Jugoton je 20.12.1976.  objavio treći studijski album Bijelog dugmeta “Eto! Baš hoću!”. Prvobitno se trebao zvati “Sve se dijeli na dvoje, na moje i tvoje”, po pjesmi Duška Trifunovića, koju je kasnije snimila Jadranka Stojaković. Bregović se odlučio za naziv “Hoću bar jednom da budem blesav”, no Jugoton se nije složio. U socijalizmu se nije moglo biti blesav, tako da je ostala upristojena verzija “Eto! Baš hoću!”.

Bio je to drugačiji album, to se vidjelo već na omotu. “Na prvom su bile ženske grudi, na drugom ženska stražnjica pa su ljudi valjda očekivali da sad pokažemo onu stvar”, govorio je Bregović kad su ga ljudi razočarano pitali – otkud sad ženska usta.

Postava grupe je bila potpuno drugačija, jer su čak tri originalna člana bili na odsluženju vojnog roka – Zoran Redžić, Vlado Pravdić i Ipe Ivandić. Umjesto njih, na snimanju su sudjelovali Laza Ristovski na klavijaturama i Milić Vukašinović na bubnjevima, dok je Željko Bebek osim pjevanja još svirao bas. Najzapaženije su bile balade “Sanjao sam noćas da te nemam”, te “Loše vino” za koju je stihove napisao Arsen Dedić.