Svečana premijera filma “Tko pjeva zlo ne misli” zbila se 13. studenog 1970. godine u zagrebačkom kinu Zagreb. Specifičan je to mjuzikl, vesela igra s pjevanjem gdje je četvoro glumaca dalo izvanredne kreacije i gdje je režija uspjela s mnogo smisla za ambijent i vrijeme pokazati kako se film može kreativno inspirirati literaturom. Filmski žanr za koji nije trebalo sumnjati da će ga publika odlično primiti.

Ne zazirući od toga da ide protiv vladajuće struje estetizirajućeg autorskog filma koji se u pravilu bavio velikim temama i sudbinskim pitanjima čovječanstva, a riskirajući da zbog toga bude podcijenjen, prvotno prihvaćen tek kao izrazito populistički film gotovo operetnih obilježja, doživio je nepremašenu popularnost kod gledatelja (jer ga je u Zagrebu, u premijernom prikazivanju, vidjelo 235.000 posjetitelja, što predstavlja rekord za filmove u normalnom prikazivanju).

Ovdje je Golik pošao od književnog predloška (“Dnevnik malog Perice” Vjekoslava Majera) da bi ispod površine veselog i bezazlenog zapleta o bračnom trokutu u purgerskom ambijentu predratnog Zagreba dobrome oku i finijem sluhu pružio prizore i odjeke ispraznog života, neostvarenih ambicija i nedoživljene ljubavi skrivenih iza prividnog spokoja i samozadovoljstva velegradskih malograđana. Radnja je isprepletena pjevanjem nekada popularnih popijevki, svaki je detalj brižljiv doprinos autentičnosti ambijenta i mentaliteta, a glumačke kreacije Relje Bašića, Franje Majetića, Mirjane Bohanec, Mije Oremović i drugih su na najbolji način ispunile ovaj najzagrebačkiji film cjelokupne hrvatske kinematografije, koji je u kasnijim godinama u nekoliko navrata u anketama kritičara proglašen najboljim hrvatskim filmom svih vremena.