Hrvatski pjesnik Tin Ujević rođen 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Bio je jedan od mladih pisaca okupljenih oko Matoša, no kasnije, nakon polemike s Matošem, odlazi u Pariz i tako započinje njegov boemski, pjesnički život. Ujević se isticao kao gorljivi pravaš, zalažući se za neovisnost Hrvatske i slom Austro-Ugarske Monarhije. Potom naglo i vatreno otkriva jugoslavensku ideju, koja mu se do tada kao hrvatskom nacionalistu uopće nije sviđala. Odlazi u Beograd kako bi tamo navodno studirao, no umjesto toga za tamošnje novine piše političke pamflete o jugoslavenstvu. Bio je pametan čovjek, tako da mu nije dugo trebalo da se razočara u politiku. Zauvijek ju je napustio i posve se predao književnosti i svojoj najvećoj ljubavi – poeziji.

Živio je boemskim načinom života, iako je bio jedan od najpopularnijih ljudi tada. Kao boem, doživio je razne zanimljive anegdote. Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Ujevića je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. “Ma… ne morate mi se ispričavati, iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, rekao je Tin aludirajući na srpskog pjesnika Radu Drainca koji je spavao ispod klupe.

Za vrijeme brijanja u brijačnici Ujević nije volio sudjelovati u razgovorima. Svejedno, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima i masom pitanja, a Tin mu se najradije obratio ovim riječima: “Kako hoćete da vas obrijem?” “Bez riječi”, mirno mu je odgovorio Ujević.