Na terenu: Ladić, Vulić, Dražić, Čelić, Kasalo, Peršon, Shala, Kranjčar, Cvjetković, Mlinarić, Asanović, Mladenović, Židan i Gabrić. Izbornik: Dražan Jerković. Stožer: Kobešćak, Brnčić, Grnja i Skoblar. Maksimir prije točno 34 godine. Hrvatska – SAD 2:0
Strijelci, ‘Tarzan’ Cvjetković i ‘Lakat’ Asanović. Prva utakmica ‘Vatrenih’: 17. listopada 1990. u Zagrebu. Hrvatska je još bila dio bivše države, priznanje neovisnosti došlo je sljedeće godine.
Jesmo li tada i slutili koliko će velika biti hrvatska nogometna reprezentacija? Kakva će čuda Ćiro raditi s Bobanom, Šukerom… Dalić s Modrićem, Perišićem…
Dan kad je rođena legenda, kad je počela povijest kojoj se divi cijeli sportski svijet. Prije pet godina o toj smo maksimirskoj večeri razgovarali sa Sašom Peršonom, jednim od onih kojima na pamet nije palo razmišljati prihvatiti poziv ili ne.
A nije se znalo kakve sve muke i nevolje mogu čekati one koji u listopadu 1990. igraju međunarodnu utakmicu za – Hrvatsku. Protiv SAD-a. Dok je Jugoslavija još živa, a HNS dio federalnog saveza.
Evo najzanimljivijih citata riječkog stopera koji je uz dres Vatrenih igrao i za Orijent, Rijeku, Dinamo, Hajduk i Cannes…
“Ej, čovječe… I dan-danas se naježim! Kad se sjetim energije i osjećaja na Maksimiru te večeri. Pa radosti naroda koji na Trgu sretan vijori zastave sa šahovnicama. Bili smo premladi da bi prije same utakmice bili svjesni istinske veličine i važnosti priče u kojoj smo akteri. To je povijest, to je utakmica na kojoj igra naša Hrvatska, a Jugoslavija je još postojala”.
“Jedan onih događaja kakvih ima jako rijetko u životu, čija svaka sekunda zauvijek ostaje i u sjećanju i u srcu. Desetljeća prolaze, a ne blijede ni sjećanja, ni ponos”.
“Ja sam tad bio u Dinamu, svi su jedva čekali da istrče za Hrvatsku i normalno da nisam imao nikakvih problema. Ali svakakvih su situacija imali reprezentativci kad je objavljeno kada i s kim igramo. Bilo ih je u stranim klubovima čijim Upravama nije ni bilo baš 100 posto jasno o čemu se tu radi”.
“Asanović je nekako nagovorio vlasnika Metza da mu za tu večer na korištenje ustupi privatni avion, Bogdana i Jozića klubovi nisu pustili, Boban, Prosinečki i Bokšić su pozvani u mladu reprezentaciju Jugoslavije, mislim da su baš taj isti dan imali utakmicu”…
“Na kraju su za Hrvatsku igrali Slovenac Grega Židan i Kosovar Kujtim Shala, a do pred samu utakmicu je, sjećam se, u kombinaciji bio i Crnogorac Željko Petrović koji je tada igrao za Dinamo. Mnoge sam vjerojatno i zaboravio, ali na kraju nas se nekako skupilo 14. I pobijedili smo”.
“Nije bilo straha. Nismo znali kako se sve može rasplesti ako tadašnji Savez krene s nekim kaznama, ali jednostavno smo odlučili da igramo za Hrvatsku. Pa ćemo poslije vidjeti hoće li biti problema. I mi igrači ih nismo imali. Meni nitko nije, ni na gostovanjima u ondašnjoj ligi, ni jednom riječju dao do znanja da mi nešto zamjera. A ako je na nekim stadionima i bilo uvreda… Nit’ ih se sjećam, nit’ bi mi bile bitne”.
“Ja sam jednostavno bio ponosan i sretan. Mlad si, 25 godina, a vidiš da predstavljaš nešto predivno i veliko, da je tvoj narod u zanosu. I nije to ‘tek’ povijesna, prva utakmica za sva vremena nego i početak te predivne hrvatske nogometne priče koja je od te večeri u Maksimiru otišla sve do finala Svjetskog prvenstva prošlog ljeta. Najprije smo stvorili Vatrene, a onda državu! Ni sam ne vjerujem koliko je godina prošlo jer ponos i sreća su ostali, jednaki kao ’90”.
VIDEO: (HNS) Hrvatska – SAD 2:0 (17.10.1990.)
HRVATSKA – SAD 2:1
ZAGREB – Stadion Maksimir. Gledatelja: 30.000. Sudac: Sergio Coppetelli (Italija). Strijelci: 1:0 Asanović (29’), 2:0 Cvjetković (33’), 2:1 Dayak (80’). Žuti kartoni: Shala (Hrvatska), Murray, Balboa (SAD).
HRVATSKA: Ladić (70’ Gabrić), Vulić, Dražić, Čelić, Kasalo, Peršon (71’ Židan), Shala, Kranjčar, Cvjetković, Asanović (58’ Mladenović), Mlinarić.
SAD: Meola, Trittschuh, Fraser, Banks (81’ Windischmann), Balboa, Armstrong, Harkes (57’ Bliss), Eichmann, Murray (46’ Dayak), Krumpe, Vermes.
Komentari