Irski književnik James Joyce rođen 2. veljače 1882. u predgrađu Dublina. Bio je najstariji od desetero preživjelih braće i sestara. Rastao je u poprilično neobičnoj obitelji. Njegov otac John je bio poslovni čovjek. Imao je malu radnju koja je bankrotirala u vrijeme Jamesova djetinjstva, što je njihovu mnogobrojnu obitelj dovelo do ozbiljnih problema. Baš u to vrijeme očevog poslovnog bankrota, James Joyce je napisao svoje prvo djelo, poemu o smrti političara Charlesa Stewarta Parnella.

Budući da je Jamesov otac bio ogorčen kako su se katolička crkva, Irska vladajuća stranka i Britanska liberalna stranka ophodili prema Parnellu, učinio je sve da se poema njegovog sina objavi, a poslao je jednu od kopija na adresu Vatikana. Jamesova majka je bila religiozna žena koja je izrazito uživala u glazbi. Roditelji su malog Jamesa odgajali u strogom katoličkom duhu.

Zbog majčinog velikog utjecaja, James je razmišljao o odabiru svećeničkog poziva. Međutim, kao mladić odlučio se za književnu karijeru i tada je obitelj i religiju stavio u drugi plan. Vrlo jak uticaj na njega imala je filozofija Tome Akvinskog. Jezuiti su ga pozvali u svoj red, što je odlučno odbio. Odgoj u kršćanskom duhu odigrao je presudnu ulogu u njegovom životu i književnoj karijeri. Međutim, sa samo šesnaest godina znao je da religija i vjerovanje neće biti put kojim će on kročiti u životu.

Danas se većina književnih teoretičara slažu kako je Joyce revolucionarizirao fikciju 20. stoljeća i time je jedan od najvažnijih književnika 20. stoljeća. Za klinca iz Dublina, briljantnog učenika koji je naučio francuski, talijanski, latinski, njemački a pisao na nedostižnoj razini engleskog nije loše. Kada je čuo da “Uliks” smatraju profanim i vulgarnim Joyce je odgovorio. “Ako je Uliks nepodoban za čitanje onda je život nepodoban za život.”