Dana 17. studenog 1886. rođen je jedan od najvećih, ali i najneprihvaćenijih hrvatskih književnika – Janko Polić Kamov. Prvi pjesnički buntovnik, osporavatelj tradicije, najstrašniji pjesnik hrvatski, vitez crne psovke… Dodjeljivali su mu razne nadimke, davali svakojaka objašnjenja njegovih djela te osuđivali ili opravdavali njegov način života i stvaranja, no rijetko ga je tko zaista, barem djelomično, i shvatio. Ono što je sigurno, to je činjenica da je bio ispred svojega vremena, umjetnički inovator, avangardist prije avangarde.

Kamov je rođen na Pećinama (Sušak) u Rijeci gdje je odrastao u mnogobrojnoj obitelji. Uz oca Antu i majku Gemmu, imao je trinaestero braće. Nažalost, dvije su mu sestre rano umrle; 1897. Marinka i 1900. Milka. Milkinu je smrt, kao i emocije koje je ona u njemu pobudila, opisao u noveli Žalost: “‘Ona umire!’ Jako je prošaptala i suviše glasno naša majka. Oči joj se stisnuše, lica raširiše: sva je okrugla i crvena. A sestra leži na krevetu okrenuvši nama leđa. Ja i majka smo sami. I sestra se je stisnula. Kose su joj rijetke pa izgleda da joj je glava puna prhuti. Majka plače. Suze joj teku neprekidno i sve gušće iz očiju; ona grize usne i gleda mi u lice…”

Kamov je od malih nogu pokazivao da nije poput ostale djece. Kao da je djetinjstvo preskočio, već sa šest godina čitao je Smičiklasa, a s osam je s braćom izdavao kućni književni list Sokol i izvodio kućni teatar. Nakon uspješno završene osnovne škole, 1897. upisao je Sušačku gimnaziju, njegovo tzv. prvo borbeno polje. Naime, njegovo gimnazijsko doba bilo je vrlo revolucionarno i buntovno, što se nastavilo do kraja njegova života. Žestoko se zalagao za svoja uvjerenja, što se, naravno, nije sviđalo autoritetima. Godine 1900. mladi je Polić bio jedan od osnivača revolucionarno-anarhističkog cenakula Cefas, s političko-revolucionarnim i političkim ambicijama, a u 4. razredu je izbačen iz škole jer se posvađao s profesorom i pljunuo mu u lice. Gimnazija mu je, ipak, donijela i lijepe stvari, kao što su prijatelji Mijo i Mato, ali i jedinu ljubav, Katarinu Radošević, u pjesmama poznatiju kao Kitty. Unatoč Jankovoj ljubavi prema njoj, koja je trajala cijeli njegov život, ona se udala za njegovog najboljeg prijatelja, Matu Malinara.