezultirao je preusmjerenjem brojnih aviona na slijetanje u nešto udaljeniju zračnu luku Los Rodeos na Tenerifima. Među njima bila su i dva Boeinga koja su  brzinom od 250 km/h udarili jedan u drugoga na pisti za polijetanje. U sudaru je poginulo 583 ljudi, što ovu nesreću čini najgorom u povijesti zrakoplovstva.

Gusti oblaci magle sprječavali su pilotima i kontrolnim tornjevima da vide što se točno događa na pisti koja je zbog povećanog prometa brojila daleko više aviona nego što je predviđeno. Iz kontrolnog tornja se također nije moglo vidjeti koliko se aviona nalazi na pisti što je dodatno otežalo situaciju. Samo je 61 od 644 putnika preživio.

Istraga španjolskih vlasti kao uzrok nesreće je navela odluku jednog od pilota da započne proces polijetanja bez da je dobio odobrenje zračne kontrole. Ipak, podaci koje su uspjeli izvući iz crne kutije potvrdili su da je postojao šum na radijskoj vezi između tog aviona i kontrolnog tornja. Nizozemska kompanija KLM, koja je vlasnik zrakoplova koji je kriv za nesreću priznala je svoju krivnju te je pristala platiti odštetu obiteljima preminulih.

Ova nesreća imala je snažne posljedice na avioindustriju. Kako bi se slične nesreće izbjegle u budućnosti, piloti i zračna kontrola moraju koristiti standardiziranu frazeologiju kako ne bi došlo do nesporazuma, a veći naglasak stavljen je na sve provjere koje se moraju obaviti prije nego avion poleti.