Rođen je u Mariboru, u Sloveniji, a 1941. upisao je glumačku školu, na kojoj je diplomirao 1943., nakon čega se priključio partizanskoj glumačkoj družini.

“Sreo sam u Zagrebu Danila Kresevića, studenta pariške Sorbone i prijatelja iz Maribora, skojevca, s kojim sam bacao letke, demonstrirao. Odmah sam ga pitao ima li vezu za odlazak u partizane. A do partizana nije se lako moglo doći. U Glumačkoj školi primili su me 1941. pod uvjetom da za šest mjeseci svladam hrvatski jezik, jer sam govorio slovenski.
Novi prijatelji primili su me otvoreno i pomagali mi. Shvatili su da sam u Zagreb došao u vrlo nepovoljnim okolnostima. Znali su i da sam prognan iz Maribora, a skojevci su u tom ratnom vihoru uvijek bili na strani prognanih. U Glumačkoj školi kojoj je direktor bio Drago Ivanišević, stekao sam nove prijatelje s kojima i danas često izlazim na pozornicu ili pred filmske kamere – Mladena Šermenta, Srđana Flegu, Miru Župan i druge. Svi su oni bili skojevci koji su jedva čekali da odu u partizane.”

A život u Hrvatskom narodnom kazalištu, u kojem su kao đaci glumci često statirali, ali i igrali veće uloge, tekao je svojim tijekom. Izvodila su se uglavnom djela klasika i zabavni komadi. U Glumačkoj školi, Bobi Marotti posebno je zapamtio slobodoumna predavanja prof. Vladimira Filipovića kojega bi, da ga je netko prijavio za ono što je pričao, ustaše sigurno zatvorile.