Književnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski, u proljeće 1849. godine u četiri sata ujutro, uhićen je kao pripadnik kružoka Petruševski i optužen da je čitao na sastancima grupe pismo ‘puno uvredljivih izraza na račun religije i države i time počinio zločin šireći štetne ideje protiv religije i raspirivao mržnju prema vladajućoj klasi’.

Utamničen je u Petropavlovskoj tvrđavi u ćeliji br. 9. Čekao je smrtnu kaznu i o tome pisao: “Optužen sam da sam govorio o politici, o Zapadu, o cenzuri. Ali, zar svi ljudi ne razmišljaju o tome? Zašto sam se obrazovao, zašto je kroz studiranje buđena u meni želja za znanjem ako nemam pravo izraziti svoja osobna uvjerenja, ako nemam pravo da se suprotstavim drugom mišljenju zato što ono potiče od autoriteta?”

Nekoliko mjeseci kasnije, 16. studenog 1849. godine, piscu je pročitana smrtna presuda: “Inženjerski poručnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski, star 28 godina, zbog sudjelovanja u zločinačkim planovima i pokušajima širenja brošura i proklamacija tiskanih u tajnoj tiskari, osuđuje se na smrt strijeljanjem.”

Na stratištu Fjodor Mihailovič bio je šesti po redu. -“Sve moje nade srušene su i ja sam očekivao da za pet minuta budem strijeljan… Skinuli su sve sa nas i umotali nas u pokrove i tako su nas držali skoro dvadeset minuta na hladnoći od minus 22 stupnja… Ne sjećam se da sam osjećao hladnoću.”

Iznenada, dok se Dostojevski opraštao sa osuđenikom koji je stajao do njega, prišli su onoj trojici određenim da budu prvi streljani i skinuli im povez sa očiju i pročitali im da ih je ‘Njihovo Visočanstvo pomilovalo’. Ustvari, osuda na smrt strijeljanjem bila je samo zamka koja bi zaplašila osuđene i odvratila ih od mišljenja i razgovora protiv vlasti, dok bi Njegovo Visočanstvo pred narodom pokazalo ‘velikodušnost i tolerantnost’. Dvojica osuđenika iz te grupe kasnije su poludjela, a svi su otpremljeni u Sibir na dugogodišnje kazne, sa obaveznim lancima od po pet kilograma na nozi.