Nacional otkriva što sadrži dokument pod nazivom ‘Program društvene i gospodarske revitalizacije: Potpomognuta područja Sisačko-moslavačke županije pogođena potresom’ koji je na zahtjev Vlade izradio sedmeročlani stručni tim predvođen Vladimirom Čavrakom

Hrvatskoj vladi ponudili smo moderan koncept cjelovitog teritorijalnog razvoja, odnosno revitalizacije Banije, s glavnim osloncem na privatni sektor i sve vidove teritorijalnog kapitala. Opravdanje za takav pristup, koji se razlikuje od dosadašnje politike poticanja razvoja nedovoljno razvijenih područja, koja nije ostvarila očekivane rezultate, nalazimo u posebnostima ovog područja. Radi se o najsiromašnijem području Hrvatske, na kojem je prije dva i pol desetljeća učinjen neuspio eksperiment obnove stambenog fonda bez razvoja gospodarstva. Drugo, radi se o području u čije su društveno i socijalno tkivo utisnuti grubi tragovi dvaju ratova u posljednjih sedamdeset godina. Gotovo da nema jedne generacije bez osobnog iskustva strahota rata i svih njegovih posljedica, s kojima će se tek trebati suočiti“, izjavio je Vladimir Čavrak, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i koordinator sedmeročlanog stručnog tima prezentirajući ekskluzivno za Nacional njihov „Program društvene i gospodarske revitalizacije: Potpomognuta područja Sisačko-moslavačke županije pogođena potresom“.

Taj program od šezdesetak stranica procijenjen na minimalno 10 milijardi kuna investicijskog potencijala već se više od mjesec dana nalazi i na stolu premijera Andreja Plenkovića, ali njegovi autori još uvijek nisu dobili odgovor o njegovoj sudbini. Čeka se na premijerovu suglasnost ili zahtjev za njegovom mogućom dopunom. Uz profesora Čavraka s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu na tom su dokumentu radili i profesori s pet fakulteta zagrebačkog sveučilišta. Osim dr. sc. Irene Đokić iz specijalizirane tvrtke Euro ekspertiza, donedavne zaposlenice Ekonomskog instituta u Zagrebu, svi ostali potpisnici programa su znanstvenici sa zagrebačkih fakulteta – profesorica Jasna Blašković Zavada s Fakulteta prometnih znanosti, profesor Tomislav Gelo s Ekonomskog fakulteta, docentice Sanja Lončar i Ana Opačić, s Filozofskog i Pravnog fakulteta, te profesor Ivo Grgić iz Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Čavrakov tim osnovan je odlukom ministrice Nataše Tramišak 2. veljače, a već 31. ožujka isporučio je program za revitalizaciju Banije. Sve do sada taj je dokument ostao skriven od očiju šire javnosti iako su njegovi autori u travnju održali čak četiri prezentacije: u Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu europskih fondova i regionalnog razvoja, pred posebnom Vladinom radnom skupinom od pedesetak ljudi iz svih ministarstava i državnih tijela, te je napokon, prije mjesec dana, posebna prezentacija bila održana i premijeru Andreju Plenkoviću.

„Premijer je zakazao posebnu prezentaciju i postavljao je relevantna pitanja. Moj je dojam da on razumije složenost situacije i da je svjestan da će se vrlo brzo fokus pomaknuti s Banije na neke druge teme. Naš tim nije radio no name dokument. Sedmero znanstvenika je pod njim stavilo svoje potpise pa nije riječ o nekakvom non paperu“, opisao je Vladimir Čavrak nastajanje i prezentaciju samog dokumenta, koji bi trebao zaustaviti demografsko i svako drugo propadanje najsiromašnije hrvatske županije. Čavrak je u Hrvatskoj prvi, još polovicom prošle godine, objavio i znanstvenu analizu ekonomskih posljedica pandemije covida-19, a sada je bio i glavni motivator da ovim programom za Baniju ne bude obuhvaćena samo obnova Sisačko-moslavačke županije nego i njena revitalizacija – drugim riječima, njeno oživljavanje.

Čavrakov tim predložio je koncept obnove i revitalizacije pod dominantnim utjecajem struke i privatnog poduzetništva uz političku podršku države koja neće određivati što će se činiti, nego će služiti kao država koja olakšava procese (facilitating state). Konkretne ideje o tome što i kako treba činiti sublimirali su u niz točaka koje bi trebale biti okosnica posebnog zakona o revitalizaciji Banije. Tim bi se zakonom uspostavio poseban institucionalni model poticanja procesa obnove i revitalizacije na rok od deset godina a sustavom bi upravljao poseban savjet Vlade Republike Hrvatske uz važnu kontrolnu ulogu posebnog Odbora za revitalizaciju, koji bi se osnovao u Saboru. Operativno upravljanje procesom i projektima bilo bi u n adležnosti Centra za društvenu i gospodarsku revitalizaciju, čije bi se operacije financirale iz Fonda za gospodarsku revitalizaciju za koje bi se odredio potencijalni proračun od deset milijardi kuna u roku od deset godina.

Centar bi s jedinicama lokalne uprave i samouprave razrađivao smjernice i godišnje akcijske planove. Radi vjerodostojnosti procesa Vlada bi trebala s lokalnim jedinicama uprave i samouprave te županijom potpisati desetogodišnji ugovor kojim bi se obvezala realizirati desetak nacionalnih projekata nužnih za obnovu i revitalizaciju. Pored završetka autoceste Sisak-Zagreb, u toj skupini nacionalnih projekata su nastavak izgradnje autoceste do granice s Bosnom i Hercegovinom, brza cesta Popovača-Bosiljevo, revitalizacija elektroenergetske mreže, plinofikacija Siska, Petrinje i Gline, izgradnja primjerenog vodoopskrbnog sustava, izgradnja 5G mreže, povezivanje Siska sa željeznicom Rijeka-Budimpešta, regulacija Save i Kupe radi osposobljavanja plovnog puta, drugi kolosijek željezničke pruge Zagreb-Sisak, kao i izgradnja lučke infrastrukture za putnički i teretni promet u Sisku. Time bi se Sisak i Banija inkorporirali u zagrebačku policentričnu metropolsku regiju, a prvi projekt koji bi to potvrdio bila bi izgradnja europskog logističkog centra u Sisku.

Što se tiče razvoja gospodarstva i rasta zaposlenosti, dominantnu ulogu imao bi privatni sektor. Čavrak je ukratko objasnio kako rješavati probleme. „Mislim na lokalne poduzetnike koji su nažalost većinom financijski iscrpljeni i s velikim štetama od potresa te na poduzetnike koje u Sisak i Baniju treba privući povoljnim poreznim okvirom i preferencijalnim tretmanom. Predlažemo da se za područje Sisačko-moslavačke županije na rok od deset godina uvede oslobađanje od plaćanja poreza na dobit, da se porez na dohodak smanji za 50 posto te da se refundira 50 posto plaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Za povlačenje sredstava iz fondova EU-a predlažemo ugradnju pozitivne diskriminacije za poslovne subjekte i fizičke osobe s područja Sisačko-moslavačke županije za nastupajuću financijsku perspektivu. Smatramo da bi europska birokracija trebala prepoznati specifičnosti regije koja se nalazi na 42 posto prosjeka razvijenosti EU-a i koja je doživjela štetu od zemljotresa, prirodne katastrofe u iznosu koji premašuje 300 posto BDP-a županije. Time bi Europska unija dokazala vjerodostojnost svoje politike socijalne osjetljivosti i solidarnosti. Naime, poduzetnici i građani koji su doživjeli štete od zemljotresa sada su u neravnopravnom položaju pa ih solidarno treba vratiti u stanje u kojem će se ubuduće moći ravnopravno takmičiti s ostalima u zajednici Europske unije. Ako se to ne učini, EU će pasti na testu socijalne osjetljivosti i solidarnosti“, objašnjava Čavrak.

I ovom prigodom, u razgovoru za Nacional, Čavrak nije propustio podsjetiti na „metropolsku policentričnu regiju Zagreb“, koja uz Baniju obuhvaća i grad Zagreb i njegove rubne županije. Taj je projekt međutim još samo vizija i čeka prve rezultate, da se vidi kakva će u konačnici biti sudbina i ovog programa procijenjenog na više od 10 milijardi kuna, koji je sedmeročlani stručni tim ponudio vladi. Baš tog 2. veljače ove godine, kada je ministrica regionalnog razvoja i europskih fondova Nataša Tramišak potpisala odluku o osnivanju sedmeročlanog stručnog tima za izradu programa revitalizacije Banije, Nacional je objavio intervju s profesorom Čavrakom, u kojem je on nagovijestio tu svoju buduću aktivnost. Ona bi trebala biti samo prvi korak u jedan sveobuhvatniji projekt revitalizacije cjelokupnog hrvatskog gospodarstva.

Evo što je Vladimir Čavrak tada izjavio u intervjuu Nacionalu: „Obnova i rekonstrukcija nakon potresa tehnička su pitanja, u čemu postoji iskustvo jer je to već jednom rađeno. Nažalost, na pogrešnom konceptu. Glavno pitanje je dugoročni opstanak ljudi na tom prostoru, a to ne ovisi samo o obnovi. Ključno je pitanje kakav će biti odgovor hrvatske države u svrhu revitalizacije cjelokupne gospodarske osnove, a to se u konačnici odnosi i na cijelu državu. Revitalizacija gospodarske osnove ne može ići samo kroz program obnove za Sisačko-moslavačku županiju. Zato sam koncept rješavanja tih problema smjestio u metropolsku policentričnu regiju Zagreb. Ta policentrična metropolska regija uz Baniju obuhvaća Zagreb, kao i njegove rubne županije: Karlovačku, Zagrebačku, Krapinsko-zagorsku i Sisačko-moslavačku. Sve su zatečene potresima, ali i nepovoljnim demografskim stanjem.“

Sada je i dodatno pojasnio zašto program obnove Banije nakon potresa ne bi bio dovoljan: „Obnova i revitalizacija u konačnici moraju konvergirati, sastati se u jednoj točci. Moraju se uskladiti i doprinijeti istom cilju. Sama obnova oštećenih objekata bez revitalizacije demografske, gospodarske, socijalne, ne može i neće biti dovoljna.stjecati se u jednoj točki Nije rješenje. Na području Banije već smo svojevremeno napravili veliku pogrešku i ne bi imalo smisla tu pogrešku ponavljati. Poslije Domovinskog rata obnavljali smo taj prostor, ali se ta obnova svela samo na stanovanje, bez otvaranja radnih mjesta i razmišljanja o gospodarstvu. Ta se pogreška ne smije ponoviti, Vlada se ne smije opet koncentrirati samo na obnovu objekata, a zanemariti gospodarstvo. Zadnje aktivnosti vlade nagovještavaju da će doći do revitalizacije, ali konkretnih poteza još uvijek nema.“

Iako je vladi prezentiran konzistentan program, koji je predan 29. ožujka, a izrada dokumenta se i požurivala da bi revitalizacija Banije mogla naći svoje mjesto i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, koji je otišao u Bruxelles, to se izgleda nije dogodilo. „Uspjeli smo isporučiti dokument na vrijeme, ali kada pogledate Nacionalni plan oporavka i otpornosti, čini mi se da naš program nije bio osnova za izradu tog plana. Štoviše, potres i štete od potresa kao pojmovi spominju se samo na dva mjesta.

Nijedan projekt koji bi se ticao potresa, obnove, a pogotovo revitalizacije, nije eksplicitno postao sastavnim dijelom Nacionalnog plana otpornosti i oporavka. Smatram to velikim propustom učinjenim zbog nepotrebne tromosti birokracije, koja nije bila u stanju reagirati na ovu našu ponudu. Ne samo da mi je zbog toga žao nego se tu radi i o tome da je jedan dio novca iz Europske unije mogao biti u funkciji rasta zaposlenosti i izravno u funkciji uvođenja novih tehnologija i promjene gospodarske strukture na tom području. Bez toga revitalizacije nema“, rekao je Čavrak.

Po njemu, jedan izvor financiranja revitalizacije Banije je potpuno nepotrebno ostavljen po strani. Dodaje: „Zato se može dogoditi da i ovaj program bude samo još jedan program relativizacije Banije umjesto programa njegove revitalizacije. Već su dva mjeseca prošla od kada smo program isporučili vladi, a nemamo povratnu informaciju što bi u tom programu eventualno trebalo mijenjati, treba li ga dopunjavati, prihvaća li ga Vlada ili možda odbacuje u cjelini. Kao radna skupina uopće nemamo problem ni s tim da ga Vlada odbaci. Kao osoba koja živi na tom prostoru, u Letovancima, imam dodatnu motivaciju da se brinem o tom prostoru. Pomalo sam nesretan da se u dva mjeseca ništa ozbiljnije s tim programom ne događa, a vrijeme za Baniju ne samo da prolazi nego je već de facto i prošlo. Imamo četiri grada, Petrinju, Glinu, Dvor i Hrvatsku Kostajnicu, koji su potpuno prazni. Nema stanovnika. Tu i tamo naiđete na ponekog malog, umornog poduzetnika. Ljudi su s tih prostora otišli, a ovo što je ostalo vjerojatno neće otići jer su to imobilni, stari ljudi. Ljudi koji nemaju uvjete za odlazak u Europsku uniju. Vezani su za svoj vrt i kuću. Nemaju kapaciteta da odlaze u Njemačku ili Irsku. Stanovništvo je staro, uglavnom iznad 50 godina. Hrvatska se mora ozbiljno odrediti prema tom prostoru. Želi li taj prostor ostaviti prazan? Nije to samo određenje prema Baniji nego prema hrvatskoj budućnosti uopće, naročito u kontekstu metropolske regije Zagreb.“

Prema riječima profesora Čavraka, tu se ne radi samo o trenutno praznom i siromašnom prostoru Banije nego i o tome kako će Hrvatska definirati svoj prostorni razvoj. „U tom kompleksu prostornog i regionalnog razvoja posebna je pozicija Zagreba, koji već pomalo postaje opterećenje za Hrvatsku s obzirom na vrlo visoku koncentraciju stanovništva. Zagreb ima razloga da se koncentrično širi, da se tako restrukturira i prostor grada Zagreba. Zagreb se i dalje promovira i formulira kao upravno, kulturno, obrazovno i financijsko središte. Industrijski i proizvodni dio Zagreba mora ići na obod grada, u susjedne županije koje ga okružuju. Banija je na 65 kilometara koncentrične udaljenosti od Zagreba. Ona predstavlja i neku vrstu ‘rezervnog prostora’ za njegov budući razvoj. Zbog toga je važno tamo zadržati stanovništvo i stvoriti gospodarske i infrastrukturne pretpostavke da se Zagreb kao velika aglomeracija poveže sa svojim prirodnim okruženjem. Baniju se ne smije promatrati kao nekadašnju vojnu krajinu, izolirani teritorij, koji egzistira sam za sebe. Baniju treba promatrati kao dio šire aglomeracije u kojoj je Zagreb u centru, a da je u krugu od 80 do 100 kilometara oko Zagreba inkorporiran i taj prostor“, objašnjava Čavrak.

Budući da bi se dio sredstava za Fond za gospodarsku revitalizaciju mogao pribaviti iz privatnih domaćih i inozemnih izvora, u programu se predlaže da se na iznose potpora ne primjenjuju ista pravila koja važe za ostale državne potpore. Radi se o mogućnosti da se Fondu za revitalizaciju za ostvarivanje njegovih ciljeva dozvoli pribavljanje sredstava putem izdavanja financijskih instrumenata poput „obveznica solidarnosti“, koje bi mogle kupovati fizičke i pravne osobe, a dio sredstava bi se pribavljao i putem donacija. Dio poticaja osigurao bi se kroz poticanje poslovne suradnje i umrežavanja lokalnih poduzetnika s velikim kompanijama kroz uključivanje lokalnih poslovnih subjekata u globalne lance i klastere. Stručni tim zbog kratkoće vremena raspoloživog za izradu programa nije razrađivao sve mogućnosti i opcije koje su u ovom segmentu na raspolaganju.

Ali, prijedlog je da obveznica solidarnosti, po uzoru na neke slične europske primjere, poput irskog, bude i test vjerodostojnosti i provedivosti samog programa, a uspjeh obveznice solidarnosti potaknuo bi investitore da ulažu u poduzetničke projekte ne samo na tom području nego i šire na području Hrvatske, navodi se između ostalog u tom programu.

Zalažući se da se prostoru Banije pristupi „cjelovito i holistički“, u dokumentu nisu definirani konkretni projekti, što Čavrak objašnjava na sljedeći način:

„Ne određujemo konkretne projekte, nego se program oslanja na privatni sektor koji će definirati čime će se poduzetnici baviti, u što će investitori ulagati. Hrvatska vlada treba osigurati fond od 10 milijardi kuna u sljedećih deset godina, otprilike milijardu kuna godišnje za poticanje investicija, koje će donositi zapošljavanje i nove tehnologije. Taj se fond može alimentirati iz različitih izvora, ali to mogu biti i proračunska sredstva. Zašto? Takav oblik ulaganja ima visok multiplikator, koji omogućava da se za jednu milijardu kuna ulaganja donese najmanje 1,6 milijardi kuna fiskalnih prihoda. Kada bi se samo iz proračuna uložilo tih 10 milijardi kuna, u sljedećih 10 godina po milijardu kuna godišnje, taj bi fond za 10 godina uprihodio 16 milijardi kuna. Dakle, kada bi se ulagala samo proračunska sredstva, i ona bi donijela dobitak i oporavila bi to područje. Dosadašnja pomoć i građanska solidarnost omogućili su ljudima da mogu trenutno preživjeti nastalu situaciju, ali to nije trajno rješenje“, zaključio je Vladimir Čavrak za Nacional prezentaciju programa revitalizacije Banije.