Proslavio se već prvim djelima u kojima je opisao “godine jazza”, a njegov roman “Veliki Gatsby” smatra se jednim od remek djela o “izgubljenoj generaciji”. Taj roman je stvarno velik, najveća Fitzgeraldova uspješnica, vrhunac njegova književnog stvaralaštva, ali i jedan od neospornih vrhunaca cjelokupne američke književnosti – arhetip, vrhunac u svakom pogledu.
A prije i poslije Gatsbya, autor je živio životom svojih junaka: zanosio se njihovim idejama i idealima, doživljavao njihova razočaranja i razdore, bančio i prosipao talent, novac i snagu poput njih, borio se skupa s njima i sa samim sobom. Fitzgerald nije morao svoje likove tražiti oko sebe – nalazio ih je u samome sebi, pa je tako Gatsbya nazivao svojim »starijim bratom«. Obodren sličnim svjetonazorom životne družice Zelde, naglavce se bacao u zamamljive valove dekadentnog »doba jazza«, opijajući se svojom mladošću, ljubavlju, uspjesima i alkoholom. I zato nitko nije mogao bolje od njega osjetiti, niti umio bolje izraziti puls generacije »ludih dvadesetih«, a legendarni odnos i burno življenje sa Zeldom, predestinirali su ga za jednu od »glavnih uloga« koju je odigrao u američkom životu.
Roman je objavljen 1925. godine, a do sada je četiri puta ekraniziran na filmu. Zadnji puta 2013. godine Gatsby je bio Leonardo DiCaprio, a prije njega 1974. godine u tom se odijelu našao Robert Redford.
Komentari