Njemački predsjednik Frank Walter Steinmeier u ponedjeljak je u ime svoje zemlje zamolio za oprost obitelji ubijenih sportaša prilikom terorističkog napada na Olimpijskim igrama u Muenchenu 1972.

„Kao predsjednik ove zemlje vas molim za oprost za nedovoljnu zaštitu izraelskih sportaša 1972. i zbog nedovoljnog rasvjetljavanja pitanja kako se moglo dogoditi ono što se dogodilo“, rekao je Steinmeier pred okupljenima na komemoraciji na bivšem vojnom aerodromu Fuerstenfeldbruck.

Dana 5. rujna 1972., osam naoružanih napadača palestinske militantne skupine “Crni rujan” upali su u prostorije izraelskog tima u olimpijskom selu u Muenchenu, ubili dvojicu i uzeli devet Izraelaca za taoce.

Zapadnonjemačka policija odgovorila je neuspješnom operacijom spašavanja u Fuerstenfeldbrucku u kojoj je ubijeno svih devet talaca, pet od osam otmičara i jedan policajac.

Na komemoraciji kojoj je nazočio i izraelski predsjednik Isaac Herzog, Steinmeier je govorio o višestrukom neuspjehu njemačke države kako pri neuspjeloj akciji oslobađanja tako i nesposobnosti da se suoči s ogromnim propustima.

„Mi smo htjeli biti dobri domaćini, ali nismo bili dorasli povjerenju koje su nam izraelski sportaši i njihove obitelji svojim dolaskom iskazali. Oni nisu bili ni sigurni niti zaštićeni. Oni su u našoj zemlji mučeni i ubijeni od strane terorista. Mi na tako nešto nismo bili pripremljeni i to je dio gorke istine“, rekao je Steinmeier.

Njemački predsjednik je istaknuo da je nedopustivo da su preživjeli teroristi pušteni.

Izraelski predsjednik Herzog je u svom govoru Steinmeieru višestruko zahvalio na njegovom „hrabrom i povijesnom“ govoru.

On je ujedno izrazio zadovoljstvo što je prije nekoliko dana postignut dogovor između Njemačke i rodbine ubijenih oko odštete u visini od 28 milijuna eura.

„To je važan, pravedan i moralan korak“, rekao je Herzog te se njemačkom predsjedniku zahvalio na njegovim naporima da se ovi pregovori napokon okončaju.

Steinmeier i  bavarski premijer Markus Soeder su naglasili kako treba učiniti sve da bi se danas pripadnici židovskog naroda osjećali sigurno u Njemačkoj, ali su ujedno ukazali na to kako još i danas židovski objekti stoje pod danonoćnom policijskom zaštitom.