Dana 5. lipnja 1848. godine, za ustoličenja bana Josipa Jelačića, zavijorila se prvi put službeno i javno hrvatska trobojnica: crven-bijeli-plavi. Ta prva zastava i danas se brižno čuva u depoima Hrvatskog povijesnog muzeja, u krhkom je stanju i tek se povremeno izlaže u javnosti.

Trobojne zastave „trikolore“ kao simboli državnih zajednica izgrađenih na liberalnim načelima počinju se javljati u Europi poslije Francuske revolucije kada je započeo proces izgradnje nacionalnih građanskih država na liberalnim načelima. Promatrajući ih kroz povijest zastava i njihovih simbola, ta su događanja dovela do promjene značenja simbola i boja zastava, pri čemu zastave uglavnom u tri boje, tzv. trobojnice, postaju simboli nacionalnih država, odnosno njihove boje postaju oznake narodnosti. Brojni su prikazi takvih zastava na grafičkim listovima koji prikazuju revolucionarna događanja 1848.

Jelačićeva banska zastava nošena je prilikom ceremonijala njegova ustoličenja a nosio ju je Albert Nugent, na neki način vjesnik nove Hrvatske sazdane u duhu građanskih načela. Po tipu je konjanička, ali za razliku od prethodnih jednobojnih crvenih banskih zastava ona je hrvatska trobojnica. Njezine su boje heraldički utemeljene, preuzete su iz povijesnih grbova hrvatskih zemalja: crvena i bijela iz grba Kraljevine Hrvatske, a treća plava iz grbova Kraljevine Slavonije i Dalmacije. Ukrašena je slikanim grbovima. S jedne strane su u kartušama grbovi kraljevina Hrvatske, Slavonije, i Dalmacije sjedinjeni ilirskim simbolom i nadvišeni krunom, a s druge slikanim obiteljskim grbom bana Jelačića. Bansko ustoličenje, namještenje, bilo je preduvjet da banove odluke postanu izraz obavljanja banske vlasti. Ban, imenovan od kralja, polagao je pred Saborom prisegu i tako je uveden u bansku čast.

Predavanje banske zastave, simbola raspolaganja vojskom, bilo je njezin sastavni dio.