Edo Murtić, hrvatski i jugoslavenski slikar i grafičar, rođen je u Bjelovaru 4. svibnja 1921. godine. Vrlo rano je prihvatio socijalističke ideje i iskazao svoju naklonost Narodno-oslobodilačkom pokretu, praktički još od 1941. godine i nikad nije krio svoje ljevičarsko opredjeljenje, čak i 1990-ih kad su mnogi ”okrenuli kaput” i počeli tvrditi da su u mladosti bili nešto drugo.

O tim danima promjene je pričao: “Bilo mi je strašno, mučilo me to što sam od Tuđmana čuo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Došao je u moj atelijer, misleći valjda da će od mene napraviti svoga Augustinčića, i oduševljeno počeo pričati o tome. ‘Da hrvatski narod krvlju mora dobiti svoju državu’, da ćemo mi (on s HDZ-om) napraviti ono što Pavelić nije uspio napraviti 1941. godine, da će 50% Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50% ili postati Hrvati ili nestati!’. Rekao sam mu da je lud, da se mora liječiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da počnem raditi ciklus “Viva la muerte” kao odgovor Tuđmanu na njegov stravični cinizam i bešćutnost, bio je jedan njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uručio odlikovanja uz riječi da trebaju biti ‘sretne i presretne’ što su im sinovi i muževi poginuli za Hrvatsku!”