U Hajduku su izradili opsežnu listu osoba kojima se ubuduće neće izdavati propusnice za ‘A’ i ‘B’ ložu stadiona, a ovaj posao povjeren je nedavno imenovanom povjereniku za sigurnost, umirovljenom specijalcu i dragovoljcu Kristijanu Petricu

Premda je on sam žestoko to demantirao, dok službene informacije u javnost nikada nisu ni izišle, zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću prošlog tjedna nije dopušten pristup svečanoj loži stadiona Poljud u Splitu, odakle je namjeravao gledati utakmicu između Hajduka i izraelskog Maccabija. Bandićevo predizborno paradiranje osujećeno je iz samog splitskog kluba, odakle su tek šturo poručili da ne žele dopustiti politizaciju dalmatinske institucije, ali i da je ulazak u svečanu ložu zabranjen i lokalnim “štetočinama” koje su proteklih desetljeća sudjelovale u uništavanju Hajduka.

KAKO NACIONAL DOZNAJE, u splitskom klubu doista su izradili opsežnu listu osoba kojima se ubuduće neće izdavati propusnice za “A” i “B” ložu stadiona, a ovaj posao povjeren je nedavno imenovanom povjereniku za sigurnost, umirovljenom specijalcu i dragovoljcu Domovinskog rata te predsjedniku udruge “Veterani i prijatelji” Kristijanu Petricu. Njegovo angažiranje u Hajduku prošlo je poprilično nezapaženo, kao i povjereni mu djelokrug rada: osim aspekta sigurnosti, Petric je zadužen i za komunikaciju s navijačima. I upravo u prvim tjednima dočekao ga je vjerojatno najteži izazov – organizacija susreta s izraelskom momčadi, što je u sigurnosnom smislu uvijek iznimno zahtjevno i osjetljivo. Predstavnici Maccabija, ali i brojnih izraelskih službi koje su također poslale svoje ljude u Split uoči i za vrijeme prošlotjednog susreta, ostali su potpuno šokirani onim što su zatekli: očekivali su bijesnu rulju na tribinama, fašističke i nacističke ispade te izljeve mržnje prema gostima, a kući odnijeli dojmove o nevjerojatnoj atmosferi i pravom sportskom duhu splitske publike.

“Ljudi su dobili informacije da ih na Poljudu dočekuju najgori scenariji, navijači puni mržnje prema ljudima drugih vjera, boje kože, kukasti križevi, čak i prekid utakmice. Kad je počela utakmica i krenulo navijanje, ostali su zatečeni, nisu mogli vjerovati da ovakvo navijanje uopće postoji, nakon izgubljenih utakmica od Dinama i Rijeke. Po završetku utakmice slavili su pobjedu svog tima, ali i govorili da im uopće nije potrebno ići na Santiago Bernabeu, Nou Camp, San Siro ili Allianz Arenu, jer su u Splitu osjetili atmosferu za koju nisu mogli zamisliti da postoji”, kazao je Petric za Nacional. O slučaju zabrane dolaska Milanu Bandiću nije želio eksplicitno govoriti jer, tvrdi, uoči izbora ne želi spomenuti ime ni jednog, jedinog političara.

“Da, postoji popis sa zabranama koji će se još dodatno usuglašavati ili eventualno proširivati odlukama Hajduka, no sigurno nećemo o tome diskutirati preko medija, pogotovo u tjednima uoči izbora. Nakon njih, sve će se znati”, kazao je Petric. “Tu je dio političara, pogotovo onih koji su se suprotstavljali usvajanju Zakona o sportu i opstruirali njegovu provedbu, zatim oni koji su kroz Hajduk ostvarili političku i materijalnu korist radeći protiv njegovih interesa, ali i oni koje javnost refleksno naziva ‘legendama kluba’ premda definitivno nisu imali časnu ulogu u proteklim desetljećima”, nastavio je povjerenik za sigurnost splitskog kluba. Nije potvrđeno, ali postoji mogućnost da se na popisu nađu i neki novinari, a tu će sasvim sigurno biti i dio dužnosnika Hrvatskog nogometnog saveza.

ZASAD JE JAVNO POZNATO da Poljudu ne smije pristupiti Zdravko Mamić (zbog izazivanja incidenta na jednoj utakmici), zatim šibenski HDZ-ovac i član Izvršnog odbora HNS-a Ante Kulušić (zbog opstrukcije Zakona o sportu i i provokacije u Francuskoj, kada se s Mamićem fotografirao s Hajdukovim šalom), te bivši sudac Alojzije Šupraha, koji je fizički napao prethodnog predsjednika kluba Marina Brbića. Kristijan Petric po svemu je netipičan predstavnik braniteljske populacije: nakon što je prije nekoliko godina vodio splitsku Hvidru i zadobio pažnju javnosti kada se kao jedan od rijetkih nije izjasnio u korist Milana Bandića na predsjedničkim izborima, već je ustrajavao na depolitizaciji braniteljskih udruga, na koncu je osnovao svoju vlastitu s dijelom suboraca i tako su nastali “Veterani i prijatelji” kojima su se priključile i javne osobe poput vaterpolista Denija Lušića, alpinista Stipe Božića, sindikalista Mijata Stanića i drugih. Petric je organizirao seriju humanitarnih koncerata – za djecu Afrike, za Centar za autizam, za žrtve potresa na Haitiju ili nuklearne katastrofe u Japanu, za poplavljenu Gunju…

Njegova udruga nema svoje prostorije, niti ih traži, ne prima nikakav novac iz proračuna, a sve svoje akcije koordinira s Crvenim križem i Caritasom, kako ne bi postojala ni najmanja mogućnost pronevjere novca. U splitskim i dalmatinskim okvirima zavrijedio je poštovanje kada je – također kao jedan od rijetkih predstavnika branitelja – otvoreno podržao veliki prosvjed na splitskoj Rivi protiv nogometne mafije, a potom i nekoliko puta vrlo jasno progovorio o pogubnom Mamićevu utjecaju na nogomet i kompletno hrvatsko društvo.

• ‘UŽASAVAM SE OVIH DANA kada vidim predstavnike braniteljskih udruga koji se uključuju u predizbornu kampanju i otvoreno govorim da nije moralno da branitelje predstavlja netko poput Josipa Đakića’, kaže Petric

“TREBA JASNO KAZATI da kod nas ubuduće nisu poželjni ni oni koji su nas prozivali ‘orjunašima’, čime su direktno uvrijedili sve nas koji smo bili u Domovinskom ratu, kompletan Split i Dalmaciju, cijelu vojsku Hajdukovih navijača”, otvoren je Petric o ovom problemu, kao i o svim društveno relevantnim temama. Poput, recimo, braniteljskog prosvjeda u šatoru u Savskoj ulici, kojemu je vrlo brzo otkazao potporu – nakon što je govor ondje održao Zdravko Mamić, ali i nakon što je postalo očito da se instrumentalizira u političke svrhe i progovara samo o jednom manjem dijelu problema branitelja. Očekivao je, naime, da će prosvjednici iz Savske jednakom žestinom prozivati “pljačkaše Hrvatske”, one koji su uzimali mito čak i preko braniteljskih leđa, i one koji se kite nepostojećim braniteljskim stažom. No, unatoč svemu, uvijek biranim riječima govori o Josipu Klemmu, kao jednom od malo ljudi, koji mu je davao snažnu potporu dok se nedavno borio protiv opake Hodgkinove bolesti – i uspješno je pobijedio.

“Bez obzira na situaciju i razmimoilaženja, Josip Klemm je jedini predsjednik braniteljskih udruga koji me redovito nazivao i provjeravao trebam li što. Do neba sam mu zahvalan i za njega bih dao zadnju kap krvi”, kazao je Petric. Slično je, kaže, u tom periodu postupilo još samo nekoliko eksponiranih ljudi – uključujući Milijana Brkića i Freda Matića. S druge strane, ne krije nezadovoljstvo Hvidrom: “Užasavam se ovih dana kada vidim predstavnike braniteljskih udruga koji se uključuju u predizbornu kampanju i otvoreno govorim da nije moralno da mene – ali i ostale hrvatske ratne invalide – u politici i Saboru predstavlja netko poput Josipa Đakića. To jednostavno nije ni moralno, ni korektno.”

“VELIK DIO BRANITELJSKIH PREDSTAVNIKA prostituirao je i osramotio cijelu populaciju tako što se politički aktivirao, a sve radi nekakve povlastice, mjesta u nadzornom odboru ili nečijeg zaposlenja. Politika, nažalost, kontrolira 95 posto braniteljskih udruga, dok se na njihovim skupštinama obično pojavi samo pedesetak ljudi…”, nezadovoljan je Petric. On sam, istina, prije šest godina pokušao se politički angažirati i bio je favorit tadašnje predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor za preuzimanje splitsko-dalmatinskog ogranka stranke. Na koncu se nije formalno kandidirao, no ostala je upamćena njegova najava velike čistke i uvođenja etičkih standarda – a potom i nesmiljeni javni napadi koji su uključivali čak i lažiranje njegova ratnog puta i osporavanje činjenice da je tri puta ranjavan. “Nitko mi se nije ni javio, niti ispričao, a očito je da sam mnogima tada smetao. A svi su se dobro rasporedili: jedni u HDZ-u, jedni kod Bandića, jedni kod Kotromanovića… Neki mi još uvijek nude politički angažman, no, u situaciji kada se bavim ozbiljnim poslom u Hajduku – to mi ne pada na um, to ne bi bilo moralno”, kazao je Petric za Nacional.