Na današnji da 1918. godine preminuo je Gustav Klimt, najvažniji slikar austrijske secesije s izrazito istančanim simbolističkim stilom.

U svojim je slikama, koje su uglavnom bile usredotočene na žene i njihovu seksualnost, često koristio prave zlatne listiće. Bio je jedan od najboljih dekorativnih slikara 20. stoljeća, iako njegov rad ima veliki povijesni značaj, Gustav Klimt uopće nije bio tipičan umjetnik.

Rođen je u obitelji umjetnika

Gustav Klimt je rođen u Austro-Ugarskoj u gradu Baumgarten u blizini Beča. Njegov otac Ernst bio je graver zlata, a majka Anna sanjala je o tome da postane glazbena izvođačica. Druga dva Klimtova brata također su pokazala veliki umjetnički talent, od kojih je jedan postao graver zlata, poput njihovog oca.

Neko je vrijeme Klimt čak radio sa svojim bratom na umjetničkim poslovima i zajedno su učinili mnogo u smislu dodane vrijednosti bečkoj umjetničkoj zajednici. Zanimljivo je da je zlato postalo važan aspekt Klimtove karijere. Imao je čak i ‘zlatno razdoblje’.

Wikimedia Commons/Public Domain

Pohađao je umjetničku školu uz punu stipendiju

Rođen u siromaštvu, činilo se da umjetnička škola ne dolazi u obzir za obitelj Klimt, ali Gustav je 1876. godine dobio punu stipendiju za bečku Školu za umjetnost i obrt. Studirao je arhitektonsko slikarstvo.

Klimtov brat, Ernst mlađi, prije nego što je postao graver zlata, također je pohađao tu školu. Njih dvojica će raditi zajedno s još jednim prijateljem Franzom Matschom, kasnije osnivajući Company of Artists nakon brojnih narudžbi.

Njegova profesionalna karijera započela je slikanjem unutarnjih murala i stropova u raznim javnim zgradama diljem Beča, a njegova najuspješnija serija tog razdoblja bila je djelo ‘Alegorije i amblemi’.

Nikada nije napravio autoportret

U doba selfieja na društvenim mrežama, čini se da su danas svi obožavatelji autoportreta. Slično tome, za umjetnike prije izuma interneta, autoportreti su uobičajeni.

Ipak, Klimt je bio toliko introvertiran i smatran skromnim čovjekom i nikada nije naslikao autoportret. Možda zato što je odrastao u siromaštvu, Klimt nikada nije postao tašt bogataš za kojeg bi smatrao da mora imati autoportret.

Wikimedia Commons/Public Domain

Rijetko je napuštao Beč

Klimt je imao svojevrsnu ljubavnu aferu s gradom Bečom. Umjesto putovanja, usredotočio se na to da na bilo koji način od Beča napravi središte najbolje svjetske umjetnosti.

U tom je gradu pokrenuo dvije umjetničke grupe. Jedna je bila Company of Artists gdje je pomagao u oslikavanju murala u Muzeju Kunsthistorisches. Godine 1888. Klimt je dobio Zlatni orden za zasluge od austrijskog cara Franje Josefa I. i postao je počasni član Sveučilišta u Münchenu.

Nažalost, Klimtov brat je preminuo i on će kasnije postati jedan od osnivača bečke secesije. Grupa je pomogla u organiziranju izložbi za mlade, nekonvencionalne umjetnike, stvorila je časopis za izlaganje radova članova i dovela međunarodne radove u Beč.

Sucesija je također bila prilika za Klimta da se razgrana i potraži više umjetničke slobode unutar svojih radova.

Nikada se nije ženio, ali je bio otac 14 djece

Iako Klimt nikada nije imao suprugu, šuškalo se da je imao ljubavne afere sa svakom ženom koju je ikad naslikao. Ove tvrdnje su neprovjerljive, ali Klimt je čak i izvan braka dobio 14 djece, od kojih je priznao samo četvero. Jasno je da je umjetnik volio žene i da ih je prekrasno slikao. Čini se da ili nikad nije pronašao onu pravu ili je uživao u samačkom životu.

Njegova najbliža družica bila je Emilie Floge, njegova šogorica i udovica njegovog pokojnog brata, Ernsta mlađeg. Većina povjesničara umjetnosti slaže se da je ta veza bila intimna, ali platonska. Ako je bilo romantičnih prizvuka, sasvim je sigurno da ti osjećaji nikada nisu postali fizički. Na samrtnoj postelji, Klimtove posljednje riječi bile su “pošalji po Emilie”.

Wikimedia Commons/Public Domain

Jednu od Klimtovih najpoznatijih i najskupljih slika tijekom Drugog svjetskog rata ukrali su nacisti

Adele Bloch-Bauer bila je pokroviteljica umjetnosti i Klimtova bliska prijateljica. Dvaput je naslikao njezin portret, a remek-djela su nakon završetka visjela u kući obitelji Bloch-Bauer.

U jeku Drugog svjetskog rata i kada su nacisti okupirali Austriju, slike su zaplijenjene zajedno sa svom privatnom imovinom. Kasnije su držane u Austrijskom muzeju nakon rata, a onda su sudskom bitkom vraćene nećakinji Ferdinanda Bloch-Bauera, Mariji Altmann, zajedno s tri druge Klimtove slike.

Godine 2006. slavna voditeljica Oprah Winfrey kupila je Adele Bloch-Bauer II na aukciji Christie’s za gotovo 88 milijuna dolara. Bila je posuđena Muzeju moderne umjetnosti od 2014. do 2016. godine, kada je ponovno prodana, ovaj put za 150 milijuna dolara, nepoznatom kupcu. Slika je bila je izložena u Neue Gallery New York do 2017., a sada se nalazi u vlasnikovoj privatnoj galeriji.

Mnogi bi se likovni kritičari složili da su to prekrasne slike koje vrijede mnogo novca. Uostalom, Klimt je slikao pravim zlatom. Ali drugi razlog za tako visoku vrijednost često se vraća na restituciju. Zbog svog povijesnog značaja, ove slike vrijede stotine milijuna dolara i jedna su od najskupljih umjetnina ikad prodanih.