Lovro pl. Matačić velika je glazbena ličnost koja je potekla iz Hrvatske. Taj grand segneur europske glazbe i kulture ili grand segneur s Balkana, kako su ga često sa simpatijama nazivali u svijetu, rođen je u veljači 1899. na Sušaku. Ubrzo s roditeljima dolazi u Zagreb i već u devetoj godini postaje članom zbora čuvenih Bečkih dječaka. Sam je maestro pričao da je za prijemni ispit za ulazak u zbor bilo potrebno poznavanje glazbe, čitanje partiture i poznavanje temelja latinskog jezika. Nakon godina provedenih u tom zboru Matačić studira glazbu u Beču i ubrzo se razvija u velikog svjetskog dirigenta. Obitelj Matačić nosi plemićki naslov – plemeniti – koji se u vanjskom svijetu najčešće označuje s von Matačić.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata postao je domobranskim dopukovnikom i glavnim dirigentom vojničke glazbe. Godine 1945. bio je zbog toga teško optužen te mu je i život bio u opasnosti. Godine robije proveo je u logoru Stara Gradiška gdje je opet vodio orkestar sastavljen od osuđenika. Često je sebe kasnije zbog toga zvao Gradiščanskim Hrvatom.

Nakon izlaska iz logora zabranjeno mu je nastupanje u Zagrebu. Stoga odlazi u Skopje gdje organizira i vodi glazbeni život i to kako operni tako i koncertni dovodeći ga na visoku razinu. Nakon Skopja uspješno djeluje u Rijeci i zatim u Ljubljani s jednakim velikim uspjesima. Tek 1954. Matačiću je omogućen odlazak iz zemlje i time započinje njegov drugi trijumfalni niz gostovanja u najvećim koncertnim dvoranama i opernim kućama svijeta.