Akademski slikar i kipar rođen je u Strumici u Makedoniji 1928. godine. Obitelj Srećka Džamonje, Dušanova oca, koja je do početka Drugog svjetskog rata živjela u Zagrebu, rat je provela u izbjeglištvu u Srbiji. Te dane Džamonja je doživio kao ‘tešku moru’ jer je prisustvo rata, kao i glasova o masovnim ubojstvima u logorima smrti, na njega ostavilo trajan dojam, koji će obilježiti njegovo kasnije umjetničko stvaranje.

Nakon završetka rata obitelj se vratila u Zagreb, gdje Dušan upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, u klasi Frane Kršinića i Vanje Radauša, na kojoj je 1951. diplomirao.

Prvi put izlaže 1954. u Zagrebu, a zatim na nizu samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Projektirao je više monumentalnih spomeničkih kompleksa, među kojima treba izdvojiti Spomenik revolucije u Podgariću, Memorijalni spomenik na Mrakovici, Spomen kosturnicu palim jugoslavenskim borcima u I. i II. svjetskom ratu u južnoj Italiji, Barletta, itd. Izradio je i niz reljefa za parkove i gradske trgove. Dušan Džamonja je autor Reljefa posvećenog žrtvama fašizma u Jasenovcu, izrađenog 1968. prilikom otvorenja Memorijalnog muzeja u Jasenovcu.

Godine 1990. novo se društvo pokazalo sumnjičavim prema njemu, iako nije bio komunist. On je to ovako objasnio: “Pretpostavljam zato što su mislili da sam Srbin. To su više puta ponavljali, a ja nisam nikada demantirao. Kako bih to demantirao? Pa ne mogu tako što demontirati ako ne mislim da je sramota biti Srbin. A možda su postojali i neki drugi razlozi za netrpeljivost.”