Ernest Hemingway je završio srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Bio je lovac, neko vrijeme se bavio boksom, a radio je kao dopisnik za vrijeme Prvog svjetskog rata, u Grčko-turskom ratu te u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata je živio u Parizu kao dopisnik američkog lista, gdje se družio sa izgubljenom generacijom američkih pisaca.

I uspio je napisati mnoga djela koja su poslužila kao uzor, a ujedno čine pozamašan dio kanona američke književnosti. U njih je utkao vlastita iskustva stečena u lovu, ribolovu, na ratištu, a vjerojatno je baš zbog toga i stekao toliku slavu. Prvo je djelo kojim je stekao svjetski uspjeh ‘A sunce izlazi’ iz 1926. godine, a nakon toga redali su se samo uspjesi, kao što su ‘Zbogom oružje’ (1929) i ‘Smrt popodne’ (1932). U kasnim tridesetim godinama prošlog stoljeća okreće se socijalnim problemima te nastaju djela ‘Imati i nemati’ (1937) i ‘Peta kolona’ (1938). Godine 1940. napisao je ‘Kome zvono zvoni’ kojim upozorava na važnost slobode i njezinu tadašnju ugroženost u cijelome svijetu, a 1952. objavljuje svoje najpoznatije djelo, roman ‘Starac i more’, za koji je 1953. godine dobio Pulitzerovu, a samo godinu nakon toga, i Nobelovu nagradu za svoj opus. Djela su mu prevedena na sve svjetske jezike pa tako i na hrvatski, a oko 3000 rukopisa ostalo mu je neobjavljeno.

Poslije Drugog svjetskog rata živio je duže vrijeme na Kubi, okružen ribarima, pecajući i pišući razna djela. Živio je burno i ženio se više puta. Kada je shvatio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom 2. srpnja 1961. godine.