U Budimpešti je 20. lipnja 2017. potpisan Memorandum kojim je omogućeno da plin iz Hrvatske može ići u smjeru Mađarske, a taj je Memorandum u ime Vlade, po izravnom ovlaštenju premijera Andreja Plenkovića potpisao državni tajnik u tadašnjem Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Mario Šiljeg. S mađarske strane, dokument je potpisao državni tajnik u mađarskom Ministarstvu nacionalnog razvoja András Aradszki, a potpisnici su bili i predstavnici energetskih regulatora i operatori transportnog sustava u Hrvatskoj i Mađarskoj – između ostalog i tvrtka  Plinacro – Operator plinskoga transportnog sustava.

Nacional je u novom broju objavio presliku dokumenta, to jest Zaključka Vlade iz kojeg jasno proizlazi da je upravo Plenković Šiljegu dao ovlaštenje za potpisivanje tog dokumenta koji je Hrvatska morala potpisati, suočena s pritiscima mađarskog premijera Viktora Orbána da će protiv Hrvatske pokrenuti postupak povrede odredaba Uredbe (EU) br. 994/2010. ako Hrvatska ne potpiše navedeni sporazum – budući da je Hrvatska, članstvom u EU-u, preuzela obvezu uspostave dvosmjernog kapaciteta za povratni smjer toka plina na svim prekograničnim točkama između država članica EU-a.

Činjenica da je upravo Plenković odobrio potpisivanje tog sporazuma u izravno je suprotnosti s njegovom izjavom kada je poručio da Nacional “zlonamjerno laže” o tome da je upravo on naredio i potpisivanje Memoranduma između Ine i JANAF-a 2018. godine, kojim je omogućen izvoz hrvatske nafte u Mađarsku.

Pa se sada još snažnije otvara pitanje zašto je Plenković onda odobrio potpisivanje “plinskog” memoranduma gdje je jedan od potpisnika i tvrtka PLINACRO, s obzirom na to da je prošloga tjedna javno ustvrdio da njegova vlada ne može donositi odluke o poslovanju Ine i drugih tvrtki.

Posebno je intrigantno da je potpisivanju tog “plinskog” sporazuma u Budimpešti nazočila i tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić iako ona nije bila potpisnica Memoranduma.

FOTO: Screenshot/HRT

Tom je skupu, na kojem je potpisan Memorandum, prisustvovao i mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine Péter Szijjártó, ali i tadašnji potpredsjednik Europske komisije za energetsku uniju Maroš Šefčovič.

No dolazak Martine Dalić u Budimpeštu imao je sasvim drugi kontekst. Nacional je tada otkrio da je u mađarskoj delegaciji prilikom razgovora, a potom i na svečanosti potpisivanja Memoranduma, bio i Zsolt Hernádi, predsjednik Uprave mađarskog MOL-a i čovjek za kojim je Hrvatska još 2013. raspisala tjeralicu zbog sumnje da je podmitio bivšeg premijera Sanadera, ali je on bio nedostupan hrvatskom pravosuđu.

Drugim riječima, potpredsjednica hrvatske vlade mirno je sjedila na skupu dok je nasuprot njoj, u prvom redu, sjedio čovjek koji se godinama izrugivao s hrvatskom državom i hrvatskim pravosuđem i koji je glavni provoditelj politike na temelju koje su Hrvatskoj oduzeta upravljačka prava u Ini te je u zamjenu za mito predana MOL-u.

Ostalo bi to nezamijećeno da tom skupu nije prisustvovala i Nacionalova novinarka Sandra Carić Herceg te je Nacional tada sve i objavio. Hernádijevo prisustvo na oba spomenuta događaja bilo je tada tek kratko zabilježeno u hrvatskim medijima kao neka usputna tehnička agencijska pojedinost, ali je zapravo ostalo bez reakcija s hrvatske strane, i to ne samo u medijima, već i na političkoj razini.

Zanimljiva je koincidencija da je suprug Martine Dalić, Niko Dalić, i tada sjedio u Upravi Ine, a sjedio je u Upravi Ine i tijekom najveće dosad otkrivene pljačke plina koja se u toj kompaniji dogodila.

Više pročitajte u novom broju Nacionala.