Rođen je u zimu 1929. godine kao Martin King, no u čast njemačkom reformatoru Martinu Lutheru otac mu mijenja ime. Već u mladosti postaje borac za ljudska prava te organizirajući razne prosvjede polako počinje privlačiti pozornost nacije, pričajući o brutalnim napadima policije kao odgovor na prosvjede. Godine 1963.  pomaže u organiziranju Marša na Washington gdje održava svoj poznati govor ‘I have a dream’, koji mu osigurava reputaciju jednog od najboljih javnih govornika u američkoj povijesti. Godinu dana poslije King prima Nobelovu nagradu za mir zbog svoje borbe za rasnu jednakost te tako postaje najmlađim dobitnikom.

Započeo je kao pastor u baptističkoj crkvi u Alabami, a glavni utjecaj na njega su imali Isus Krist i kršćanski gospeli čije bi stihove često citirao u svojim javnim govorima i raspravama. Inspiriran je bio i Gandhijevim likom i djelom te je dugo planirao svoj put u Indiju što mu se na kraju i ostvaruje 1959. godine.

Vijetnamski rat počeo je javno kritizirati 1965., a točno godinu dana prije svoje smrti, pojavljuje se u njujorškoj crkvi Riverside Church gdje iznosi svoj govor Beyond Vietnam: A Time to Break Silence. Otvoreno je govorio protiv američke uloge u ratu, ističući kako SAD želi od Vijetnama stvoriti svoju koloniju pa poziva državu na moralnu promjenu.

Dana 4. travnja 1968. godine, dok je boravio u jednom hotelu u Memphisu, James Earl Rey ubio ga je hicem iz snajpera u 39. godini života. Na njegovom je sprovodu bilo više od 100.000 ljudi, a na nadgrobnoj su mu ploči ispisane riječi crnačke duhovne pjesme: “Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan.”